Novo:

U posjetu zagorskim utvrdama i dvorcima

Primjer iz prakse

Terenska nastava može upotrijebiti uz gotovo svaku nastavnu temu iz Povijesti, stoga bi trebala postati sastavni dio svakog školskog kurikuluma. Osim obrazovnih ciljeva poput proširivanja znanja, stjecanja novih spoznaja iz nastavnog programa, jedan od glavnih ciljeva terenske nastave je i onaj odgojni – kako se učenici trebaju ponašati prema kulturno-povijesnoj baštini svog zavičaja ili domovine. Poticanjem učenika na samostalno istraživanje, oni već od najranije dobi stječu naviku posjete nekim javnim objektima, ponašanja na takvim mjestima i pravilnog vrednovanja lokalne i nacionalne baštine. Previše puta smo svjedoci rušenja vrijednih objekata, nagrđivanja naše baštine, kao i krađama inventara.

Stoga je OŠ „Petar Zrinski“ Jalžabet ove školske godine (2012./13.) u svoj kurikulum uvrstila nekoliko terenskih nastavi za gotovo sve razrede. Učenici šestih razreda sudjelovali su u listopadu u terenskoj nastavi „Život u dvorcu“. Uključene su i teme iz predmeta Engleski jezik i Priroda. Tema iz Povijesti bila je vezana za nastavne sadržaje iz teme Srednji vijek, a cilj je bio upoznati kulturnu baštinu Hrvatskog zagorja te si predočiti kako su ljudi nekada živjeli, odnosno koji su bili problemi svakodnevnice ljudi u srednjem vijeku.  Prvi problem koji se javio je bio koje objekte posjetiti, a da se adekvatno uklope u terensku nastavu. Mnogi su dvorci zatvoreni za javnost (Ščrbinec, Maruševec), neki su u ruševnom stanju (Grebengrad, Belec, Cesargrad), neki u procesu obnove (Stari grad Krapina), dok su neki bitno izmijenjeni i prenamijenjeni za druge svrhe (Jalžabet, Novi Marof, Bedekovčina). Pokušalo se izbjeći i (pre)poznate i lako dostupne lokacije (Stari grad Varaždin, Trakošćan). Stoga odabir možda i nije bio najbolji za srednjovjekovne teme feuda, alodija, selišta, života kmetova i feudalaca, ali za učenike je to ipak bilo jedno novo iskustvo i dobro se povezalo s nastavnim sadržajem.

Koliko je težak srednjovjekovni mač?

Koliko je težak srednjovjekovni mač?

Obiđena su tri značajna lokaliteta iz kasnog srednjeg te novog vijeka. Prva destinacija bio je Kaštel Konjski, nizinska utvrda u blizini mjesta Konjšćine. Tu su nas dočekali predstavnici Općine Konjšćina i turističkog ureda, a načelnik Mirko Krznar sve je počastio svježim pecivom. Učenici su razgledali kaštel, upoznali se s legendama vezanih za to mjesto te planovima obnove. Zašto taj kaštel? Konjšćina je u priličnoj mjeri zadržala svoj izvorni izgled, veličinu i raspored prostorija. Ulaskom u utvrdu dobije se dojam života vojnika u takvom objektu, svim problemima svakodnevice: obrana, higijena, prehrana, zagrijavanje prostorija. Nakon Konjšćine, terenska se nastavila u nedavno obnovljenom Velikom Taboru, jednoj od najpoznatijih hrvatskih utvrda. Veliki Tabor je izgrađen potkraj 15. stoljeća na brdu visine 333 metara, navodnom otočiću nekadašnjeg prastarog Panonskog mora. Veliki Tabor je spomenik nulte kategorije, a najpoznatiji vlasnici bili su grofovi Ratkay (16.-18. stoljeće). Kasnije je prelazio u ruke drugih obitelji: Thugut, Grünwald, Iveković, čak je jedno vrijeme bio sirotište za djecu. Za obilazak dvora bila je zadužena gđa Tea koja je nosila bogatu renesansnu haljinu. Ona je ispričala najpoznatiju taborgradsku legendu, ljubavnu dramu nesretne djevojke Veronike Desinićke. Obnovom dvora pomalo se izgubio onaj romantičarski izgled kada bi sami obilazili svaku sobu, kada su krzna bila prebačena preko klupica, dok je u skoro svakoj prostoriji  bilo oružje. Od izvornog namještaja je ostalo malo pa su učenici najviše pažnje posvetili radionici streličarstva, jednoj od tri koje se namijenjene učenicima-posjetiteljima. U okolici dvora se nalazi izletište Grešna gorica s arboretumom koji je odlično poslužio za terensku nastavu iz Prirode na temu Kontinentalna listopadna šuma. Na kraju je obiđena i posljednja destinacija – dvorac u selu Svetom Križu Začretju. Iako je izgrađen u 17. stoljeću,  pa je vanjština pomalo sumorna, unutrašnjost dvora očarala je sve učenike. Vlasnica dvora Mirna Flögel-Mršić, autorica više knjiga i napisa, upoznala nas je s nekadašnjim načinom života, sudbinom prijašnjih vlasnika, a zatim  otvorila Plavi, Zeleni, Pro domo i Melkus salon, blagavaonu, knjižnicu, Zlatnu dvoranu, (Veliku) dvoranu  za ples i ostale prostorije pune antiknog namještaja. Dvorac su posjedovali obitelji Keglević, grofovi Sermage, a poslije baruni Vraniczany Dobrinović. Posjed je propao, ali gđa Mirna i dalje pokušava sačuvati barem dvorac kada je već propao perivoj i gospodarske zgrade. Na putu do kuće, autobus je prošao kraj još nekih zdanja: Mirkovec, Gjalski, Velika Horvatska, Šaulovec, no nažalost, nije bilo vremena obići i te lijepe dvorce.

Milivoj Dretar
About Milivoj Dretar (31 Articles)
Diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. godine radi u OŠ "Petar Zrinski" Jalžabet. Iste godine objavljuje prvi članak „Povijest ludbreške židovske zajednice“ u Podravskom zborniku, a nakon toga seriju članaka o povijesti ludbreških Židova u Ha-Kolu, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj. Pisao i za Historiu Varasdiensis, Meridijane i Most. Dopisnik Glasa antifašista i Ha-Kola, autor više članaka na Hrvatskom povijesnom portalu. Najviše se bavi zavičajnom poviješću i tematikom 2. svjetskog rata, posebno Holokaustom i Narodnooslobodilačkim pokretom.