Posebnosti doba i mogući načini vođenja rata

Po povijesnim opisima i navodima, mnogi od navedenih velikaša neobično su aktivni što se tiče putovanja, vojnih pokreta ili političkih poduhvata. "Operiraju" tako na konju i sa sigurnosnom pratnjom primjerice od prostora današnje primorske Crne Gore i istočne Hercegovine pa sve do Kupresa na zapadu i središnje te istočne Bosne, tj. manjih utvrđenih gradova uz Drinu. Da li je to dosta bilo tako ili je to dugi vremenski period predstavljen kroz stalna "skakutanja" iz točke u točku, teško je reći sa sigurnošću? Jedno je dobrim dijelom sigurno, znatan dio njih rijetko se kad smiruje u svojemu dvoru, utvrdi ili županiji. Stvaraju se i međusobni plemenitaški ili županski savezi, potpisuju dogovori i ugovori, ratuje se, zasjeda na narodnim saborima ili pak putuje diplomatski ili u vjerskim procesijama. Pojam ratovanja uključuje velikim dijelom i manje okršaje obijesnih ili silnih vitezova negdje na proplanku, ledini, polju, na nekoj uzvisini ili drvenom mostu, a zbog razloga odbrane časti, zbog dugova, ugroženih posjeda ili pak samo onako - radi odmjeravanja snaga. Nije rijetkost da se kroz napad iskušava i odmjerava snaga protivnika za buduće namjere. Ne bi bila rijetkost ni kretanja u takve okršaje sa novim oklopom, opremom ili u nekoj posebnoj skupini organiziranoj u posebnoj formaciji. U takvim bolje rečeno grupnim okršajima bilo bi više porezanih i gadno ozljeđenih negoli mrtvih u nekom značajnijem broju koji bi mogao ugroziti političku stabilnost šireg okruga ili regije.