Prof.dr.sc. Stjepan Bohniček, sveučilišni profesor, matematičar. Rodio se u Vinkovcima 15. prosinca 1872. U rodnom gradu završio pučku školu i gimnaziju 1890. Matematiku i fiziku studira u Beču gdje je doktorirao 1894.  disertacijom Beziehungen zwischen zahlentheoretischen Funktionen. Vraća se na našu Gimnaziju kao gimnazijski profesor i radi sve do 1906. godine, uz kraći prekid (1896./97.) kada boravi u Parizu i Gottingenu zbog naučnog rada.

Godine 1907. izabran je za učitelja algebre na Zagrebačkom sveučilištu i postaje dopisnim članom JAZU-a. Dvije godine poslije postaje izvanredni sveučilišni profesor.

Za Prvog svjetskog rata mobiliziran na talijansko bojište, gdje je na kraju zarobljen. Povratkom u Zagreb 1920. postaje redoviti profesor, te predaje matematiku na novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom fakultetu, uz obvezu da na Filozofskom fakultetu predaje algebru i teoriju brojeva. Dekan Šumarskog fakulteta bio je školske godine 1924./25.

Matematiku shvaća apstraktno i drži da je jedna vrsta umjetnosti. Uspješno se bavi teorijom brojeva, napose zakonima reciprociteta. Pisao za Rad JAZU-a, Mathematische Annalen i druge edicije. Prvi se u Hrvatskoj bavi teorijom brojeva.

Neki radovi su mu: “O zakonu recipročnosti za bikvadratne ostatke potencija u tijelu imaginarnih brojeva”, Rad 154, “O nekim aritmetičkim funkcijama”, Rad 158, “0 zakonu  recipročnosti za ostatke In-tih potencija u algebarskim broj¬nim  tjelesima,  ako  je  I  prost  broj”,  Rad  165; i drugi radovi.

Umirovljen je 1934. Umro u Zagrebu  14. ožujka 1956. godine.