Novo:

Stručna ekskurzija u Vukovar učenika Škole za cestovni promet iz Zagreba

Praćeni stihovima iz naslova vozili smo se ujutro 24. listopada u pravcu Vukovara – grada heroja, grada kojeg je srpski agresor u ljeto 1991. naumio zauzeti u svega nekoliko dana, ali je tu, na bojištu uz Dunav, naišao na junački otpor malobrojnih branitelja Vukovara, koji su tijekom tri mjeseca slomili udarnu moć JNA i paravojnih četničkih postrojbi. Kao i svake godine kada učenici naše škole krajem listopada posjećuju ovaj junački grad, obilazak smo i ovaj put započeli na čuvenoj Trpinjskoj cesti, prometnici koja iz pravca Trpinje vodi kroz Borovo Naselje u samo središte Vukovara.

Upravo zbog toga neprijatelj je na tom potezu koncentrirao glavninu svojih pješačkih, a posebno oklopnih jedinica. Vozeći se ovim pravcem do biste general-bojnika Blage Zadre i tenka T-84, izloženog pokraj nje, mnogi su se učenici prisjetili scena i priča iz dokumentarnog serijala Heroji Vukovara, koji se upravo emitira na HTV-u, Žutih mravi, Pustinjskih štakora, Turbo voda, Blage Zadre, Marka Babića i ostalih heroja, koji su na Trapinjskoj cesti uništili preko 400 neprijateljskih tenkova, stvorivši od tog dijela bojišta Groblje tenkova.

Bista general-bojnika Blage Zadre na Trpinjskoj cesti

Bista general-bojnika Blage Zadre na Trpinjskoj cesti

Spomen ploča poginulim hrvatskim braniteljima Vukovara iz Varaždinske i Međimurske županije na Trpinjskoj cesti

Spomen ploča poginulim hrvatskim braniteljima Vukovara iz Varaždinske i Međimurske županije na Trpinjskoj cesti

Sljedeća postaja naše ekskurzije bila je vukovarska bolnica, gdje smo posjetili muzej – Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991. Već na ulazu je crveni križ izrešetan oružjem svake vrste koji nam govori da za JNA i srpsku paravojsku Ženevska konvencija nije značila  ništa. Podrumske prostorije u kojima se za opsade zbrinjavalo ranjenike, liječilo, rađalo i umiralo sačuvane su onakvima kakve su bile. Strašno je i zamisliti u kakvim su teškim i neljudskim uvjetima bili i koliko su patnje i boli podnijeli ranjenici, osoblje i svi koji su se sklanjali u bolnicu. Bolnica je žestoko bombardirana. Ostavljen je otvor na stropu kroz koji je bomba krmača, probivši pet katova pala ranjeniku među noge. Srećom nije eksplodirala. Prolazili smo u tišini, slušajući vodiča i gledajući na ekranima potresne prizore, nastojeći zapamtiti riječi dr. Vesne Bosanac i dr. Jurja Njavre. Sve viđeno u bolnici ostavilo je na nas dubok dojam. Voditeljica muzeja kazala nam je da će se prilikom obnove bolnice muzejski dio pokušati odvojiti od prostora za pacijente, što za sada nije moguće.

Obilazak muzeja u bolnici završili smo gledajući kadrove odvođenja ranjenika iz bolnice. I naš se autobus nakon toga zaputio prema Ovčari, istim putem kojim je agresor nekoliko dana nakon zauzimanja Vukovara odveo na smaknuće 265 ranjenika iz vukovarske bolnice. Putem do Ovčare vodičica nas je upoznala s Vukovarom, njegovom prošlosti i sadašnjosti, a posebno s mjestima uz koja smo prolazili, a koja su vezana uz Domovinski rat. Tako smo saznali da je u samom centru, na Drvenoj pijaci, postojao srpski koncentracijski logor, a strahuje se da se upravo ispod nje nalazi još jedna masovna grobnica. Vozeći se pored još jednog vukovarskog simbola – vodotornja, naučili smo čemu je služila ova, danas razrušena građevina. Posebno nam je bio zanimljiv podatak da se prije rata na vrhu vodotornja nalazio restoran i kafić, koji su bili omiljeno okupljalište Vukovaraca. Nekoliko kilometara dalje, smjerokaz na kojemu je pisalo Vučedol podsjetio nas je na drevnu vučedolsku kulturu, čije se središte nalazilo upravo ovdje, uz obale Dunava.

Pred ulazom u Spomen dom na Ovčari

Pred ulazom u Spomen dom na Ovčari

Skrenuvši s glavne ceste, koja od Vukovara vodi prema Iloku, našli smo se na predjelu koji se zvao Eltzova pustara, prema obitelji Eltz, u čijem se posjedu ovaj kraj nalazio. Danas se tu nalaze dvije farme – govedarska farma Jabukovac i svinjogojska farma Ovčara. Upravo tu na Ovčari, na osami, podalje od grada, u hangarima se nalazio srpski logor, u kojemu su uz ostale zarobljenike mučeni i ranjenici iz vukovarske bolnice, koji su potom smaknuti kilometar dalje, na predjelu zvanom mrcilište. U jednom od hangara, zahvaljujući pomoći Grada Zagreba, uređen je Spomen dom Ovčara. U goli pod zabetonirano je mnoštvo čahura od metaka, kao podsjećanje na egzekuciju koja je na nemoćnim žrtvama izvršena. Na zidovima su slike svih ranjenika pogubljenih na Ovčari, koje se naizmjence pale i gase svakih tridesetak sekundi, kao znak da su smaknuti ljudi, premda mrtvi, još uvijek s nama. U sredini hangara je spirala smrti na kojoj se imena ranjenika, ispisana crvenom bojom krvi, spuštaju prema dnu, nestaju, da bi se opet pojavila. Na dnu gori svijeća za njihove duše, a na krovu, u krugovima svijetli 265 žaruljica, u spomen na toliki broj žrtava na Ovčari. Strašno je i pomisliti kakav užas, bol i muke su proživljavali i kako su zvjerski mučeni. Zatim su ih na traktorskim prikolicama odvozili na tzv. mrcilište , ubijali i bacali u masovnu grobnicu. Mrcilište, do kojeg se u to vrijeme moglo doći samo traktorima i kamionima, nalazilo se zabačeno na rubu šume, a prije rata na tom su se mjestu zakopavale uginule svinje. Danas do toga mjesta vodi uska asfaltirana cestica, koju su pripadnici HV-a proširivali i nasipavali upravo u vrijeme našeg posjeta.

Učenici polažu vijenac na mjestu masovne grobnice na Ovčari

Učenici polažu vijenac na mjestu masovne grobnice na Ovčari

Učenici pred spomenikom na Ovčari s profesoricom Lovorkom Vidić

Učenici pred spomenikom na Ovčari s profesoricom Lovorkom Vidić

Nad samom masovnom grobnicom, koju prekriva dvjesto čempresa, u čast na dvjesto žrtava iskopanih iz nje, polažemo vijenac i palimo svijeću, nakon čega se zapućujemo na Memorijalno groblje hrvbatskih branitelja, gdje smo učinili isto kod središnjeg spomenika (tzv. Zračnog križa), i na grobovima Blage i Roberta Zadre te Marka Babića. Slušamo stravične podatke o masovnoj grobnici  i gledamo brojne bijele križeve. Neke žrtve ne mogu biti identificirane jer nema mogućnosti uzimanja DNA, budući da su svi članovi obitelji ubijeni. Posvuda uokolo gledamo grobove hrvatskih branitelja. Neka im je laka voljena hrvatska zemlja.

Pogled na dio Memorijalnog groblja hrvatskih branitelja u Vukovaru

Pogled na dio Memorijalnog groblja hrvatskih branitelja u Vukovaru

Učenici polažu vijenac na Memorijalnom groblju

Učenici polažu vijenac na Memorijalnom groblju

Središnji spomenik u obliku križa na Memorijalnom groblju

Središnji spomenik u obliku križa na Memorijalnom groblju

Na memorijalnom groblju postavljeno je 938 bijelih križeva kao sjećanje na dosad identificirane žrtve iz te masovne grobnice

Na memorijalnom groblju postavljeno je 938 bijelih križeva kao sjećanje na dosad identificirane žrtve iz te masovne grobnice

Na grobu Marka Babića, jednog od heroja Vukovara

Na grobu Marka Babića, jednog od heroja Vukovara

Ulicama koje su uglavnom obnovljene vozimo se prema središtu. Gimnazija ,samostan i crkva svetih Filipa i Jakova blistaju obnovljene na svom brijegu iznad Dunava. Stara barokna jezgra – čuveni Svodovi također se obnavljaju. Kod Križa na na ušću Vuke u Dunav, kojega su poklonili hrvatski branitelji iz Istre, a na kojem glagoljicom pišu riječi Frana Krste Frankopana – Navik on živi, ki zgine pošteno, odslušali smo još jedno predavanje naše vodičice, iz koje smo saznali puno vrijednih stvari. Tako primjerice podatak da je Dunav od izvora do blizu svoga ušća najširi upravo u Vukovaru i da je u skladu s tim Vukovar bio jedna od najvažnijih riječnih luka, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi. Na suprotnoj obali Dunava, iza Vukovarske ade, vidjeli smo zastavu Republike Srbije, jer danas granica teče sredinom Dunava, iako je katastarski čitavi Dunav na tom potezu u Hrvatskoj.

Na kraju smo posjetili Centar Domovinskog rata u izgradnji, u krugu vojarne 204. vukovarske brigade HV-a na Sajmištu. Razgledali smo izložbu na kojoj je prikazan svaki dan tromjesečne opsade. Časnik nam je govorio o budućem muzeju koji će biti doista poseban, kako to i dolikuje hrabrim vukovarskim braniteljima. Najviše su nam se dopali tenkovi, oklopni transporteri, topovi i ostalo naoružanje u vanjskom djelu vojarne, jer smo ga mogli isprobati, ući u njega i sl. Pri kraju dana, s prvim vukovarskim svjetlima koji rastjeruju tamu odlazimo sa željom da se svjetlo Vukovara  nikad ne ugasi u našim srcima.

Improvizirani oklopni transporter ZNG-a izložen u krugu vojarne na Sajmištu

Improvizirani oklopni transporter ZNG-a izložen u krugu vojarne na Sajmištu

Učenici su isprobali rukovanje topovima

Učenici su isprobali rukovanje topovima

Višecijevni bacač raketa (VBR), izložen u krugu vojarne na Sajmištu

Višecijevni bacač raketa (VBR), izložen u krugu vojarne na Sajmištu

Tomislav Šarlija
About Tomislav Šarlija (23 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi na radnom mjestu profesora povijesti u Školi za cestovni promet u Zagrebu, a prije toga je radio u V. gimnaziji, Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Gimnaziji Lucijana Vranjanina i II. ekonomskoj školi u Zagrebu. Suautor je udžbenika povijesti za šesti razred osnovne škole i udžbenika za drugi razred gimnazije, kao i metodičkih priručnika uz te udžbenike.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*