Vladimir Kovačić, pjesnik. Rodio se u Vinkovcima 23. ožujka 1907. Tu je završio pučku školu i gimnaziju 1924/5. godine, u nesredenim prilikama prve zajedničke države jugoslavenskih naroda. Zatim na Zagrebačkom sveučilištu studira, pravo i filozofiju. Zajedno s J. Bognerom vodi književni pokret vinkovačkih gimnazijalaca. Objavljuje liriku u ozbiljnim književnim časopisima još za gimnazijskih dana. Pripada krugu prvih jugoslavenskih liričara „Knjiga drugova“, (1929.) sto dokazuju i njegove „Šokačke varijacije“ u kojima pokušava izraziti, igrajući se narodnim stihom, socijalnu situaciju u šokačkom selu između dva svjetska rata. Izrazit je predstavnik regionalne lirike u hrvatskoj književnosti, boemskog duha (Mislim na šaš i alge male rijeke...). Ostale zbirke su mu: „Otrovano proljeće“ (1937), „Ceste i jablani“ (1952.), posthumno „Jantar na suncu“ (1959), i „Šokačke varijacije“.

Pjesme su mu ušle u sva hrvatska antologijska izdanja. Pred rat je ravnatelj Radio-Zagreba. Poslije rata radio je još u kulturnim rubrikama dnevnih zagrebačkih listova i na Radio-Zagrebu, te u „Zori“ izdavačkom poduzeću.
Smrt ga je nenadno pokosila 22. kolovoza 1959. u Zagrebu.