Novo:

Selo Podturen prema Matičnom knjigama 1871. i 1872. godine

Učenički rad

Odabrale smo ovu temu iz razloga jer se o povijesti sela Podturen ne zna se mnogo, između ostalog zato,  što osim nekih manjih pokušaja (npr. autora  Nurije Ahmetovića ili Dragutina Feletara) nikad nije ni objavljena monografija sela. Očito treba zaviriti u arhive, a mi smo se ovoga puta odlučili za Državni arhiv u Varaždinu gdje se čuvaju rimokatoličke matične knjige iz Podturna. Jedna od nas obradila je Matice rođenih, a druga Matice umrlih. Osim tih knjiga postoje i Matice vjenčanih, koje nismo obrađivale. Namjeravale smo analizirati podatke i saznati što je više moguće činjenica iz obavijesti u tim knjigama, kako o ljudima, tako i o mjestu samome.

Odlučile smo se za godine 1871. i 1872. ne slučajno,  već zato jer su to relativno važne godine za europsku i hrvatsku povijest. U svijetu je, tih godina, prokopan Sueski kanal (1869.) čime je višestruko ubrzan pomorski promet među kontinentima. Od 1870. – 1871. trajao je francusko – pruski rat u kojem je pobijedila Pruska. Francuski car Napoleon III. prisiljen je abdicirati. 18. siječnja 1871., a istovremeno je u Dvorani ogledala u dvorcu Versailles proglašeno Drugo Njemačko Carstvo, koji događaj predstavlja presudnu točku u dobu imperijalizma, te uvod u svjetske ratove. Osim ujedinjenja Njemačke, 1871. je došlo i do konačnog ujedinjenja Kraljevine Italije, odabirom dotadašnjeg papinskog Rima za glavni grad svjetovne države. U Habsburškoj Monarhiji su se 1872. Budim i Pešta spojili u Budimpeštu, najavljujući veliko nadmetanje sa sjajem Beča. U Hrvatskoj je 11. lipnja 1871. rođen Stjepan Radić-heroj i tragičar hrvatske politike 20-ih godina 20. stoljeća, a samo par mjeseci kasnije Eugen Kvaternik, političar, pisac i revolucionar kao da nagoviješta životni put Stjepana Radića. Kvaternik 8. listopada 1871. staje na čelo Rakovičke bune za slobodnu Hrvatsku, te u njoj i pogiba. Ubrzo nakon Kvaternika, 1872. godine, umro je još jedna velikan hrvatske povijesti- Ljudevit Gaj-istaknuti političar, jezikoslovac i novinar, jedan od vođa Hrvatskog narodnog preporoda ili Ilirskog pokreta. Međutim, najvažnija vodilja za izbor pomenutih godina bila nam je ustoličenje Ivana Mažuranića za bana 1873., jer taj događaj u udžbeniku povijesti za 7. razred stoji kao presudan za modernizaciju Hrvatske, budući su zakoni popularnog „bana pučanina“ bili utemeljeni za idejama liberalizma. . U vrijeme Mažuranića izrazito je unaprijeđeno obrazovanje, a najznačajniji događaj bilo je osnivanje Zagrebačkog sveučilišta 1874. sa tri fakulteta. Upravna vlast odvojena je od sudske, a ban je postao odgovoran pred zakonom. Tada su uvedene i mnoge građanske slobode, a hrvatska nacionalna svijest je ojačala. Htjele smo tako saznati kako se u to vrijeme živjelo u  jednom selu u Međimurju, koje je tek težilo pripojenju Hrvatskoj, nadajući se da mađarski povratak u kraj između Mure i Drave 1861. neće još dugo potrajati. Htjele smo saznati da li je Međimurje već onda imalo hrvatski karakter ne samo u nacionalno-vjerskom smislu već i u općim društvenim kretanjima.

Razrada teme

Međimurje i selo Podturen 70-ih godina 19. stoljeća prema literaturi

Prema dostupnoj literaturi nastojat ćemo kratko prikazati koji važniji događaji su se zbili u Međimurju i selu Podturen u periodu neposredno prije, za vrijeme i nakon 1871. i 1872. godine. Od 1861. u Međimurje se nakon hrvatske uprave postavljene od bana Jelačića vratila vlast mađarske županije Zala. Nekako istovremeno Međimurje je dobilo željeznicu, a Podturen prvu školsku zgradu.  Veliki događaj bio je i uvođenje telegrafa 1864.  Međimurje je 1870. dobilo prvi rudnik u selu Peklenica , a grof Feštetić, najbogatiji čovjek u Međimurju, sagradio si je ladanjski dvorac u Pribislavcu u neogotičkom stilu. U Mađarskoj je 1871. također došlo do modernizacije, jer je sudstvo odvojeno od uprave, što je rezultiralo osnivanjem kotarskog i okružnog suda u Čakovcu. Također, osnovan je prvi novčarski zavod, Čakovečka štedionica, što je omogućilo brži razvoj gospodarstva. Iste godine, međutim, određuje se i da se za potrebe školstva u Međimurju prevode mađarski udžbenici na hrvatski. Ali, to je bilo još dobro, jer mađarski jezik nije bio obavezan predmet u školama, što je počeo biti od 1879.  Godine 1872. sagrađen je drveni most na Muri kod Goričana. Nešto kasnije, 1874. započela je, danas vrlo razvijena, moderna tekstilna proizvodnja u Međimurju,  1875. osnovano je prvo vatrogasno društvo, 1879. sagrađena je učiteljska škola, a tek 1884. Međimurje je dobilo svoje prve novine „Međimurje –Murakoz“, 12 godina nakon razdoblja koje proučavamo. U Međimurju su 1869. i 1880. provedeni i službeni popisi stanovništva, a prema prvome je u selu Podturen živjelo 1467 stanovnika, a prema drugome 1603 stanovnika.

Izgled matičnih knjiga

Matične knjige velikog su formata, imaju tvrde korice, čuvaju se na policama, jedna ispod druge, a najčešće su crne ili smeđe boje s jednom velikom naljepnicom na prednjoj stranici. Iz njih se mogu saznati sljedeći podaci: imena i prezimena, godina/mjesec/dan rođenja, krštenja, vjenčanja i smrti, imena roditelja, zakonitost/nezakonitost rođenja, kućni broj, imena kumova, datum smrti, te uzrok smrti. Ponekad se mogu saznati i neke dodatne obavijesti poput dobi i zanimanju roditelja, broju braće i sestara, smrti bračnog druga, svetoj potvrdi i sl. Podatke u Matice je upisivao tadašnji župnik u Podturnu Jeronim Koljay. Knjige su pisane su mađarskim  i latinskim jezikom te su nam zbog toga predstavljale male poteškoće u čitanju podataka, ali u tome su nam su pomogli naš učitelj, te djelatnica arhiva.

Općeniti podaci o stanovništvu Podturna 1871. i 1872.

Podturen ili mađarski Bottornya je imao kućne brojeve, ali ne i ulice – pouzdano smo utvrdile kućne brojeve do broja 250. Dijeljenjem broja stanovnika iz 1869. tj. njih 1467 sa brojem kuća dobile smo  prosjek stanovnika po kućanstvu približno 6 stanovnika.
Tih godina u Podturnu ljudi su se najviše bavili ratarstvom, to jest bili su poljoprivrednici. Ostala zanimanja bila su košarač, zvonar, kovač i graditelj. Stanovništvo je gotovo apsolutno bilo hrvatsko, što potvrđuju više prezimena nego imena. Mnoga prezimena sadržavala su klasične hrvatske prefikse i sufikse, kao i značenja, a pisana su prema hrvatskom pravopisu uz upotrebu slova s kvačicama. Tako su, na primjer, vrlo česta prezimena Mučić (10), Božić (9), Horvat i Horvatić (12), Hajdarović (7), Hrupić (6) itd. Neka prezimena upućuju na strano podrijetlo, ali ona su vrlo rijetka i često kroatizirana, poput Nemec i Betek, a spominju se i Reihrein, Brandl, Hancz itd. Zanimljivo je, međutim, primijetiti da strana prezimena više imaju germanski, nego mađarski karakter. Najbrojnija  ženska imena 1871. i 1872. godine bila su Marija (17), zatim Jelena (11), Terezija (9), Franciska (7) i na kraju Veronika i Elizabeta (6). Najbrojnija muška imena obiju godina bila su Mihael (14), zatim Đuro (10), slijede Andrija i Josip (8), a na kraju su Ivan (7) i Stjepan (6). Najčešća imena ženskih umrlih osoba bila su: Marija (8), Jelena (7) i Terezija (5), a najčešća imena muških umrlih bila su: Mihael i Stjepan (po 6), zatim Andrija (5) i Ivan i Josip (po 4). Roditelji su svojoj novorođenoj ženskoj djeci najčešće davali imena kao Marija, Terezija, Jelena, Elizabeta i Franciska, a najčešća muška imena koja su se davala novorođenčadi bila su Đuro, Mihael, Josip, Ivan, Matija i Andrija. Vidimo da velikih promjena u davanju imena nije bilo, a čak je bilo i slučajeva da se djeca nazivaju po roditeljima. To je bilo zato što su ljudi davali imena svojoj djeci po katoličkom kalendaru. Tako su, na primjer, Nikola i Barbara Biber rođeni 3.12. dobili imena po sv. Nikoli (6.12.) i sv. Barbari (4.12.). Katarina Nemec rođena 24.11. dobila ime po sv. Katarini (25.11.), Martin Salaj rođen 10.11. dobio ime po sv. Martinu (11.11.), Stjepan Grbavec rođen 18.12. dobio ime po sv. Stjepanu (26.12.), Antun Mihum rođen 21.5. dobio ime po sv. Antunu Padovanskom (13.6.), Gašpar Ratajec dobio je ime jer se rodio na Sveta Tri Kralja. (6.1.) itd. Stanovnici Podturna su vrlo rijetko davali imena koja se ne nalaze u katoličkom kalendaru.

Umrli u Podturnu 1871. i 1872.

Ukupan broj umrlih 1871. i 1872. godine bio je 97 osoba. Muških je  umrlo 58,  a ženskih 39 osoba. Muški su češće umirali, ali su se i češće rađali. Na smrtnost su utjecale vremenske neprilike, ali i mogućnost prehrane u određeno doba godine. Zato je puno veća smrtnost bila u periodu studeni – travanj, a tih mjeseci obiju godina zajedno umrlo je čak 70 osoba, dok je u drugom dijelu godine, svibanj – listopad, umrlo svega 27 osoba od ukupnog broja umrlih – 97. Iz toga vidimo da su zimi bilo vrlo teški i nepovoljni uvjeti za život, pa se u to doba najviše umiralo.
Najstarija muška umrla osoba 1871. bio je Nikola Majsen, koji je umro 20. travnja u dobi od 75 godina, da bi 1872. to bio Ladislav Levačić koji je umro 19. travnja, a imao je 70 godina. Najstarija ženska umrla osoba 1871. bila je Jelena Mučić. Umrla je 2. ožujka i imala je 76 godina. Za 1872. godinu bila je to, sa istim imenom i prezimenom, Jelena Mučić, isto tako imajući 76 godina, a umrla je 14. ožujka. Zanimljiva je podudarnost to što su najstarije ženske osobe u 1871. i 1872. godini imale isto ime i prezime te su umrle u istom mjesecu, ožujku.

Kod ukupnog broja umrlih, bilo je mnogo djece do dvanaeste godine. Među 97 umrlih, djece je ukupno 44. Prve promatrane godine, 1871., umrlo ih je 18,  a sljedeće, 1872. godine umrlo ih je nešto više – 26. Od ukupnog broja umrlih, možemo zaključiti, skoro je polovina bila djeca do dvanaeste godine, a u postocima je to približno 45%. Većina je te djece umirala pri porodu ili su umirali sa nekoliko tjedana ili mjeseci starosti, najčešće zbog slabosti. Uzrok je tome najvjerojatnije bio prehrana majki koje su nosile dijete ili nehigijenski uvjeti u kojem se dijete rađalo ili živjelo. U prilog tome ide i podatak da su i tri majke umrle pri porođaju.

Uzroci smrti bili su različiti. Kao što je već spomenuto, kod djece je najčešći uzrok smrti bio slabost ili su umrla odmah nakon poroda. Česta je bila i vodena bolest. Zubobolja, groznica, tuberkoloza (TBC) i epileptički napadi bili su podjednako prisutni kao uzroci smrti. Od ostalih se bolesti manje umiralo. Šest je osoba umrlo zbog nepoznatih uzroka. Jedan je dječak, sa starosti od samo sedam godina, izgorio u vatri, a jedan se čovjek utopio u rijeci Muri. Ljudi su još umirali i od boginja, tifusa, zubobolje, od gnojnih čireva, jakog kašlja, bolova u grlu, prehlade, probavnih smetnji, od ujeda ili ugriza, upale pluća ili staračke slabosti. Od epidemija Podturen su tih godina pogodile epidemije tifusa i boginja. Epidemija tifusa izbila je u ožujku 1872. i završila u srpnju iste godine, a epidemija boginja započela je početkom i završila krajem prosinca 1872. godine.

U zaključku o umrlima navodimo podatak da je prosječna starost umrlih osoba bila zastrašujuća. Prosječna starost žena bila je približno 28 godina, a prosječna starost muškaraca bila je približno 29 godina. Za ovakav nevjerovatan prosjek umiranja, negdje na razini zapadnoeuropskog prosjeka iz 12. stoljeća, čini se uzroke ponajviše treba tražiti u velikom broju umrle djece. Pomalo neočekivano, u suprotnosti s današnjim tendencijama, vidimo i da su muškarci prosječno živjeli jednu godinu duže od žena.

Rođeni u Podturnu 1871. i 1872.

Što se tiče rođenih u selu Podturen, ukupno je rođeno 124 djece, od čega 65 dječak i 59 djevojčica. Godine 1871. najviše se djece rodilo u veljači (8) i rujnu (7), a najmanje u  lipnju (1) i kolovozu (1).U 1872. najviše se rodilo u siječnju (11), a najmanje u srpnju (1). Gledajući vrijeme kada su žene začele, možemo zaključiti da su najčešće ostale u drugom stanju u proljetnim, ljetnim, nerijetko i jesenskim mjesecima, pretpostavljamo zbog klime, ali i nekih vjerskih razloga (npr. nakon korizme). Većina žena rađala je po jedno dijete, a blizance vrlo rijetko i s vrlo lošim očekivanjima. U dvije godine rodila su se tri para blizanaca: Arma i Magdalena Mikulić, Emerik i Katarina Kuzmić i Nikola i Barbara Biber. Od ta tri para, samo su Nikola i Barbara Biber bili zakoniti. Svi su blizanci su umrli vrlo rano: Nikola je umro nakon 4 dana, za Barbaru nije navedeno, Emerik je umro nakon 7 mjeseci,  Katarina nakon 6 mjeseci, a Arma i Magdalena su imale godinu i pol kad su umrle. I u Matici rođenih često piše dob umiranja,  ali ti podaci nisu baš statistički pouzdani, jer za 43 osobe nije upisano vrijeme smrti. Prosječna dob umiranja i dalje je bio vrlo niska, s time da su žene rođene 1871. i 1872. živjele u prosjeku nešto duže od muškaraca. Ipak, navodim podatak da su najvišu dob doživjeli Marija Mezga, rođena 1871., koja je umrla s 81 godinom, te Stjepan Grbavec, rođen 1872., koji je doživio 82 godine. Tako se čini da se dob stanovnika Podturna općenito polako povećavala. Vrijedan proučavanja je i podatak o šesnaest nezakonito rođene djece tj. izvan braka. Po jednoj strani on pokazuje da su predbračne i izvanbračne veze bile učestale tj. nisu se poštivala vjerska pravila. Ali, po drugoj strani, samo dvoje od tih šesnaest doživjelo je punoljetnost. Štoviše, većina te djece nije doživjela niti jedan mjesec starosti, najviše par dana. Zaključujemo da postoji velika vjerovatnost da su neka djeca namjerno zapuštena da umru, jer su bila nezakonita tj. predstavljala su sramotu ili zapreku za moguću udaju. Tako je očito da je tradicionalni pritisak na moral bio još uvijek velik i često poguban.

Zaključak

Selo Podturen je 1871. i 1872. godine u mnogim elementima još bilo na razini srednjega vijeka. Velika većina stanovnika bavila se poljoprivredom, a smrtnost djece i prosječna životna dob bili su kao u Zapadnoj Europi u vrijeme križarskih ratova. Očito su zdravstvo i higijena bili na vrlo niskoj razini, čemu je vjerovatno pogodovalo i često siromaštvo obitelji. Ljudi su umirali zbog bolesti koje su danas vrlo lako lječive, kao na primjer prehlada ili zubobolja. Utjecaj tradicijskog kršćanskog morala bio je velik, jer su roditelji djeci u pravilu davali imena  prema katoličkom kalendaru, a izvanbračnu djecu odbacivali su kao sramotu.

Imena i prezimena potvrđuju neosporni hrvatski karakter sela Podturen, usprkos političkoj izdvojenosti iz Banske Hrvatske. Svakako je pri tome povezanost Međimurja sa Zagrebačkom nadbiskupijom imala ključnu ulogu. Utoliko je vjera odigrala i pozitivnu ulogu u čuvanju identiteta stanovnika sela.

Mnoga prezimena u Podturnu ostala su ista sve do danas, dok su se imena znatno promijenila. Zanimljivo je da današnja izrazito popularna muška imena, poput Karlo, David, Luka i Matej u ono vrijeme u Podturnu gotovo da uopće nisu postojala, iako imaju uporište u povijesti i religiji. Nije bilo ni imena poput Renato, Dino, Nino, Dejan, Vanja, Stiven itd. Neka imena iz onog vremena popularna su još uvijek, kao na primjer, Mihael, Ivan i Josip, a neka su gotovo nestala, kao  Đuro, Gašpar, Benedikt, Laurencije ili Albert. Ranije nisu postojala ženska imena kao što su Lorena, Tea, Lea, Sanja, Melani, Megi, Sara. Slično kao i danas bila su česta imena Jelena, Magdalena, Ana, Barbara i Julija, a više nema imena poput Regina, Rozalija ili Terezija.

Usprkos načelno poljoprivrednom stanovništvu, primjećujemo da se u to vrijeme u Podturnu spominju i neki obrti poput kovača, zidara i košarača. Vjerovatno je i poljoprivrednicima bilo lakše živjeti, jer od 1848. više nisu bili kmetovi. Sigurno je da se upravo zbog boljih uvjeta u gospodarstvu dob stanovnika u Podturnu postupno povećala sa 75 na 81 godinu,  a povećavao se je i ukupni broj stanovnika sela.  Neobično je, i pomalo tužno znati, da je prema popisu stanovnika iz 1880. Podturen imao brojnije stanovništvo nego prema popisu iz 2001. Ali, kad usporedimo 45 rođene djece u 2001. godini u čitavoj općini Podturen sa čak 75 djece rođene 1872. samo u selu Podturen ovakva činjenica ne treba čuditi.

Možemo zaključiti da se selo Podturen u drugoj polovici 19. stoljeća ipak razvijalo i pratilo trendove, koji su općenito vrijedili i za Hrvatsku. Bilo bi zanimljivo proučiti i matične knjige za kasnija razdoblja, pa ćemo se potruditi da naše istraživanje nastavimo u što skorije vrijeme.

BIBLIOGRAFIJA

Arhivska građa:

  • Državni arhiv u Varaždinu
  • Matica rođenih Podturen
  • Matica umrlih Podturen

Literatura:

  1. Agičić, Koren, Najbar-Agičić, Povijest 7, udžbenik, Zagreb, 2007.
  2. Nurija Ahmetović, Razglednica Općine Podturen, 2003.
  3. Franka Bauk, Povijest školstva i prosvjete u Međimurju, Čakovec, 1992.
  4. Borka Bunjac i dr., Pregled povijesti Međimurja, Čakovec 2003.
  5. Vladimir Kalšan, Međimurska povijest, Čakovec 2006.
  6. Vladimir Kalšan, Iz vjerskog života u Međimurju, Čakovec, 2003.
  7. Kronologija: Hrvatska, Europa, Svijet, Zagreb, 2002.
  8. Mario Šestak, Povijesni zemljovidi Međimurja, Čakovec, 2004.

NAPOMENA: Učenički rad je osvojio prvo mjesto na županijskom natjecanju iz povijesti Međimurske županije u šk.god. 2007./2008.

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (37 Articles)
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.