Novo:

Voće i voćarstvo te njihovi predstavnici u Hrvatskoj (1898.-1905.)

Osnovna pitanja na koja je usredotočen ovaj rad su: Kada su nastala prva stručna djela u Hrvatskoj koja opisuju voćarstvo, voće te njihov uzgoj i upotrebu? Tko je bio autor tih djela, čime se bavio i u kojim je uvjetima stvarao temelje voćarstvu? Na koji način su voćari u tom razdoblju mogli doći do informacija o voću i voćarstvu iz drugih izvora?

Ovo istraživanje smatram korisnim zbog više razloga. Razočarao sam se kada sam na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske otkrio da nema nijednog znanstvenog rada koji govori o prošlosti voćarstva u Hrvatskoj i njihovim začetnicima! Čuđenje je još veće zbog činjenice da je Hrvatska ruralna zemlja. Zbog toga će ovaj rad pružiti određeni pozitivni pomak u tom smjeru. U radu će biti korišteni izvori različite istraživačke vrijednosti, od objavljene literature (knjige Voćarstvo te Voće i njegova upotreba), periodike pa do izvorne arhivske građe iz župnog ureda u Slobodnici. Radi ograničenih mogućnosti istraživanja časopis Dom i sviet te upravnu općinu Sibinj sam uzeo kao uzorak za onovremenu periodiku i Hrvatsku, a to je jedini nedostatak ovog rada. Radi toga rezultati se ne mogu u potpunosti promatrati kao obrazac koji će se moći primijeniti na cijelu Hrvatsku.

Ivan Plemeniti Radić

Ivan plemeniti Radić je rođen 2. veljače 1863. u Kalju pokraj Žumberka. U Beču je završio voćarsko-vinogradarsku školu 1886. Zahvaljujući obrazovanju koje je bilo suvremenije od onoga koje je u tom razdoblju bilo ustrojeno na području Hrvatske imao je velike mogućnosti napredovanja u struci. U školskoj spomenici u Križevcima je zabilježen kao nastavnik računstva. (1) Na tom mjestu je radio vrlo kratko. Već slijedeće 1887. je dobio posao u Požegi. Tamo je tri godine bio učitelj vinogradarstva i voćarstva na ratarnici. Nakon toga je radio na temama koje su povezane uz vinogradarstvo, voćarstvo i pivničarstvo na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Mjesto profesora morao je čekati sve do 1895. (2) Prema drugom izvoru to je mjesto imao od 1890. (3) Postao je članom „Hrvatskog planinarskog družtva“ 1901.

Vrlo rano je počeo unositi promjene u poljoprivredu i primjenjivati znanja stečena u Europi. Tako je 1891. za pojave filoksere te propadanja vinograda počeo cijepiti domaću lozu na američku. Kako bi njegova teorija bila lakše shvatljiva poljoprivrednicima osnovao je 6 prvih matičnjaka američke loze u Hrvatskoj. Po tome je bio prvi u Hrvatskoj. U tom razdoblju je počeo popularizirati svoj stručni rad među onima kojima je to najpotrebnije-poljoprivrednicima. Organizirao je tečajeve u kojima se izmjenjuje teorija i praktičan prikaz. Time postavlja temelje koji se u ne tako skoroj budućnosti počinju slijediti. Očit primjer za to je Niža poljoprivredna škola Savske Banovine u Slavonskoj Požegi. (4) Navedena škola je krenula sa tečajevima za široku populaciju cijele Savske banovine tek 1936., te je među tim predavanjima bila obvezna tema voće i vinogradarstvo.

Ivan pl. Radić je na početku karijere radio na učilištu u Križevcima

Ivan pl. Radić je na početku karijere radio na učilištu u Križevcima

Dao je svoj doprinos u samom osnutku Gospodarskog-šumarskog fakulteta u Zagrebu 1919. Sa osnutkom tog fakulteta osnovana je katedra za voćarstvo, vinogradarstvo i pivničarstvo te je bila smještena u dvije sobe bez laboratorija i poligona. Prvi profesor na toj katedri bio je upravo Ivan pl. Radić. Na tom mjestu radio je samo godinu dana. Zanimljivo je da je taj odjel imao redovitu nastavu na redovitom i poslijediplomskom studiju.

U mirovinu je otišao 1926. Tada se više posvetio praktičnim aktivnostima. Tako je od 1930. podizao prve vlastite voćnjake i to u Krapini, Predgradi i Stubici. U svom životu je objavio 9 knjiga. Kronološkim redoslijedom to su bile: Voćarstvo (1898.), Voće i njegova upotreba (1905.), Korist od šljive (1908.), Bolesti trsa i vinove loze (1908.), Voćno vino (1908.), Vino od trsa do trošidbe (1910.), Pouka u gospodarstvu (1924.), Peronospora, odium i trsni moljac (1926.), Jagoda (1936.). Njegovo najpopularnije djelo je Voćarstvo. Ono je doživjelo dva reizdanja i to 1945. i 1997. Najbolje kritike mu je dobilo djelo Voće i njegova upotreba. Preminuo je u Zagrebu 8. prosinca 1948.

Voćarstvo te voće i njegova upotreba

Razlozi objavljivanja i uvjeti nastanka

Voćarstvo je nastalo iz krajnje nužde. Ivan pl. Radić je u Križevcima bio profesor (voćarstva, vinogradarstva i pivničarstva) gotovo 8 godina. O tome uopće nije postojala stručna literatura na hrvatskom jeziku. Kako bi riješio taj problem Radić je iskoristio postojeću literaturu na stranim jezicima iz Francuske i Njemačke. Teoretski pristup je upotpunio svojim dotadašnjim spoznajama. Sve to je ilustrirano sa 312 utisnutih slika. Time je stvorio prvo djelo, takvog karaktera u Hrvatskoj. Primjena tog djela bila je višestruka: od studenata koji su slušali njegova predavanja, do poljoprivrednika koji se bave uzgojem voća. Djelo je sam financirao svojim sredstvima. To dovoljno govori o potpori koju (ni)je ostvario od predstavnika uprave, institucije u kojoj je radio i gospodarskih grana koje su imale korist od izdavanja tog djela. Djelo je objavljeno 1898. u Križevcima. Prodavalo se za 7 kruna i 20 filira. Prvo izdanje je bilo u potpunosti rasprodano do pisanja njegove duge knjige 1905.

Voće i njegova upotreba je njegovo drugo djelo. Ono predstavlja nastavak i drugi dio Voćarstva. Nastalo je 1905. Izdalo ga je Društvo svetog Jeronima. Prilikom izrade tog djela autor je imao stilske dvojbe: raditi ga na popularan način, s obzirom da je namijenjen i za seljaka, ili na stručni način. Autor se odlučio za drugi način jer je smatrao da su seljaci dovoljno iskusni i pametni za razumijevanje te tematike na stručnom načinu izraženo. Kao drugu činjenicu autor je istaknuo veću korisnost djela ako je napisano na stručni način. To djelo je zato prvenstveno služilo kao udžbenik u tadašnjim gospodarskim školama. Zbog velikih troškova knjiga je opsežna jer se time željela povećati njezina upotreba među širokim društvenim i dobnim skupinama. Kao materijal za teoretski pristup su korištena djela iz Njemačke. Primjeri iz prakse su posljedica njegovih stručnih putovanja po Italiji 1904.

Informiranje o voćarstvu u ruralnim sredinama Hrvatske na primjeru upravne Općine Sibinj

Neki poljoprivrednici nisu imali vremena, mogućnosti, ali i znanja o aktualnostima u svijetu voćarstva iz knjiga Ivana Radića i časopisa Dom i sviet. Za to su se pobrinuli predstavnici državnih i crkvenih institucija koji su preko njihovih predstavnika u ruralnim sredinama najnužnije i elementarne informacije davali poljoprivrednicima koji su se bavili uzgojem tih kultura. Kako je Hrvatska pretežito ruralna sredina pozornost će se obratiti na djelovanje upravne općine, u ovom slučaju Sibinja. Pregledom župnih arhiva unutar dekanata najviše je informacija bilo u župnom uredu u Slobodnici. Tako je župnik nedjeljom čitao obavijesti koje su mu stizale i tako obavještavao poljoprivrednike, u ovom slučaju voćare.

Sa željenom rezidbom voćaka mogli su se postići razni oblici krošnje

Sa željenom rezidbom voćaka mogli su se postići razni oblici krošnje

Vremenski uvjeti tijekom zime 1897. pogodovali su za razvoj određenih nametnika poput glodavaca i štakora. To je donosilo ogromne štete i neprilike poljoprivrednim djelatnostima poput voćarstva jer su navedeni nametnici na taj način umanjivali urod za slijedeću godinu. S obzirom na navedeno stanje pozvalo se općinsko poglavarstvo, župnike i učitelje da o načinu prevencije obavijeste mještane Slobodnice. Kao najjednostavniji način suzbijanja tih nametnika spominjalo se vrlo jednostavno rješenje. Predlagalo se da se u zemlju ukopaju lonci tako da u njih mogu slobodno ući miševi. Lonci se nakon ukapanja ispune vodom. Visina vode ne smije biti viša od nekoliko centimetara kako miševi ne bi isplivali iz posude. Kao drugi prijedlog predlagalo se kopanje jaraka dubine 40-50 centimetara koji su gore uži, a dolje širi s oštrim rubovima kako se miševi ne bi popeli. (5)

Uvozom američke loze dolazilo je do zaraze domaćih vinograda. Slobodnica je imala u svom posjedu na sjevernom dijelu vinograde, danas na području Bartolovaca. Unatoč nekoliko zabrana za uvozom američke loze koja je bolesna zakon se nije provodio. Zato se poslao naputak u Slobodnicu u kojem se objašnjavalo kako i na koji način spriječiti širenje bolesti. Kao najčešći načini spominjali se sumporugljik i kameno ulje (petrolej). Zaraženu lozu trebalo je u korijenu izvaditi, lozu zapaliti s korijenom koje je bilo uz lozu te to mjesto u vinogradu politi petrolejem tako da se u svaku jamu ulije ¼ litre koja se naknadno zatrpa zemljom. (6)

U okolici upravne općine Sibinj (dalje UOS) 1899. pojavio se krvavi ušenac. Kako bi se spriječilo njegovo širenje molili su se župnici da svojim govorom educiraju i tako svojim doprinosom sudjeluju u toj nakani. Župnici su savjetovali pučanstvo kako se navedena bolest može spriječiti. Ista obavijest morala se pročitati u Sibinju, Gornjim Andrijevcima i Odvorcima. O tome se trebao podnijeti izvještaj u Općinskom uredu da se upoznaju eventualne štete i aktualno stanje o tom problemu. To bi se trebalo učiniti 20 dana nakon što je župnik primio obavijest. (7) Među jabukama se pojavljuje ponovno krvavi ušenac. Radilo se o bolesti koja se širila velikim intenzitetom. Kao prevencija upozoravali su se zakupnici da svakom prigodom pregledaju stabla jabuke. Ukoliko bi primijetili bolest neka odmah jave stanje UOS. Kako je bilo riječ o velikoj površini određeno je da se za stvarno stanje prema izvješćima voćara s terena i sam uvjeri jedan član općinskog poglavarstva iz Sibinja. Bolesne voćke nakon prijave trebalo je hitno odstraniti na već poznati način o trošku vlasnika. Ako se radilo o zaraženim voćkama koje su u vlasništvu škole ili UOS trebalo se to obaviti na isti način, tj. na račun „zemaljskog dotičnog državnog cestogradjevnog etata“. Jabuke se mogu početi izvoziti tek dvije godine nakon što se zadnji put pojavi spomenuta bolest. Svi vlasnici voćaka koji ne budu postupali u skladu s navedenim odredbama dobiti će kaznu u iznosu između 2 i 50 forinti.(8)

Stroj za pranje voća koji se koristio krajem 19.st.

Stroj za pranje voća koji se koristio krajem 19.st.

Popularizacija voća i voćarstva u časopisu Dom i sviet (9)

Časopis Dom i sviet je obrazovao i obavještavao svoje čitatelje sa korisnim savjetima. Savjeti su bili raznovrsni, od uzgoja, održavanja i odabira voće, preko načina skladištenja do mogućnosti upotrebe i pripreme voća kao prehrambene namirnice. Savjeti su bili napisani popularnim rječnikom. Oni su se redovno nalazili u rubrici Poljodjelstvo i kućanstvo. Tako je u siječnju 1898. prije svake sadnje savjetovano da prije odabira voća dobro obrate pozornost na klimatske uvijete i sastav tla. Navedeni čimbenici su bitno uvjetovali razvoj i uspješnost voćaka. Za što bolje zdravlje trebalo je svakog proljeće odstraniti „…šuplje grane na voćakah“ ukoliko je oštećenje veliko. Zanimljiv je savjet za grane koja su imala mala oštećenja „Ako je šupljina uzka, onda se u nju ulije cementa, nakon što je uredjenja, kako gore spomenusmo; ako je veća, naspe se u nju pieska pa zalije cementom.“. Radi što duže svježine voća trebalo ih se spremiti na vunenu površinu s kojom bi se voće onda i pokrilo. To se prvenstveno odnosilo na jabuke i kruške. U slučaju raka voćaka zaražena površina se trebala oprati otopinom modre galice i namazati katranom.(10)

Kao sredstva protiv gusjenica u voćnjaku preporučilo se korištenje prirodnog načina. Naime u ruskoj publikaciji Plodovodstvu smatraju da je to najbolje napraviti sijanjem konoplje. Rastom konoplje onemogućava se rast i razvoj gusjenica i leptirica. Jabuka sačuva najbolja svojstva kada se njen plod bere u ranu zoru. Ukoliko se bere tijekom sunca dolazi do isparavanja njezinog eterskog ulja i vodenih čestica što smanjuje njezinu kvalitetu.(11)

Prevencija smole na trešnjama je bila analizirana u travnju. Kao dobar lijek je bio crni sapun koji se prethodno trebao s vodom razrijediti na gustoću poput kaše nakon čega bi se namazala zaražena mjesta. Ukoliko bi to pojedini slučaj zahtijevao bilo je potrebno i cijelo deblo namazati.(12) Kasnije se preporučivao drugi način. Smolu sa debla ukloniti te na to mjesto postaviti vlažnu slamu. Ukoliko je voćka jako zaražena potrebno je skinuti koru s cijelog debla te ga prekriti vlažnom slamom. Za što bolji prinos bilo je potrebno i ukloniti travu u neposrednoj blizini voćnjaka. Ona prikuplja vlagu koja je potrebna voćki. Uz to trebalo je čistiti voćke od suhorine, mahovine, gube i stare kore. Redovito mazanje vapnom, ali odraslih voćaka. Bolji prinos bi se postigao i sa redovitim gnojenjem tijekom zime. To se moglo raditi samo kada zemlja nije smrzla. (13)

Redoviti nametnik i veliki neprijatelj voća „krvava uš“ je opisana tek koncem 1899. Ona se pojavljivala na voćkama krušaka, jabuka i dunja. To je u tom razdoblju bio opasan nametnik jer nije svojim djelovanjem uzrokovao oštećenja na granama nego i na korijenu. Jedni su preporučivali redovitu kontrolu voćaka i njezinu stalnu čistoću debla. Neki voćari su se borili na drugi način. Tako je Adam Heydt koristio smjesu od petroleja i običnog sapuna (1 kilogram sapuna se rastopi u kilogram kipuće vode, te se u nju doda litra petroleja te se miješa dok se ne ohladi). Zbog opasnog sastava smjese, pripravak se trebao raditi na otvorenom i uz laganu vatru 15 minuta nakon ključanja. To sredstvo je u Njemačkoj polučilo uspjeh jer je bilo definirano kao jeftino i uspješno.(14) Kasnije se preporučuju razne varijacije pripravaka sa petrolejem. Savjetuje se miješanje petroleja sa mašću. Taj pripravak je djelotvorniji od samog petroleja ili od petroleja i sapuna jer duže djeluje. Potpuna sterilizacija i redova kontrola se naglašavala jer je bilo potrebno samo 14 dana da se bolest u potpunosti razvije, ako se nije temeljito uklonila.(15)

Najveću korist od voća vidjeli su dopisnici časopisa u pekmezu, suhom voću i voćnim napitcima. Više se pažnje posvetilo pekmezu koje se mogao praviti od jedne voćke ili više njih. Preporučilo se korištenje jabuka i krušaka za jedan pekmez. Uz savjete napravljeni su detaljni recepti i način pripreme koji se razlikuju, ovisno radi li se pekmez od jedne vrste ili od dvije vrste kao kombinacija.(16)

Naslovnica časopisa ‘Domi i sviet’ koji je u rubrici ‘Poljodjelstvo i kućanstvo’ savjetovao čitatelje o temama iz voćarstva

Naslovnica časopisa ‘Domi i sviet’ koji je u rubrici ‘Poljodjelstvo i kućanstvo’ savjetovao čitatelje o temama iz voćarstva

Zbog želje da se što jednostavnije objasni čitateljima kako uspješno gospodariti sa voćem pokušalo se u 6 pravila objasniti najbitnije. Savjeti su bili sljedeći: izaberi plodnu vrstu, dobro natapaj stabla, sve grane krošnje trebaju imati dovoljno svjetlosti, treba obilno gnojiti, treba uništiti sve nametnike. Najzanimljivija je zadnja točka, tj. savjet. „Ako li ti voćka i ne rodi i ako su mrazovi cviet ofurili, ti se tješi i nadaj se boljim vremenom. Jesi li to sve učinio, tada sav uspjeh prepusti Bogu.“ U tim pravilima su sažeta pravila koja su bitna, ali je jasno da je za uspjeh presudno vrijeme i vremenski uvjeti koji su vladali te godine.(17)

O stupnju i razvoju znanosti u to vrijeme svjedoče medicinski savjeti o tome kako i na koji način je trebalo jesti voće. Savjetovalo se da se voće treba jesti sa kruhom: „…ovo osobito vriedi za djecu, jer ona ne poznaju mjeru pa bi lako obolila, ako jedu više voća bez kruha.“ Takav je bio običaj u Francuskoj. Od tog pravila su se izuzela „gospoda“ koja su voće koristila kao „poslasticu“ nakon obilna objeda.(18)

Osim savjeta za što bolji prinos dijelili su se savjeti i za što bolje čuvanje zimskog voća. Među te savjete ubrajamo: Dobar izbor vrste, zimsko voće treba što duže ostati na voću, plodovi se trebaju neoštećeni ubrati, voće se ne smije mokro brati, voće se ne smije „otirati“, voće treba ostati nekoliko tjedana u prozračnoj prostoriji da se prosuši, prostorije u kojima se čuva voće ne bi trebali imati više od 8 stupnjeva R, iz te prostorije treba maknuti sve predmete koje šire neugodan miris, trebalo bi napraviti police od dasaka, mekano voće se ne smije dodirivati, a ostalo voće se smije slagati u nekoliko redova. (19)

Zaključak

Voće i voćarstvo, kao struka, u Hrvatskoj je između 1898. i 1905. bilo u samim povojima. U tom razdoblju je ta grana imala samo jednog predstavnika kojeg se može smatrati osnivačem te struke u Hrvatskoj. To je bio Ivan plemeniti Radić. On je svojim djelima Voćarstvo te Voće i njegova upotreba postavio temelje. Djela su napisana kombiniranjem teorije i prakse uz korištenje popularnog jezika, dostupnog poljoprivrednicima. Autor je sam sa svojim sredstvima izdao prvo djelo. To dovoljno govori o uvjetima u kojima je funkcionirao. To je djelo nastalo kao rezultat njegovog entuzijazma i elana. Kada je stručna javnost uočila korisnost njegovog rada, djelo je rasprodano do 1905., dobio je potporu za izdavanje drugog djela. Njegova kasnija djela govore o njegovom velikom doprinosu u edukaciji poljoprivrednika. Njegov lik i djelo, kao sveučilišnog profesora, stručnog publicista i velikog entuzijasta je nepravedno zaboravljena u stručnoj literaturi i enciklopedijama koje ne sadrže više od nekoliko rečenica.

Voćari su osim kupnje stručnih publikacija mogli dobiti korisne savjete od predstavnika državnih institucija. Državni službenici su to radili po zapovijedi i samo izvršavali naredbe koje su stizale u ruralne krajeve Hrvatske. Ti su savjeti bili uglavnom preventivnog karaktera i njima se željela suzbiti ekonomska šteta zbog neinformiranosti.

Treći način informiranja voćara je bio kupovina dvotjednika Dom i sviet. U njemu je bila stalna rubrika Poljodjelstvo i kućanstvo koja je tu temu popularizirala sa čestim korisnim savjetima skladištenja namirnica i receptima za izradu prehrambenih proizvoda od samog voća. Zanimljivi su bili savjeti koji su bili vezani uz „zdravstvene svjetonazore“ tog vremena, tj. da se voće treba jesti sa kruhom.
Ovaj istraživački rad je otkrio postavljena pitanja i postavio nova za neku drugu prigodu. Bilo bi zanimljivo znati statističke rezultate o voću i voćarstvu prije i nakon ovog razdoblja u Hrvatskoj. Time bi se odgovorilo na pitanje utjecaja popularizacije i edukacije voćara putem raznih tiskovina i državnih intervencija na same prinose i rasprostranjenost voćarstva u Hrvatskoj.

Popis izvora i literature

Ivan pl. Radić, Voćarstvo, Križevci, 1898.
Ivan pl. Radić, Voće i njegova upotreba, Zagreb, 1905.
August Kovačec (prir.), Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 2007.
Dom i sviet, 1898./1900.
Župni arhiv svetog Marka u Slobodnici, svezak 1891./1905.

Bilješke

1. Izvor obrađuje podatke zaključno sa 1886. Do te godine se Ivan pl. Radić i obrazovao u Beču, barem prema Hrvatskoj enciklopediji iz 2007. g. Iz toga je za pretpostaviti da je nakon završenog obrazovanja u Beču vrlo kratko radio kao nastavnik računstva.
2. August Kovačec (prir.), Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 2007.
3. Ivan Radić, Voćarstvo, Tisak Gustava Neuberga, Križevci, 1898., 4
4. Požega se nekada zvala Slavonska Požega
5.Župni arhiv svetog Marka (dalje ŽASM): svezak 1891./1905. (dalje 1891./1905.),15.12.1897.
6. ŽASM:1891./1905.,17.7.1898.
7. ŽASM:1891./1905.,19.11.1899.
8. ŽASM:1891./1905.,8.3.1899.
9. Časopis je počeo izlaziti 1888. te je izlazio do 1923. On je okarakteriziran kao zabavni ilustrirani časopis. Glavne osobitosti su bile: kvalitetna ilustracija, dobri tekstovi te širok odabir tema. Taj časopis je uzet kao primjer jer je jedini digitaliziran te se nalazi u cijelosti na: http://dnc.nsk.hr/Newspapers/LibraryTitle.aspx?id=e57602f7-0f37-4a34-856c-1d4ab6858dfe#, 20. prosinca 2011. Ovaj rad proučava samo jedan njegov dio. Radi se o rubrici „Poljodjelstvo i kućanstvo“ koja je redovito bila objavljivana. Ta rubrika je uređivana na taj način da se sastojala od dopisa čitatelja, ali i prenošenja vijesti iz drugih europskih časopisa. Njezin opseg, koji se odnosi na voćarstvo, se kroz navedeno razdoblje mijenjao, u skladu sa vremenskim razdobljima.
10. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 1 (1898), 19
11. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 13 (1898), 259
12. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 8 (1898), 159
13. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 24 (1898), 479
14. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 20 (1899), 399
15. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 9 (1899), 179
16. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 19 (1900), 379
17. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 7 (1900), 139
18. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 13 (1900)
19. „Poljodjelstvo i kućanstvo“, Dom i sviet, br. 22 (1900)

Krešimir Škuljević
About Krešimir Škuljević (5 Articles)
Diplomirao povijest na Hrvatskim studijima. Radi kao nastavnik povijesti u Osnovnoj školi Ivan Mažuranić u Sibinju.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*