Novo:

Tajna Oriona – razotkrivanje zagonetke piramida

Robert Bauval, Adrian Gilbert: Tajna Oriona-razotkrivanje zagonetke piramida, Zagreb 2004. Ovo je jedan od najzanimljivijih knjiga o Egiptu napisana u zadnje vrijeme i što god tko mislio o autorima ili samoj knjizi nedvojbeno ne može poreći da je za njihovu ideju već čuo i da je razmjerno dobro i poznaje. Zato mislim da nije potrebno da ovdje previše detaljno govorim o samom sadržaju knjige, već više o samom kontekstu.

Ono što autori dokazuju u knjizi jest da je kompleks piramida kod Gizeha dio jednog velikog plana, koji za konačni cilj ima dati sve ključne odgovore o planeti Zemlji i Svemiru i njihovoj povezanosti odnosno o povezanosti Čovjeka i Neba, o jednoj potpunoj simbiozi. U samom uvodu Robert Bauval iznosi da je njegovo istraživanje započelo čitanjem knjige Roberta Temple-a «Tajna zvijezde Sirius» i to mi nije ništa čudno, jer je navedena knjiga najinspirativnija koju sam dosad pročitao. Nije mi čudno ni da je nakon toga Bauval provodio vlastito istraživanje o Egiptu 12 godina, a na kraju je njegova glavna spoznaja bila da okna iz Velike piramide, zvane Keopsova, gledaju prema tri centralne zvijezde Orionovog pojasa, prema zvijezdi Sirius i zvijezđu Malog Medvjeda. I ne samo to, već su same tri piramide kod Gizeha položene na Zemlji isto onako kako su poravnane tri zvijezde Oriona, pri čemu još rijeka Nil predstavlja Mliječnu stazu.

Osim toga i ostale piramide na potezu Abu Roash-Dashour u tzv. Ozirisovoj Zemlji prikazuju ostatak Neba i često nemaju baš nikakve veze s grobnicama određenog faraona. Ali, sve piramide zajedno svakako jesu prije svega zamišljene da dokažu da se život čovjeka nastavlja i nakon smrti i moguće da su služile za obrede nakon smrti faraona kad se i simbolično prikazivala izmjena stanja umrloga tj. ponovno rođenje na Nebu, u Ozirisovom Kraljevstvu. Autori knjige vrlo lako dokazuju i da smisao okana u Velikoj piramidi nikako nije provjetravanje, jer u tom slučaju moramo zaključiti da su Egipćani čak i svoje kuće bolje provjetravali nego piramide, a ne bi niti gradili tako komplicirane nagnute tunele, kad su mogli probiti horizontalne. Naravno, konačni argument predstavlja sama činjenica da su okna Kraljičine komore na Velikoj piramidi zatvorena kamenom, pa bi valjda tada i bedak trebao shvatiti da to nisu «ventilatori». Samo, na žalost, ovi dokazi nikako da se probiju u službena izdanja npr. enciklopedije ili udžbenike. Dalje, nevjerovatno je da oni koji sebe zovu «službeni» egiptolozi prihvaćaju sve argumente u objašnjavanju  piramidskog kompleksa-filolološke, arheološke, povijesne i druge, a ne prihvaćaju nijedno religijsko objašnjenje u ovoj priči. Oni idu tako daleko da čak tvrde da su piramide izmišljotina proizvedena u političke svrhe ili u slavu neobuzdanog Ega nekog primitivnog diktatora a la Staljin. Ne shvaćaju da su Stari Egipćani ovaj život shvaćali kao pripremu za budući, Vječni, život i da je taj Život za njih bio stvaran kao i ovaj. Piramide su, između ostalog, svojom vidljivošću i sjajem svoga vrha trebale uvijek podsjećati svakog stanovnika Egipta da će vrlo brzo, možda svakoga trenutka, izaći pred lice Boga Milijuna Godina i da će mu se tamo suditi za njegove postupke. I. G. Gurdijeff smatra da bi Čovječanstvo bilo savršeno sretno kad bi svi ljudi stalno bili svjesni vlastite smrtnosti. Kršćanski redovnici znali su nositi na rukama slova M M, što znači Memento mori odnosno Sjeti se Smrti, a trebalo ih je podsjetiti na Prolaznost života. Ali, nisu samo službeni egiptolozi oni koji zaslužuju kritiku. Treba malo ukoriti i autore ove knjige, posebno Bauvala, koji je u svojim kasnijim radovima, bez Gilbertove pomoći, prešao u određenu komercijalizaciju svog rada, traženju Istine u masonskim ložama, «pametovanje» o svemu i svačemu, a očito je da nema baš tako veliko znanje o Starom Egiptu kao što želi prikazati. Osim toga, uvjeren je da negdje u kompleksu Gizeha postoje nekakve tajne prostorije gdje se čuvaju neke velike zapisane tajne, maltene na papirusima, pa u tu svrhu želi probiti okna Kraljičine komore zatvorena malim vratašcima nadajući se da su te prostorije skrivene iza njih. Ako bi se, međutim, ravnali prema Schwalleru de Lubiczu, pomaknuti bilo koji kamen u egipatskim svetištima predstavlja Svetogrđe i osobno mu ni ja ne bih dopustio to tek tako, a on zabranu da ta probijanja izvrši smatra gotovo nekom velikom urotom egipatskih vlasti s ne znam kime. To što su okna koja gledaju prema zvijezdi Sirius zatvorena, samo po sebi već nudi objašnjenje, samo ga treba pronaći. Npr. moguće je da ono što treba vidjeti uokolo te zvijezde nije moguće vidjeti sa Zemlje, pa zato ni nema otvora. Danas znamo da zvijezda Sirius ima pratitelja u vidu malene zvijezde tzv. Siriusa B, koji su astronomi jedva uspjeli zamijetiti tek 1970. godine. Postoji velika mogućnost da postoji i treći Sirius, ali nitko ga još nije zapazio, iako mitologija upućuje na njega, posebno kroz simboliku Svetog trojstva. Moguće je i da su tri centralne zvijezde Oriona izabrane kao vidljivi kod za pravi smisao zvijezde Sirius, koja se pojavljuje odmah iza Oriona na Nebu. Moje je mišljenje da je zvijezda Sirius daleko važnija od pojasa zvijezda Oriona. Nadalje, autori proučavaju cijeli taj nevjerovatno komplicirani plan izgradnje Neba na Zemlji, da bi se prikazala Istovjetnost jednog i drugog odnosno Božansko jedinstvo, te dugotrajnu pripremu za smrt i zatim za ponovno rađanje i smatraju materijalni opis svega toga velikim doprinosom. Ali, cijelo vrijeme ni oni sami ne pokušavaju, oni koji deklarativno uvažavaju religiju kao argument, postaviti ono ključno pitanje, koje proizlazi iz staroegipatske tradicije, a to je da li se je ijedan Stari Egipćanin doista ponovno rodio na Drugom svijetu? Ne pokušavaju, a kamoli da odgovaraju na pitanja da li je egipatska religije doista smislena, stvarna i ima li i koliki utjecaj na ostale religije? Što bi, ako nema Boga, onda nama značilo to egipatsko znanje? Vladanje činjenicama, doživljaj lijepoga, shvaćanje kontinuiteta postojanja Čovjeka? Ako su «postojali» Bog i Vječni život za Stare Egipćane, ne postoje li onda oni i za nas?

Iako nisu odgovorili na navedena pitanja Gilbert i Bauval su obavili vrlo detaljne astronomske račune, koje objavljuju u knjizi, a Bauval je dao i svoj važan doprinos i po pitanju izgradnje piramide, za što je nedvojbeno autoritet, budući je građevinski inženjer po struci. On vrlo nadahnuto objašnjava kako je zamišljanje građevinskog projekta jedno, a izvedba nešto sasvim drugo, posebno kako se projekt vremenski produžava. A piramidski kompleks građen je najmanje jedno stoljeće! To znači da su još praunuci radili na projektu svojih predaka, a za to su morali imati motiv svih motiva, posebno u smislu da nadvladaju želju da izmijene građevinske projekte, čemu su uvijek skloni oni koji grade.

Na kraju, mogu zaključiti da nam Bauval i Gilbert nisu odgovorili na mnoga pitanja o piramidama i Sfingi, ali su nedvojbeno otvorili nova područja za istraživanja i iznijeli rezultate vlastitog rada koji definitivno predstavljaju POMAK u egiptologiji. Zato ovu knjigu u ime istine moram visoko vrednovati i preporučiti svima na čitanje.

Moja ocjena: devet (9)

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (37 Articles)
<p>Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.</p>