Novo:

Vlastelinstvo Rasinja u vrijeme borbi s Turcima

Naseljenost rasinjskog vlastelinstva

Vlastelinstvo Rasinja je krajem 15. i početkom 16. stoljeća bilo dobro naseljeno. Na njemu je je popisivan ovaj broj poreznih dimova: 1495. - 67, 1507. - 217, 1513. - 161, 1517. - 169, 1520. - 106.   Izgleda da je između 1495. i 1507. godine došlo do snažnog rasta broja poreznih dimova koji su više nego utrostručeni, do pada je došlo 1513. godine, a manji je oporavak uslijedio 1517. godine, da bi do 1520. godine došlo do znatnijeg pada. Uz to su rasinjski posjedi su opustošeni od Turaka 1532. godine,  a kasnije su se izgleda polagano počeli oporavljati. Godine 1533. na opustošenom vlastelinstvu se još nije ubirao porez.

Gradnja kaštela u Rasinji i Đelekovcu

U Rasinji se 1543. godine nalazio novi kaštel sagrađen očito za obranu stanovništva, a na vlastelinstvu je obnova napredovala do 1554. godine kada je popisano 20 dimova, a na zajedničkim posjedima Rasinje i Kuzminca još 8 dimova, koliko ih je bilo na zajedničkom posjedu Rasinje i Gorice.  Godine 1558. godine popisano je 28 poreznih dimova.  Đelekovec je 1559. godine, kao i ranije, spadao pod rasinjsko vlastelinstvo, koje je tada bilo gotovo pusto. U Đelekovcu je vjerojatno već tada na zemlji crkve Blažene Djevice Marije sagrađen kaštel radi obrane bijednog puka. Na rasinjskom su vlastelinstvu iste godine kmetovi živjeli u samo šest naselja: u trgovištu Rasinji, Đelekovcu, Cenkovcu, Zablatju, Selnici i Torčecu. U selu Torčecu je živjelo samo pet obitelji, a u Selnici dvije obitelji.  Osmanlije i Vlasi su rasinjsko vlastelinstvo 70-tih godina 16. stoljeća gotovo potpuno opustošili. Godine 1570. na rasinjskom vlastelinstvu je popisano 12 poreznih dimova (a u susjednom Kuzmincu 14 dimova). Godine 1573. na zajedničkom vlastelinstvu Rasinje, Kuzminca i Koledinca popisano je 35,5 poreznih dimova, Osmanlije su uništili 15,5 poreznih dimova ili 30,4 %, a godine 1574. na istom vlastelinstvu je popisano 25 poreznih dimova, a Vlasi su uništili 21 porezni dim ili 45,7% svih dimova. Do godine 1576. izgleda da su popaljeni svi preostali porezni dimovi jer se te godine u poreznim popisima više ne spominje rasinjsko vlastelinstvo odnosno ispušteno je iz poreznog registra (spominje se jedino preostali posjed Koledinec i Kuzminec na kojem je popisano 8,5 dimova, a još 17 ili 67 % su uništili Turci).

Turci pustoše Podravinom

Na ovom prostoru, u okolici Rasinje, na pustom zemljištu osnovane su utvrde za obranu od Turaka. Potreba za njihovim osnivanjem se pokazala već nakon pada Virovitice u ruke Osmanlija 1552. godine,   a pogotovo kada su nakon sigetske bitke 1566. godine zauzeli cijeli prekodravski prostor do Nagykanizse, uključujući utvrde Brežnica (Berzencze) i Csurgo.  Jedino se stalo stanovništvo u okolici nalazilo u utvrdama Đelekovec i Drnje (te na dravskom otoku na kojem se razvio Sigetec), a možemo pretpostaviti da se dio stanovništva zadržao u zbjegovima na nepristupačnim terenima. asinja je prvo spadala pod upravu kapetana u Varažidnu, a kasnije je prešla pod upravu koprivničkog kapetana. Đelekovec je 1576. godine zajedno s Đurđevcem, Prodavićem (Virjem), Novigradom i Drnjem spadao pod zapovjedništvo kapetanije u Koprivnici. Đelekovečka utvrda je godinu dana kasnije (1577.) imala 50 haramija ili hrvatskih vojnika.

Podravske utvrde u novoj strukturi obrane

Nova upravna struktura Slavonske vojne krajine određena je 1578. godine. Prema njoj su Koprivničkoj kapetaniji bile podređene utvrde: Đelekovec, Novigrad, Đurđevac, Topolovac, Cirkvena, Apatovac, Ludbreg i Drnje.  Tada je unutrašnjoaustrijskim staležima zajedno sa unutrašnjoaustrijskim vladarem uz suglasnost financijski slabe Hrvatske bila prepuštena pored financiranja i uprava nad utvrdama Vojne krajine, pa tako i Drnja. Unutrašnjoaustrijski staleži su upravljali hrvatskim krajiškim teritorijem koji im nije pripadao, dok su hrvatski i ugarski staleži izgubili svaki utjecaj na novi razvoj Vojne krajine.

Trajno ratno stanje

Od prve polovice do kraja 16. stoljeća bilo je razdoblje trajno prisutnog ratnog stanja na tlu rasinjskog vlastelinstva, doba traženja i stvaranja najdjelotvornije protuosmanlijske obrane. Takva je obrana stvorena izgradnjom novog sustava utvrda i novim ustrojem vojne obrambene sile, dio koje je bila i Rasinja. Budući da je tijekom rata ovo područje pretrpjelo goleme gubitke, sve je više bilo ovisno o pomoći kralja i njegovih zemalja. To je vrijeme kada sa radom prestaje i katolička crkva. U tom periodu dolazi s jedne strane do iseljavanja starosjedilačkog stanovništva, a s druge do doseljevanja novog, što je bitno izmijenilo sliku naseljenosti. Za razliku od područja istočnijih podravskih utvrdica, izgleda da se na ovom području sačuvalo starosjedilačko stanovništvo, o čemu svjedoči jezik ovdašnjih stanovnika, običaji, prezimena i toponimija. Očito se radi o kontinuitetu naseljenosti od srednjeg vijeka do danas, što bi još trebalo istražiti.

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (82 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.