Novo:

Teaching modern Southeast European history

Teaching modern Southeast European history. Alternative Educational Materials, sv. I –IV, Thessaloniki, 2005., Center for Democracy and Reconcilliation in Southeast Europe Center for Democracy and Reconcilliation in Southeast Europe (dalje CDRSEE) izdao je 2005. u Solunu četiri sveska povijesnih čitanki koji se bave poviješću jedanaest zemalja Jugoistočne Europe (područje „od Slovenije do Cipra“). Napomenuo bih kako je Obrazovni odbor za povijest CDRSEE započeo 1999. s radom na „Joint History Project“ te organizirao radionice i izdao dvije publikacije Teaching the History of Southeastern Europe i Clio in the Balkans. The Politics of History education (Više o Center for Democracy and Reconcilliation in Southeast Europe i njihovim publikacijama vidi na http://www.see-jhp.org/) Kao motivacija za izdavanje čitanki navedeno je nastojanje da se interpretira zajednička povijest kroz školski sustav. U listopadu 2007. godine Hrvatski helsinški odbor je izdao četiri sveska čitanki Nastava suvremene povijesti jugoistočne Europe. Urednik hrvatskog izdanja je Krešim Erdelja, prevoditeljica Đurđa Knežević, tekst je lektorirala Jadranka Varošanec, a korekturu Božica Ciboci.

Urednici prve čitanke naslovljene Osmansko carstvo su Halil Berktay, profesor na Sabanci University i Bogdan Murgescu, profesor povijesti na bukureštanskom sveučilištu. Kao razlog zašto se započelo s Osmanskim Carstvom je naveden da su narodi na ovom području odbacili „zajedničko povijesno iskustvo“ Osmanskog Carstva. Povijest ovog Carstva je etnocentrički i kontradiktorno prikazana u zemljama Jugoistočne Europe (često kao napredna ili nazadna, multikulturna ili represivna). Značaj Osmanskog Carstva je važan za „…kolektivno samodefiniranje nacija JI Europe…“ (str. 25), pritom su „…nacionalno orijentirani povjesničari percipirali i pisali o Carstvu kao seriji herojskih vojnih uspjeha vlastitog naroda nad neumoljivim neprijateljima…“ (str. 39). Urednici su koristili izvorne tekstove uz komentare i pitanja. Tekstovi opisuju prodor Osmanlija na Balkan, podvrgavanje lokalnih vođa (pelmstva) te povezivanje s lokalnim saveznicima (plemstvom) dodjeljivanjem timara. Zatim se opisuje organizacija (temeljena na islamskoj, mongolskoj i bizantskoj političkoj tradiciji), vjerske institucije (multireligijsko društvo temeljeno na miletskom sustavu), društvo i svakodnevica Osmanskog Carstva. Malo je tekstova o hrvatskim područjima pod Osmanlijskim Carstvom, no izdvojio bih pjesmu iz krčme u Senju (o Ivi Senjaninu), krvnom bratstvu između kršćanskog i osmanskog vojnika na pograničnom području Dalmacije, te tekstove pisma modruškog biskupa papi Leonu X iz 1516. i Frana Krste Frankopana o pripremi bune protiv Habsburga.

U drugo čitanci Nacije i države u Jugoistočnoj Europi se obrađuje nastanak država i nacija te sukobi između njih sve od druge polovine XVIII. st. do 1990 –ih. Urednica čitanke je Mirela – Luminiţa Murgescu, profesorica povijesti na bukureštanskom sveučilištu. U čitanci su prikazani procesi samodefiniranja nacija, njihove posebnosti i autentičnosti te složenost odnosa između nacija i države, čiji su stalni nacionalni sukobi oblikovali ovu regiju. Cilj je autora da „…više balansirana i argumentirana vizija povijesti jugoistočnoeuropskih nacionalnih država pomogne mlađim generacijama da budu više tolerantnija s obzirom na druge nacije i/ili na nacionalne grupe te više otvorenija prema suvremenim evolucijama…“ (str. 15). Dio teksta Franje Tuđmana „Za Hrvatsku“ iz 1982. o pravu svake nacije na vlastitu državu naveden je u poglavlju o osnivanju nacionalnih država (str. 60). Definiranje nacije i nacionalnih ideologija prikazani su tekstovima iz zemalja ovog područja gdje su jasno prikazane sličnosti, ali i razlike u shvačanju nacije. Kao primjer nacionalnih simbola, između ostalih, navedeno je izdavanje poštanske marke Dražena Petrovića, koji je „…najvjerojatnije jedini jednoglasno prihvaćen kao nacionalni junak modernog doba…“ (str. 111). Na kraju knjige autori nastoje izborom tekstova ukazati na stereotipni prikaz Balkana kao „bačve baruta“ i nastanak nasilnih (nacionalističkih) ideologija. Od hrvatskih izdvojio bih tekstove Augusta Šenoe iz djela Zagrebulje o nacionalnim predrasudama prema Nijemcima u Hrvatskoj iz 1866., govor Stjepana Radića o stvaranju hrvatske države unutar Jugoslavije iz 1918. (Izabrani politički spisi, Opatija, 1995.) te tekst navijača Dinama o odlasku na susret nogometnih klubova Partizan – Dinamo 1989.

Urednici treće čitanke Valery Kolev, profesor povijesti na sofijskom sveučilištu, i Christina Koulouri, profesor povijesti na sveučilištu Peloponnese, obrađuju razdoblje Balkanskih ratova. Vidljivo je kako povjesničari navedenih zemalja nisu suglasni u interpretaciji rata, tako je u Bugarskoj i Turskoj vojni poraz potaknuo pitanje traženja odgovornosti, dok su pobjedničke države Srbija i Grčka ovo pitanje povezali s Prvim svijetskim ratom te kasnijim ratom u Maloj Aziji. Naglašava se kako je glavna tendencija na Balkanu bio miran razvoj i modernizacija (obilježena uspostavom modernih liberalnih ustavnih institucija i političkih sustava, izgradnjom komunikacija i industrije) te težnja za konsolidacijom nacije kroz javno obrazovanje, isticanje nacionalnih praznika te jačanjem uloge vojske i crkve. Cilj je čitanke prikazivanje sudjelovanja „običnog čovjeka“, svakonevne patnje i užase, ali i humanizam i solidarnost među zaraćenim narodima. Od hrvatskih tekstova izdvojio bih onaj Antuna Gustava Matoša „Živi i mrtvi“, objavljen u studenom 1912. u Obzoru, u kojem oplakuje pale srpske intelektualce u ovim ratovima.

U četvrtoj čitanci se obrađuje razdoblje Drugog svjetskog rata, pri čemu se nastojalo regionalne događaje staviti u širi (europski) kontekst te tako objasniti posebnost „balkanske brutalnosti“. Urednik posljednje čitanke je Krešimir Erdelja, hrvatski profesor jedne zagrebačke osnovne škole. U čitanci je istaknut antifašizam i solidarnost među zemljama regije, no „zbog složenosti i međunarodnog (hladnoratovskog) prilika“ nije se donosilo tekstove o poratnim posljedicama. No, unatoč tome donesen je tekst svjedočanstvo britanskog časnika Colia Gunnera o partizanskim zločinima u Bleiburgu iz djela Bleiburg (izdanom 1990. u Zagrebu). U uvodu čitanke je navedena ograničenost korištenja ovih čitanki zbog postojećeg kurikuluma, slabijeg zanimanja učenika te nedovoljne pripremljenosti samih nastavnika. Na početku čitanke donose se tekstovi o vođama različitih zemalja, vojnim i političkim pokretima. Zatim su navedeni tekstovi koji pokazuju život u ratu, gdje je naglašeno sudjelovanje žena u pokretima otpora, položaj kulture i obrazovanja u ratnim prilikama. U poglavlju „Užasi rata“ naglašeno je stradanje civilnog stanovništva te njemački ekspanzionistički planovi temeljeni na rasizmu i antisemitizmu. Potrebno je naglasiti kako se posebno obrađuje stradanje Židova zbog „…užasne sustavne složenosti…“ (str. 85). Tekstovi donose primjere humanizma i solidarnosti u ratnim užasima, pritom se citira molba Alfonza Barona za puštanjem iz zagrebačkog pritvora njegove radnice Židovke u srpnju 1941. (preuzeto iz djela Ive Goldstena „Holokaust u Zagrebu“). U posljednja dva poglavlja obrađene su ratne posljedice (npr. demografske procjene stradanja stanovništva) te uspomene na ratne prilike, gdje je naveden tekst Anđelke Martić iz knjige Vuk na Voćinskoj cesti o dječaku koji se pridružuje partizanima nakon pogibije oca partizana.

Kako na ispravan, pedagoško – didaktičan, način predavati povijest? Kako izbjegnuti neznanstveni utjecaj u nastavi povijesti? Odgovori na ova, i slična, pitanja ponajprije moraju dati znanstvenici i profesori. U svih četiri sveska čitanki Teaching modern Southeast European history. Alternative Educational Materials uočljiv je multiperspektivni i multikulturalni pristup u nastavi povijesti. Od učenika se traži „povijesno razmišljati“, a pritom se donose tekstovi o manje prisutnim društvenim kategorijama i skupinama kao što su žene i djeca. Nedostaci se mogu vidjeti u nedovoljno objašnjenim „osjetljivim“ pitanjima, poput onih o značaju i posljedicama izdavanja Memoranduma SANU – a ili kvalitetnijem razumijevanju četničkog pokreta. Također, razdoblje ratnih prilika na području bivše Jugoslavije nije cjelovito prikazano. No, izdavanjem ovih čitanki na hrvatski jezik zasigurno će pridonijeti poboljšavanju kvaliteti nastave povijesti u Hrvatskoj.

Napomenuo bih kako se sva četiri sveska čitanki na engleskom, grčkom i srpskom jeziku može naći na http://www.cdsee.org/jhp/the_workbooks.html. Nadamo se da će se uskoro moći na istoj stranici naći i tekst na hrvatskom jeziku čime bi se omogućila njihova bolja dostupnost.

NAPOMENA: Ovo je nadopunjena verzija članka objavljenog u časopisu Ekonomska i ekohistorija: Časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša, III / 2007., br. 3, str. 230 – 232