Hrvati su bili nezadovoljnji svojim položajem u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji od samog njenog početka 1918. godine. Režim u Beogradu je to nezadovoljstvo potiskivao političkim pritiscima, progonima, zatvorima i atentatima. Razvoj situacije u Europi i svijetu, odnosno sve očiglednije približavanje novog rata, prisliti će beogradski režim na rješavanje "hrvatskog pitanja". Posebno u sjeni iskustva što se u bliskoj prošlosti dogodilo višenacionalnoj zemlji čiji narodi nisu bili zadovoljni svojim položajem.

Tweet

Režimska nasilja i otpor Hrvata

Tijekom višegodišnje diktature kralja Aleksandra činovnici iz državnih upravnih organa, u nesrpskim krajevima Jugoslavije, su se razularili u svojoj samovolji. Postajalo je uobičajeno da od građana za obavljanje poslova, a za koje su bili zaduženi, traže mito. Istodobno su žandari nekažnjeno vršili teška zlostavljanja nad stanovništvom. Kako se uglavnom radilo o osobama koje su bile poslane iz Srbije u nesrpske krajeve, terorizirano stanovništvo se nikakvim legalnim sredstvima nije moglo obraniti. Zbog toga je društveni život  Jugoslavije sve više nazadovao.

Iako su Oktroiranim ustavom (1931.) nacionalne stranke i dalje bile zabranjene, HSS se ilegalno spremao za obnovu političke borbe. S tim ciljem 1932. g. održan tajni sastanak hrvatskih stranaka pod predsjedanjem Vlatka Mačeka na kojem je donesena rezolucija poznata kao “Zagrebačke punktacije”. Bio je to najvažniji programsko-politički dokument u razdoblju diktature u kojem se konstatira da “srbijanska hegemonija…djeluje destruktivno, uništavajući moralne vrijednosti, sve naše napredne ustanove i tekovine, materijalne imovine naroda, pa i njegov duhovni mir…” te se zahtjeva uspostavljanje političkih i građanskih sloboda ukinutih 1929. g. i ističe se potreba preuređenja države na temelju ravnopravnosti svih njezinih dijelova i naroda na federalističkoj osnovi. “Zagrebačke punktacije” prouzročile su veliki odjek u jugoslavenskoj javnosti navevši i ostale stranke širom Jugoslavije da se uključe u borbu protiv Oktroiranog ustava. Kao odgovor na ovaj hrvatski prijedlog, vlada daje uhititi i osuditi na tri godine strogog zatvora Vlatka Mačeka. No to nije moglo sakriti činjenicu da je “hrvatsko pitanje” postalo najvažniji problem zemlje, u kojoj hrvatski nacionalni otpor jača u sveopći narodni pokret.

Namjesništvo i izbori 1935. godine

Dana 6. listopada 1934. Veličko Kerin, pripadnik VMRO-a (makedonske oslobodilačke organizacije) uspio je u atentatu kralja Aleksandra u Marseillesu. Smrću kralja Aleksandra vlast u Jugoslaviji, u ime maloljetnog prijestolonasljednika Petra II., preuzima namjesništvo na čijem čelu je bio Aleksandrov bratić knez Pavle. Pod namjesništvom dolazi do demokratizacije javnog života u Jugoslaviji. Politički život u Jugoslaviji je ponovno počeo bujati u vrijeme izbora 1935. godine. Udružena oporba na čelu s Vladkom Mačekom je ostvarila jako dobar politički rezultat, no na čelo vlade je došao srbijanski političar Milan Stojadinović.

Vlada Milana Stojadinovića

Stojadinović je napustio staro političko prijateljstvo s Francuskom, Čehoslovačkom i Rumunjskom. On se oslanjao na Italiju i Njemačku, a u dijelu djelatnosti je nastojao imitirati fašiste, tražio je da ga se zove “vođa”.

Liberalno usmjeren knez Pavle i dio državnog vrha od Stojadinovićeve vlade su zajednički tražili od sređivanje unutrašnje situacije u Jugoslaviji, a posebno rješavanje tzv. “hrvatskog pitanja”.To pitanje nije bio riješeno prvenstveno jer nije došlo do dogovora sa HSS-om, vodećom političkom snagom u Hrvatskoj. HSS je za Hrvatsku tražio autonomiju, a Stojadinović je bio spreman prihvatiti samo nekoliko hrvatskih predstavnika u vladu. Stojadinović se oslanjao na represivne metode te je stoga na hrvatskom području došlo do nekoliko sukoba između policije i nezadovoljnog stanovništva.

Paralelne “institucije vlasti” HSS-a

Hrvatska seljačka stranka je od 1935. godine krenula s osnivanjem paralelnih “institucija vlasti” koje su trebale štititi hrvatske interese. Kako bi se zaštitilo hrvatski narod HSS 1935. u selima osniva Hrvatsku seljačku zaštitu, a u gradovima Hrvatsku građansku zaštitu. Izuzetno je važna je bila “Gospodarska sloga” kojom je bio organiziran gospodarski sustav koji je učinkovito pomagao hrvatskom seljaštvu. Tijekom 1935. HSS je ponovno aktivirao rad kulurne organizacije “Seljačke sloge” te HSS-ovog sindikata “Hrvatskog radničkog saveza.” U lipnju 1935. HSS započinje s izdavanjem vlastititih dnevnih novina pod nazivom “Hrvatski dnevnik”, koji izlazile sve do zabrane u svibnja 1941. godine. Iduće godine ugledni gospodarski stručnjak dr. Rudolf Bičanić pri Gospodarskoj slozi osniva “Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva”. HSS je nastojao djelovati i na žene te je stoga udovica Stjepana Radića, Marija utemeljila udrugu za žene “Hrvatsko srce”, koja je bila bliska HSS-u. Najvažniji hrvatski političar je tada bio predsjednk HSS-a Vladko Maček koji je naslijedio Stjepana Radića.

Sporazum Cvetković-Maček

Dobra organizacija HSS-a i širenje mreže utjecaja omogućili su ujedinjenoj oporbi kojoj je na čelu bio Vladko Maček da na izborima 1938. u Hrvatskoj ostvari izvrstan rezultat. To je utjecalo na to da je Milan Stojadinović početkom 1939. dao ostavku. Na mjesto predsjednika  jugoslavenske vlade je došao umjereni političar Dragiša Cvetković koji je započeo pregovore s vođom HSS-a i cijele oporbe Vladkom Mačekom. Pregovori su završili s uspjehom pa je 26. kolovoza 1939. bio sklopljen sporazum Cvetković-Maček. Njime je formirana nova vlada u koju su ušli predstavnici HSS-a, odnosno Seljačko-demokratske koalicije. Dragiša Cvetković je postao predsjednik, a Vladko Maček potpredsjednik vlade. Sporazumom je barem djelomično bilo riješeno tzv. “hrvatsko pitanje” jer je unutar Jugoslavije formirana Banovina Hrvatska koja je trebala dobiti široku autonomiju.

Uspostava Banovine Hrvatske

Stvaranje Banovine Hrvatske je predstavljao početak stvaranja novih političkih i teritorijalnih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji. Sporazumom je bilo dogovoreno da teritorij Banovine Hrvatske čine dotadašnje Primorska i Savska banovina, te kotarevi ostalih banovina u kojima je bilo više od polovice hrvatskog stanovništva, a to su Dubrovnik, Brčko, Gradačac, Dervenata, Travnik, Fojnica, Ilok i Šid. Glavni grad je bio Zagreb.

Banovina Hrvatska je dobila zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju. Zakonodavnu vlast iz banovinske nadležnosti obavljali su kralj i Hrvatski sabor za koji nikada nisu bili raspisani izbori. Na čelu autonomne vlade banovine Hrvatske je bio prvi i jedini ban Ivan Šubašić.

Formiranje Banovine Hrvatske je imalo protivnike s hrvatske, srpske i muslimanske strane. Sa hrvatske su se strane glavni protivnici bili pristaše ustaškog pokreta koji su težili stvaranju nezavisne države Hrvatske. Sa srpske strane je protiv sporazuma bio dio političara koji je smatrao da uspostava Banovine Hrvatske ugrožava srpske interese. Nositelji agresivne velikosrpske ideologije su pozivali na osnivanje jedinstvene srpske banovine koja bi se zvala “Srpske zemlje”. Dio muslimanskog stanvoništva je težio da se i prostoru povijesne Bosne i Hercegovine dade autonomija.

Iz uredbe o Banovini Hrvatskoj

Članak I.
-Savska i primorka banovina – kao i kotari Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica – spajaju se u jednu banovinu pod imenom Banovina Hrvatska. Sjedište Banovine Hrvatske je u Zagrebu.
Članak II.
-1. U nadležnosti Banovine Hrvatske prenose se poslovi poljoprivrede, trgovine i industrije, šuma i ruda; građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, fizičkog odgoja, prosvjete i unutrašnje uprave….
-2. Svi ostali poslovi ostaju u nadležnosti organa državnih vlasti na cijelom teritoriju.
Članak III.
-1. Banovini Hrvatskoj….. ima se osigurati potrebna finacijska samostalnost.
Članak IV.
-1. Zakonodavnu vlast u stvarima iz nadležnosti Banovine Hrvatske vrše kralj i sabor zajednički.
-2. Upravnu vlast….vrši kralj preko bana.

Promjene u gospodarstvu prije i za vrijeme Banovine Hrvatske

Izgradnjom željezničke pruge Koprivnica-Varaždin 1937. godine bio je skraćen put izvoza hrane iz Slavonije prema Njemačkoj koja je 1938. nakon pripojenja Republike Austrije Hitlerovoj Njemačkoj postala susjed Jugoslaviji. U zemlju su zajedno s njemačkim kapitalom počeli dolaziti njemački gospodarski stručnjaci. Uz suradnju Nijemaca se počela graditi luka Ploče u dolini rijeke Neretve. Cilj izgradnje ove luke je bio lakši izvoz boksita morem u glavnu njemačku luku Hamburg gdje se prerađivao u aluminij koji je trebao za izradu zrakoplova.

Izbijanjem Drugoga svjetskog rata je došlo do velikih promjena u unutarnjoj i vanjskoj politici zemlje. Prema istraživanjima Mire Kolar-Dimitrijević sirovine za razvijenu tekstilnu industriju u Banovini Hrvatskoj nije više bilo moguće nabavljati iz dotadašnjih izvora u inozemstvu, pa je Jugoslavija ušla u gospodarske pregovore sa SSSR-om želeći nabaviti potrebni pamuk i naftu. Na drugoj strani izvozilo se iz Banovine Hrvatske u Njemačku sve za što je ona bila zainteresirana. Vodeću ulogu u tom izvozu su imale organizacije Hrvatske seljačke stranke, odnosno ustanove pod njenim nadzorom. To ukazuje da je predsjednik HSS-a Vladko Maček nastojao preuzeti potpunu kontrolu gospodarskih tokova u Banovini Hrvatskoj i time oslabiti utjecaj središnje vlasti na gospodarstvo iako su one pružale otpor takvim nastojanjima. Zbog prevelikog izvoza u zemlji se počela osjećati nestašica osnovnih prehrambenih namirnica, a nju je pratilo povišenje cijena. To nisu pratile radničke plaće koje su bile utvrđivane uredbama. Posljedica su brojni štrajkovi u kojima su radnici pod vodstvom sindikata zahtijevali povećanje plaća. Istovremeno su se, iz bojazni od rata, intenzivirale vojne vježbe na koje su bili pozivani vojni obveznici,  pa se osjećala nestašica radne snage osobito na selu.

Zbog trgovačkih veza Jugoslavije i Njemačke britanski kapital je odlazio iz Jugoslavije ustupajući sve više mjesta njemačkom i talijanskom kapitalu. Proizvodilo se samo ono što su traže Italija i Njemačka koje su se pripremale za rat. Približavanje rata osjećalo se i u Hrvatskoj te je narod počeo sakrivati hranu. U Hrvatskoj je potražilo utočište dosta Židova na putu prema Palestini, ali istovremeno se moglo zapaziti i  sve više njemačkih turista koji su istovremeno vršili obavještajnu i propagandnu djelatnost za potrebe nacističke Njemačke.

Zanimljivost – Podravci brane sporazum o osnutku Banovine Hrvatske

U koprivničkim Podravskim novinama od 20. siječnja 1940. objavljena je vijest o sastanku glavnog tajnika Samostalne demokratske stranke (SDS) Save Kosanovića i vodećeg HSS-ovca koprivničkog kotara Mihovila Pavleka Miškine u Sokolovcu (kotar Koprivnica) na kojem su kod naroda nastojali ojačati povjerenje u sporazum o osnutku Banovine Hrvatske: “Denator Kosanović prikazao je ulogu SDS, u stvaranju sporazuma i pozvao seljake Srbe da se organiziraju u SDS, koja složno radi sa HSS za dobro Srba i Hrvata… Nar. zastupnik Miškina i predsjednik grad. org. Tomo Čiković prikazali su historijat HSS i ciljeve hrv. narodnog pokreta koji nastoji izgraditi našu domovinu na temelju slobode i socijalne pravde i naglasili su da su došli zato da upoznaju braću srpske seljake sa ciljevima hrv. narodnog pokreta i da suzbiju rovarenja neprijatelja nar. sporazuma koji hoće lažno prikazati Srbima kao da je hrv. nar. pokret uperen protiv Srba i naše države… Prisutni seljaci burno su odobravali govornicima a napose oduševljeno su pozdravili Savu Kosanovića i Miškinu.”