Novo:

Sedmaši u Muzeju Slavonije Osijek povezali prošlost i sadašnjost

Primjer iz prakse

Muzej utječe na razvijanje i usmjeravanje emocija prenošenjem znanja i doživljaja neverbalnim putem. Izravno potičući doživljaj u muzeju se razvija i emocionalna inteligencija. Stoga muzej nazivaju ''kazalištem pamćenja''. Iskustva, koja nas u životu najviše plaše ili nas najviše uzbuđuju, pripadaju u red uspomena koje je najteže izbrisati. Shodno tome muzeji bi, osim promicanja vrijednosti, znanja, iskustava i svjetonazora prošlosti, morali usmjeravati djelovanje s posebnim naglaskom na razvijanje emocionalne inteligencije među djecom. Uči se bolje kada se učenje nadograđuje na predznanje i iskustva jer dopušta povezivanje onoga što već znamo s novim informacijama koje treba naučiti. Terenski rad je posebno vrijedan jer je u njemu izražen interdisciplinarni pristup radu, tj. uporaba znanja iz različitih predmeta u nastavi.

Neposredna priprema za posjet muzeju

Neposredna priprema za posjet muzeju ima tehnički i nastavni dio. Tehnički dio podrazumijeva saznati radno vrijeme muzeja, cijenu ulaznice, vrijeme posjeta, vrijeme polaska i povratka autobusa, utvrditi vrstu i nositelja aktivnosti  dok se u nastavnom dijelu pripreme određuju odgojno-obrazovni zadaci, oblici i metode rada. Priprema za Muzej trajala je dva tjedna.

Moj posjet Muzeju Slavonije Osijek s učenicima prošao je ovih 6 koraka:

1. Samostalan posjet učitelja muzeju – kako bih odredila ciljeve za svaki pojedini razred:

      a) Što se posjetom želi postići? (proširivanje znanja o povijesnim izvorima i zanimanjima u muzeju)

      b) Što se djeci želi pokazati? (ostavština plemićke obitelji Adamovich)

Pored ciljeva treba s muzejskim pedagogom dogovoriti i svrhu posjeta, tj. odgojno-obrazovne zadatke.

Obrazovni zadatak: proširiti znanje o čepinskoj obitelji Adamovich gledajući izložbu Ostavština plemićke obitelji Adamovich.

Odgojni zadatak: razvijati pozitivan stav prema kulturnoj baštini i zavičajnoj povijesti.

Funkcionalni zadatak: razvijati samostalnost i kreativnost kod učenika, kao i sposobnost uočavanja, analiziranja i zaključivanja.

2. Razgovor s muzejskim pedagogom o didaktičkom materijalu i temi koja bi se prilagodila učenicima.

Obavila sam telefonski razgovor početkom rujna, ali do otvaranja izložbe početkom listopada nismo stigli ništa detaljnije dogovoriti. Kako je tema izložbe o ostavštini plemićke obitelji Adamovich de Csepin po programu za 7. r., odlučila sam da ćemo ”usput” pogledati i cijeli postav Muzeja s naglaskom na povijesne izvore. Ne treba zaboraviti da smo seoska škola koja ima učenike iz 4 susjedna mjesta koja su udaljena od Osijeka, tako da većina učenika ide vrlo rijetko s roditeljima u muzej.

3. Izrada radnih listića sa zadacima prije posjete muzeju, za vrijeme posjete i poslije    posjete je zadatak učitelja, a može i u suradnji s muzejskim pedagogom.

Učenici 7-ih razreda nisu prvi put u muzeju jer svake školske godine barem jednom imamo sat povijesti u Muzeju Slavonije Osijek. Oni u principu ne gledaju cijeli postav muzeja, već samo segment koji obrađuju. Kustosi naglašavaju da je šteta ne prošetati učenike cijelim muzejom kako bi se upoznali sa sadržajem koji muzej nudi i tako navikavali učenike na buduće češće posjećivanje muzeja i obogaćivanje duhovnog života.

7. razredi su u 1. temi Svijet i Hrvatska u osvit modernoga doba učili o prosvijećenom apsolutizmu, zavičajnim mini projektom na satu povijesti istražili su o Čepinu u vrijeme prosvijećenog apsolutizma za vrijeme carice Marije Terezije koja je poklonila vlastelinstvo  Čepin Ivanu Kapistranu I. Adamovichu de Csepin. Obitelj Adamovich de Csepin je zaslužna za današnji izgled Čepina pa smo posjetili Muzej kako bismo vidjeli što je današnja kulturna baština te obitelji.

Prije odlaska u Muzej odgovorili smo na projektne zadatke. (vidi prilog 1: projektni zadaci prije posjete Muzeja)

Tijekom razgledavanja izložbe Ostavština plemičke obitelji Adamovich, kao i cijelog postava muzeja, bilježili su podatke koje je naglašavala kustosica, a smatrali su da će im trebati nakon povratka u Školu za esej ili sl.

Bela Adamović, skladatelj baleta“Jela“

Bela Adamović, skladatelj baleta“Jela“Bela

4. Kratko ponavljanje i provjera stečenog znanja putem radnih listića

Umjesto u Muzeju, nakon povratka u Školi sam isti dan ili prema rasporedu, provjerila što su učenici zapamtili prema projektnim pitanjima. ( vidi prilog 2: zadaci poslije posjete Muzeja)

Svih 69 učenika je pozitivno ocijenjeno.31 učenik je dobio ocjenu odličan, 26 ocjenu vrlo dobar, 9 učenika ocjenu dobar i 3 učenika ocjenu dovoljan. Već to dovoljno govori s kolikim su zanimanjem pratili izlaganje kustosa.

Kao najzanimljiviji predmet navode sat tabernakul s početka priče u Muzeju i objašnjavaju da je dobro očuvan iako je star, neobično je ukrašen, pozlaćen, danas nema takvih satova, ali im je žao što ga nisu smjeli fotografirati. Kustosove bijele rukavice su ih podsjetile na forenzičare i seriju CSI.

Glazbalo ih je oduševilo zbog glasnog sviranja unatoč starosti, zanimljiv im je i poseban jer ima mnogo iglica po sebi, činilo im se da je cijeli orkestar ispred njih.

Treća veća skupina učenika bira najstariju osječku kuhinju i kućanske aparate jer su im neobični i drukčiji od današnjih, ljepši i čini im se teži za rukovanje.

Učenice koje idu u glazbenu školu izdvojile su notni zapis prvog hrvatskog baleta ”Jela” jer i one sviraju, jer je malo poznato da je to prvi hrvatski balet uopće, note su stare ali čitke, obitelj Adamovich je pored velikog gospodarstvenika dala i značajnog glazbenika Belu Adamovicha.

5. U školi evaluirati boravak i rad učenika u Muzeju

U školi sam provela anketu za evaluaciju terenske nastave u muzeju. (vidi prilog 3: Anketa za evaluaciju terenske nastave u Muzeju)

54 učenika je zadovoljno satom povijesti u Muzeju, a 13 učenika nije zadovoljno u potpunosti, mada bi njih 66 išlo ponovo u Muzej ( od 69 ). Samo 3 učenika ne žele ići ponovo u Muzej. 57 učenika lakše uči u muzeju, 6 u učionici, a njima 6 je jednako i u muzeju i u učionici. Najčešći odgovor je da uče lakše i brže u muzeju jer je zabavno hodati okolo i gledati predmete, uživo gledaju predmete i slušaju kustosa. Koji odabiru učionicu kažu da u muzeju nemaju mira jer im pažnju odvlače druge stvari dok oni, kojima je svejedno, ističu da je u razredu tišina i da sve što učimo imamo zabilježeno u knjigama.

I kao zaključak na pitanje što im se sviđa u načinu rada u muzeju ističu da osjećaj, koji im pruža muzej, ne može dočarati učionica.

6. Izrada plakata ( postera ), panoa ili prezentacije

Mogli su birati prema višestrukim inteligencijama kako će izraziti svoj rezultat posjete Muzeja: samostalno napisati esej o izložbi Ostavština plemičke obitelji Adamovich u MSO, izraditi poster, donijeti materijal za pano ili izraditi Power Point prezentaciju.

Također sam upoznala roditelje sa satom povijesti u MSO, a učenici Škole su pogledali pano u holu. Primjer učeničkog eseja nalazi se u prilogu. (vidi prilog 4: primjer učeničkog eseja o posjetu Muzeja Slavonije Osijek).

Note prvog hrvatskog baleta „Jela“

Note prvog hrvatskog baleta „Jela“

ZAKLJUČAK

Iako se trudimo da nam nastava što manje bude tradicionalna, organizacija nastave u učionici ne daje mogućnost za ostvarivanje iskustvenog učenja i usvajanje znanja na zornim primjerima. Terenska nastava to omogućuje.

Zornost je najveća pedagoška vrijednost muzeja. Posjet muzeju mora dovesti do spoznaje o svrsi, poruci i značenju pojedinih izložaka. Konačan smisao i cilj je poticaj na samostalno individualno posjećivanje muzeja. Posjet muzeju podrazumijeva i učiteljevu i učeničku pripremu kako u tehničkom tako i u nastavnom pogledu kroz 6 etapa.

Stockwell navodi ”želite li nešto naučiti brzo i učinkovito, morate to vidjeti, čuti i osjetiti”. Izvanučionička nastava povijesti se i provodi s motom: ”Hodaj – gledaj – uči!” Na terenskoj nastavi učenici se susreću s izvornom stvarnosti, primjenjuju naučeno, razvijaju sposobnost kritičkog mišljenja, donose zaključke, samostalno stječu nova znanja i sistematiziraju usvojena stvarajući uzročno-posljedične veze među sadržajima.

Primjere kulturne baštine zavičaja treba sačuvati od zaborava, a to se najbolje postiže povezanošću škole i muzeja kao dvije važne kulturne i odgojne ustanove. Njegovanjem tradicije i zavičajnosti u nastavi usavršavaju se konkretne sposobnosti i vještine potrebne u životu.

PRILOZI

Prilog 1

PROJEKTNI ZADACI PRIJE POSJETE MUZEJA

  1. Što obilježava doba razuma – prosvjetiteljstva – u XVIII. st.?
  2. Tko su Adamovichi, Mihalovichi, Knoblochi?
  3. Koji članovi obitelji Adamovich su najzaslužniji za razvoj Čepina?
  4. Što danas čini kulturnu baštinu Čepina iz tog vremena?

Prilog 2

ZADACI POSLIJE POSJETE MUZEJA

  1. Opiši s nekoliko rečenica što ti se najviše svidjelo u Muzeju. Objasni zašto baš to izdvajaš!
  2. Što je kulturna baština?
  3. U čast kojoj čepinskoj velikaškoj obitelji je bila postavljena izložba?
  4. Kako se zove razdoblje u Europi ( XVIII. st. ) kojem su oni pripadali?
  5. Koji Adamovich je napisao prvi hrvatski balet i kako se taj balet zove?
  6. Pokušaj nacrtati najzanimljiviji izložak u Muzeju Slavonije Osijek.

Prilog 3

ANKETA ZA EVALUACIJU TERENSKE NASTAVE U MUZEJU

( zaokruži odgovor i obrazloži svoje mišljenje )

  1. Jesi li zadovoljan ( zadovoljna ) satom povijesti u muzeju?

da                      nisam potpuno                     ne

  1. Što ti se najviše svidjelo u takvom načinu rada i zašto?
  1. Misliš li da je bolje i lakše učiti u učionici ili u muzeju? Zašto?

u učionici               u muzeju                      jednako

  1. Da li bi želio ( željela ) ponovo ići na sat povijesti u muzej?

da                              ne

 

Prilog 4

Esej o Muzeju Slavonije Osijek

Muzej je naziv za ustanovu u kojoj se čuva kulturna baština, tj. ostavština prošlih generacija. Nedavno smo posjetili Muzej Slavonije Osijek. Tamo su nas dočekali kustosi koji su, prema mome mišljenju, bili dobri vodiči u obilasku Muzeja.

Oni su nas proveli kroz sve odjele u Muzeju. Pogledali smo čuvenu i jako zanimljivu izložbu ”S druge strane ogledala” posvećenu 130-toj obljetnici Muzeja Slavonije. Posebno mi se svidjela izložba ”Ah, ti kućanski poslovi”. Znam da je moj izbor malo iznenađujući zato što svima nama kućanski poslovi nisu najdraži izbor, baš naprotiv, vrlo neugodan, jer su nam kućanski poslovi na vrh glave, pomalo dosadni, teški pa ih baš ne ljubimo i ne volimo raditi, ali moramo. Od kućanskog pribora svidjeli su mi se oni pomoću kojih izrađujemo jela, a to su stroj za pravljenje bombona, razni lonci, kalup za kolače u obliku svinje za izradu kitnkesa (nešto kao tvrda marmelada od dunja koja liči na ratluk ), naprave za pravljenje sendviča, miksere, pržilice za kavu…Ostali kućanski pribor bio je onaj  s kojim se susrećemo svaki dan, već viđen i pomalo dosadan. Razni usisavači, stare pegle, prve perilice za pranje rublja, razna sredstva za čišćenje…

U Muzeju smo, također, vidjeli i ”Ostavštinu plemičke obitelji Adamovich” iz Čepina. Iz njihove, ne baš mnogobrojne ostavštine, najviše su mi se svidjele slike predaka i dvoraca ( današnji starački dom u Čepinu ), koje su mi omogućile uvid u njihovu slavnu obiteljsku prošlost. Iako smo iz Čepina, i nedavno na satu povijesti učili o prosvijećenom apsolutizmu u Čepinu i obitelji Adamovich, nikada dosada, ovo je prvi put da sam u Muzeju nastojala zapamtiti nešto o tome. Bilo mi je zanimljivije i puno lakše zato što je uz tekst, priču i nove podatke – zanimljivosti – kustosice bio i slikovni prikaz tih događaja, ličnosti, predmeta, spisa…

Posjet Muzeju jako mi se svidio jer sam naučila mnogo korisnih podataka i saznala puno više zanimljivosti koje su bile i slikovno dočarane. Također, ovim posjetom Muzeju ustvrdila sam da katkada bolje nešto naučim u muzeju, nego u učionici. Voljela bih češće sa svojom Školom posjećivati muzeje zato što mi je taj posjet pobudio nova razmišljanja o nekim tamo viđenim stvarima, razjasnio mi poneke činjenice koje su mi do danas bile nepoznate i zamršene, dopustio mi je da se osjećam kao da sam sada u tom razdoblju u kojem su se koristili izloženi predmeti; posebice glazbeni automat na početku izložbe kojeg vidimo jedino u filmovima kao i stari gramofon s trubom, koje nam je kustosica pustila da čujemo i vidimo kako radi njihov mehanizam.

Moj posjet Muzeju bio je veoma koristan i poučan.

Martina Pranjić, 7.a

LITERATURA

  1.  Rendić Miočević, I. ( 2000. ), Učenik – istražitelj prošlosti. Zagreb: Školska knjiga
  2. Stradling, R. ( 2003. ), Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Zagreb: Srednja Europa
  3. Ivka Pavičić, Muzej u nastavi, Povijest u nastavi, br. 1, Zagreb, 2003.
  4. Stradling, R., Muzeji, Povijest u nastavi, br. 1, Zagreb, 2003.
  5. Marija Brajčić i Anđelko Mrkonjić, Pedagoški aspekti etno-muzeja Slivno, Život i škola, br. 1-2, Osijek, 2006.
Slavica Cosic
About Slavica Cosic (21 Articles)
Gimnaziju i Pedagošku akademiju završila sam u Osijeku – grupu hrvatski jezik i povijest. Kraće vrijeme sam radila u Donjem Svilaju i Gunji, u Laslovu 12 godina, i od 1986. do 2012. u OŠ Vladimir Nazor Čepin, prvo na mjestu nastavnice hrvatskog jezika, a zatim učiteljice povijesti. Godinama objavljujem stručne članke iz prakse u postojećim časopisima i novinama: Život i škola, Povijest u nastavi, Napredak, Metodika, Zrno, Profil akademija, Školske novine.