Austrijski državnik Wenzel Anton Kaunitz-Rietberg rođen je 2. veljače 1711. u Beču kao izdanak stare češke plemićke obitelji iz Moravske. Njegov otac Maksimilijan Ulrich von Kaunitz i majka Marija von Ernestina Ostfriesland-Rietberg namijenili su mu svećenički poziv, međutim, Wenzel je svoju budućnost vidio u pravnoj znanosti koju je studirao i završio u Leipzigu. Nakon završenog studija Kaunitz počinje graditi državničku karijeru te postaje dvorski savjetnik, zatim austrijski diplomatski poslanik u Italiji, a 1744. ministar austrijske Nizozemske u Bruxellesu. Šest godina kasnije odlazi u Pariz kao veleposlanik, sve dok ga 1753. hrvatsko-ugarska kraljica i austrijska carica Marija Terezija nije imenovala državnim kancelarom i osobom od najvećeg povjerenja u pitanjima vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Kaunitz je, osim u vanjskopolitičkim poslovima, uspješno participirao u stvaranju i provođenju zakonodavno-pravnih reformi u kojima su potpuno minimizirane ili ukinute dotadašnje povlastice svećenstva i evidentno snažan utjecaj crkve na državnu politiku. Financijsku je upravu također odvojio od političke i potaknuo osnivanje Državnog vijeća kao savjetodavnog tijela, dok je u međunarodnim odnosima bio neprikosnovena figura, pa su ga zbog izuzetne diplomatske vještine prozvali „kočijašem Europe“. Ništa manje uspješno zastupao je interese Austrije u Ratu za bavarsku baštinu, te prilikom prve podjele Poljske 1772., a uspio je inicirati i uspostaviti austrijsko-francuski savez protiv pruskog kralja Fridrika II. Velikog i tako carici Mariji Tereziji omogućiti ponovno uspostavljanje kontrole nad Šleskom.

Kaunitz je austrijski kancelar bio gotovo punih četrdeset godina i kroz to je vrijeme držao kompletnu državnu vanjsku politiku pod svojom kontrolom. Iz aktivnog se političkog života povukao 1792., kada je car postao Franjo II., jer se već za vladavine njegova oca Leopolda II. nije slagao s idejom postupnog približavanja Austrije Pruskoj, što su refraktarno zagovarala obojica vladara.

Grof Wenzel Anton Kaunitz-Rietberg, osvjedočeni pristaša prosvijećenog apsolutizma XVIII. stoljeća i veliki zagovornik reformi Josipa II., umro je 27. lipnja 1794. godine u svom rodnom gradu Beču.