Novo:

U Zagrebu održana Šoa akademija za edukatore – nova saznanja o podučavanju o Holokaustu?

Osvrt na stručni skup

Židovska općina Zagreb i Agencija za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske zajedno su organizirali prvu Šoa Akademiju koja se od 20. do 22. studenog održavala u prostorijama Židovske općine u Palmotićevoj ulici. Bila je to suradnja na obostranu korist – projekt Šoa Akademije time je dobio punu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, dok je Agencija nadležna za usavršavanje profesora i učitelja dobila vrijednog partnera u svom desetogodišnjem projektu poučavanja o Holokaustu i ljudskim pravima. Na trodnevni se seminar odazvalo stotinjak nastavnika povijesti, hrvatskog jezika, sociologije i ostalih društvenih predmeta iz svih hrvatskih krajeva. Šoa Akademija otvorena je još u siječnju 2012. godine, a trajni cilj je edukacija o Holokaustu, ljudskim pravima i obrazovnim metodama. Akademiju je otvorila Sanja Zoričić Tabaković, potpredsjednica Židovske općine i idejna autorica projekta Šoa Akademije. Otvaranju je prisustvovala i Michal Hershkovitz, zamjenica izraelskog veleposlanika, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, Aleksandar Tolnauer, predsjednik Vijeća za nacionalne manjine, Loranda Miletić, viša savjetnica za povijest, rabin Luciano Prelević i drugi uglednici.

Program Šoa akademije bio je dosta zbijen, za tri poslijepodneva održano je  osam predavanja eminentnih stručnjaka, dva svjedočenja preživjelih iz Holokausta, a svaki je dan završio Becavta radionicom koju je razvio Adam Institute iz Izraela. Sudionici seminara mogli su razgledati prostorije Židovske općine, neki su tu zaista bili po prvi puta. A predavanja su bila odlična – svaki stručnjak za svoje polje. Neven Budak, stručnjak za hrvatski srednji vijek, održao je predavanje pod nazivom „Povijesni okviri koji dovode do genocida“. Osvrnuo se na progone Židove u prošlosti, poznatu Dreifusovu aferu, antisemitske ispade u europskim državama te državni antisemitizam u Banovini Hrvatskoj te kasnije NDH. Zlatan Gelb upoznao je sudionike sa manipulacijom medijima. Tu su bili važni i karikatura kao jednostavan i jeftin način ismijavanja te crtani filmovi kao produženi oblik te karikature. Propaganda u medijima i danas ima veliku važnost – povijesna propaganda mogla se usporediti i sa sadašnjim medijskim ratom između Palestinaca i Izraelaca u nedavnom sukobu u Pojasu Gaze. Predavanje o židovskim izvorima za progone (1933.-46.) pripalo je Emilu Kerenyu koji se javio skypeom iz Washingtona. Kereny, rodom iz Vojvodine, predstavio je projekt Američkog muzeja za Holokaust (USHMM) koji se bavi sustavnim prikupljanjem podataka o reakcijama Židova na progone u nacističkoj Njemačkoj i fašističkim državama. Ciljevi tog projekta su: bolje razumijevanje života ljudi za vrijeme rata, shvaćanje Holokausta kao kompliciranog političko-povijesno-geografskog kompleksa te vraćanje individualnosti žrtvama progona. Tu se očekuje i suradnja i sa hrvatskim povjesničarima.

soa_akademija_film

Narednog dana svoja su izlaganja predstavili sociolozi Renato Matić <Društvo između Holokausta i ljudskih prava> i Žarko Puhovski <Hrvatska jučer i danas, je li bilo moguće spriječiti i kako?>. Dok se Matić osvrnuo na odgojnu vrijednost podučavanja o zločinima nad Židovima, Puhovski se koncentrirao na sam početak NDH, što se događalo u travnju 1941. i kako se razvijala ustaška antižidovska politika: Pričati danas o židovskoj opasnosti je nesuvislo – to je antisemitizam bez Židova. Ljudi su početkom rata bili neopredijeljeni, tek su masovni zločini ustaša potaknuli na sve veći otpor i podršku NOB-i. Iako je antisemitizam u Hrvatskoj tinjao još od prije, antižidovska politika uvezena je iz 3. Reicha.“ To je još uvijek slabo istraženo područje, predavanje je izazvalo brojna pitanja i komentare sudionika. Uslijedilo je predavanje Snješke Knežević pod nazivom <Memorijalna kultura i Holokaust>. Kako su se Nijemci, Poljaci, Austrijanci razvili memorijal Holokaustu na području bivših koncentracijskih logora, što ti memorijali znače kao mjesta za učenje, kakva je kultura komemoriranja u Izraelu i Hrvatskoj, što je s današnjim muzejskim postavom u Jasenovcu, što će biti od obnove zgrade sinagoge u Praškoj – pitanja kojima se pozabavila Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti.

Posljednji dan započeo je sastankom sa izraelskim veleposlanikom Nj. E. Yosefom Amranijem koji je odgovarao na pitanja nastavnika o situaciji na Bliskom istoku te izraelskoj vanjskoj politici. Veleposlanik se odazvao radi velikog interesa sudionika Akademije oko nedavnih događanja u Pojasu Gaze i pitanja priznavanja Palestine kao zemlje-nečlanice UN-a. Uslijedila su dva svjedočanstva preživjelih – Oto Konstein, rodom iz Čakovca, govorio je o dojmovima trinaest mjeseci koje je proveo u logorima Auschwitz, Buchenwald i Bergen-Belsen. Nisam imao pojma što je Auschwitz, nikad prije nisam čuo tu riječ. U preživljavanju mi je pomoglo što sam govorio njemački jezik i što sam kod selekcije lagao da sam malo stariji, nego što sam bio. Živio sam u nadi da moram preživjeti i da ću se sresti sa svojima. No, moja mama, tata i sestra ubijeni su u logoru, preživio je samo pokoji rođak, ispričao je Oto Konstein koji često svjedoči po osnovnim i srednjim školama te pohvalio trud svih nastavnika koji rade na temu Holokausta. Drugo svjedočanstvo podijelio je Boris Braun koji je isto bio u Auschwitzu, odnosno jednoj njegovoj filijali u selu Javožno. Dana 7. svibnja 1943. deportiran je u logor, od oko 1000 ljudi iz transporta, odmah ih je kod selekcije stradalo 960, a 40 ih je bilo određeno za logorske poslove. Među njima je bio i on, na krju je unatoč svim nesrećama i preživio. Posljednja predavanja su održali Zoran Pusić i Mirjana Krizmanić. Pusić je pojasnio genezu nacističkih korijena, od osnivanja fašističkih stranaka kao radničkih stranaka na krilima ekonomske krize, do nasilnog preuzimanja vlasti i provođenja najgoreg zločina u povijesti čovječanstva. O psihologiji Holokausta, Mirjana Krizmanić se fokusirala na ulogu promatrača – kako je moguće da je toliko ljudi bilo aktivno ili pasivno uključeno u masovna ubijanja? Da li su počinitelji zločina nastali od emocionalno nezrelih ličnosti? Zašto se pojedinac voli identificirati s masom? Sva su ta pitanja koja si običan čovjek postavlja dok pristupa procesu istraživanja Holokausta.

Edukaciju o Holokaustu dosad je prošlo više od 500 hrvatskih učitelja društvenih predmeta, najviše povijesti. Sve veću inicijativu preuzimaju i nevladine organizacije u kojima sudjeluje dio ljudi koji su prošli edukaciju u Izraelu, Americi, Poljskoj. Agencija za odgoj i obrazovanje priprema i jubilarni višednevni seminar za edukatore koji će tradicionalno održati u siječnju. Šoa Akademija predstavlja novi iskorak u usavršavanju studenata i učitelja o problematici Holokausta i ljudskim pravima. Akademija je bila odlično pripremljena, predavanja jako zanimljiva, a sudionici su se aktivno uključili u predavanja. Želja je svih da se Akademija godinama oplemeni novim idejama i zadacima. Šoa Akademija ima mjesta za napredak u budućnosti.

Milivoj Dretar
About Milivoj Dretar (31 Articles)
Diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. godine radi u OŠ "Petar Zrinski" Jalžabet. Iste godine objavljuje prvi članak „Povijest ludbreške židovske zajednice“ u Podravskom zborniku, a nakon toga seriju članaka o povijesti ludbreških Židova u Ha-Kolu, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj. Pisao i za Historiu Varasdiensis, Meridijane i Most. Dopisnik Glasa antifašista i Ha-Kola, autor više članaka na Hrvatskom povijesnom portalu. Najviše se bavi zavičajnom poviješću i tematikom 2. svjetskog rata, posebno Holokaustom i Narodnooslobodilačkim pokretom.