Najčešći oblik komornog pijanističkog muziciranja, bez uključivanja drugih instrumenata, jest dvojak – klavirski duo u dvije varijante: sviranje četveroručno na jednom klaviru (dva pijanista) ili sviranje na dva klavira (također dva pijanista). Razlika je u samom načinu skladanja – za četveroručno na jednom klaviru Prvi (Primo) pijanist koji sjedi desno i svira uglavnom od prve oktave naviše i Drugi (Secondo) koji sjedi lijevo i svira uglavnom od male oktave naniže dijele jedan klavir – jednu klavijaturu – dakle imaju donekle ograničen doseg sviranja. Što ne znači da Prvi ne može povremeno svirati i u nižim oktavama, ili Drugi u višim oktavama – ruke se mogu i križati, ili, jedan može imati pauze tijekom kojih se ta razmjena odvija, ali to je ipak rjeđe. Isto tako Prvi obično ima glavnu melodiju, premda ne uvijek, a  Drugi pratnju. Mnoge predivne skladbe napisane su upravo za klavir četveroručno. Zvuk je puno bogatiji od solo klavira jer je ipak udvostručen broj svirača, a i vrlo je zabavno svirati četveroručno. 'Ograničenje' je izazov.

Tweet

Kod glazbe za dva klavira međutim tih (prostornih, fizičkih) ograničenja nema i oba pijanista imaju cijeli klavir za sebe. Zvuk koji nastaje spajanjem zvukova dvaju klavira je fenomenalno obogaćen i vrlo zanimljiv za slušanje. Pijanisti vrlo rado sviraju u ovom obliku komornog muziciranja na dva klavira.

U ovom članku pobliže ću se osvrnuti na neka djela, skladatelje i izvođače za klavir četveroručno.

Možete pogledati i poslušati jednu izvedbu Schubertove Fantazije u f-molu za klavir četveroručno:

Ova Schubertova Fantazija nastala je u posljednjoj godini njegovog života. Vrlo je lijepa, osjećajna, nježna, s predivno razvijenom melodijom. Posvećena je nekadašnjoj Schubertovoj učenici klavira Caroline Esterházy. Ova Fantazija smatra se Schubertovim ponajboljim djelom za klavir četveroručno, a i Schubert pripada u skupinu autora koji su dosta svog skladateljskog opusa posvetili upravo skladbama za klavir četveroručno. Cijela Fantazija ima četiri dijela – stavka, i traje oko 18 minuta.

Franz Liszt je jednom prigodom za svoga kolegu Schuberta izjavio da je Schubert ‘najpoetičniji glazbenik ikada’. To se svakako može čuti u svakoj njegovoj skladbi. Robert Schumann za Schuberta je pak rekao: ‘Schubertovo je pero umočeno u mjesečeve zrake i u plamen sunca.’

Jedina Schubertova izražena romantična naklonost za koju mi danas znamo je upravo ta prema Caroline Esterházy, no od toga nije moglo biti ništa – glazbenik, pa još siromašan glazbenik, koliko god genijalan, nije dolazio u obzir za bilo kakvu kombinaciju sa spomenutom gospođicom. Schubert je k tome bio vrlo skroman, čak i sramežljiv. Navodno je Caroline jednom prigodom nakon nekoliko godina poznanstva i poduke klavira primijetila nešto od suptilnih osjećaja koje je Schubert gajio prema njoj, pa ga je upitala zašto joj ne posveti koju skladbu? Schubert je navodno odgovorio: ‘Koja bi bila svrha toga? Sve što radim, posvećeno je Vama.’ Kod Schuberta je ta naklonost prema Caroline opstala do zadnjih dana, ali ona ga je ubrzo zaboravila. I to se može čuti u Schubertovoj glazbi.

Kod sastavljanja koncertnog programa, klavirski duo može odabrati djela iz jedne stilske epohe ili napraviti lepezu s djelima iz različitih stilskih epoha.

Od Schubertovih prethodnika, svakako je najznačajniji skladatelj za klavir četveroručno Wolfgang Amadeus Mozart. Mozart je napisao 6 sonata za klavir četveroručno i jednu temu s varijacijama.

Ta je sonata nastala za Mozartovo sviranje s njegovim bečkim učenicama klavira. Sonata je vrlo dinamična, vrlo zahtjevna i tehnički i glazbeno-interpretacijski. Uprkos kompleksnim glazbenim zapletima, glazba još uvijek zvuči prozračno i pregledno. Mozart je ovu sonatu napisao 1786. godine.

Nadalje, klavirski bi duo mogao u svoj program uvrstiti i skladbe Felixa Mendelssohna, Johannesa Brahmsa, Roberta Schumanna – pokrivajući time epohu romantike, potom Mauricea Ravela, Claudea Debussyja, pokrivajući prijelaz 19. u 20. stoljeće, epohu impresionizma, potom Igora Stravinskog, Paula Hindemitha ili Samuela Barbera, pokrivajući 20. stoljeće ili barem dio 20. stoljeća, da navedem samo neke. Također je moguće napraviti obrade skladbi kako bi se prilagodile izvođenju na klaviru četveroručno. Poneki skladatelji su to radili i sa vlastitim djelima, primjerice – preradili su glazbu za balet koja je pisana za orkestar u glazbu za klavir četveroručno i sl., a neki izvođači mogu i naručiti da se neka popularna ili njima draga skladba obradi tako da bude svirljiva na klaviru četveroručno. Originalne su skladbe za klavir četveroručno uvijek bolje, naravno, ili obrade koje potiču iz pera samoga skladatelja, jer tako glazbene ideje ostanu najčišće.

Skladatelj koji je ostavio brojna sjajna djela za klavir četveroručno za sobom jest svakako i spomenuti Johannes Brahms (1833- 1897), rođen u Hamburgu, a umro u Beču. Suvenir iz Rusije, Varijacije na temu Roberta Schumanna, 16 Valcera, 18 Valcera – ljubavnih pjesama, 15 Novih ljubavnih pjesama – valcera te 21 Mađarski ples su vrlo česti na koncertnim programima klavirskih dua i omiljeni među publikom. Dijelove možete poslušati na amazon.com ili prvom prilikom na nekom koncertu uživo. Brahms je Mađarske plesove napisao i izdao u dva navrata – 1869. godine te 1880. godine. Prepoznatljive, temperamentne i ‘zapaljive’ teme iz mađarskih narodnih pjesama i/ili ciganskih napjeva kod Brahmsa su pravi biseri.

Izuzetno cijenim i sjajne interpretacije moga bivšeg profesora klavira sa Münhenske Musikhochschule i njegove supruge – Karl-Hermann Mrongovius i Begoña Uriarte, koji su primjerice na prikazanom CD-u snimili kompletna djela Felixa Mendelssohna za klavir četveroručno.