Akademik Stanko Hondl, sveučilišni profesor, fizičar i matematičar. Rođen u Zagrebu 9. travnja 1873. Pučku školu i gimnaziju završio u Zagrebu 1891. Iste godine pomaže svojim instrukcijama iz fizike i matematike vršnjaku Stjepanu Radiću da privatno položi maturu u rakovičkoj Gimnaziji. Studirao fizikalnomatematičke znanosti u Zagrebu. Radio na vinkovačkoj Gimnaziji 1895/6. kao profesor fizike i matematike. Nastavio studij u Göttingenu i Berlinu. Doktorirao u Zagrebu 1898. Zatim radi na gimnaziji u Zagrebu. Godine 1902. je postao prvi privatni docent iz fizike, 1911. je izvanredni profesor fizike na FF u Zagrebu, od 1915. redoviti. Deset godina kasnije je član Akademije, dvadeset godina  je rektor Zagrebačkog sveučilišta, i potpredsjednik JAZU-a (1933-41).

Osnovao je Fizikalni zavod u Zagrebu 1911. Kako se broj studenata koji su slušali fiziku stalno povećavao, tražio je S. Hondl od prosvjetnih vlasti novu zgradu. Zgrada bi možda bila napravljena da nije izbio Prvi svjetski rat, 1925. je zgrada ponovo odobrena za gradnju, a dovršena tek 1937. na Marulićevom trgu. U njoj se odvijala fizikalna nastava sve do 1991. godine. Kada je A. Pavelić preimenovao JAZU u HAZU,  S. Hondl je među prvih deset akademika. Preživio je rat i poslijeratne komunističke čistke. Umirovljen je odmah 1945. Izgleda da mu je bio zabranjen svaki daljnji znanstveni rad jer se narednih desetljeća mirovanja ne javlja radovima i stručnim člancima. Članstvo u Akademiji poništeno. S. Hondl se bavio teorijskom i eksperimentalnom fizikom, poviješću fizike i filozofskim pitanjima znanosti. Objavio je više zapaženih radova: Marko Antonij de Dominis kao fizičar (1944), Boškovićev dalekozor s vodom, (1952) . Umro je u Zagrebu 9. travnja 1971. godine.