Novo:

Sat povijesti u Muzeju krapinskih neandertalaca

Primjer iz prakse

Muzeji kroz izložene artefakte oživljavaju ljudsku povijest, oslikavaju živote pojedinaca  i grupe u određenom vremenu i prostoru, pričaju o svakodnevnom životu, običajima, tradiciji. U njima se mogu prepoznati mnoge zaboravljene ideje i vještine, kao i odnosi među ljudima. Zornost je najveća pedagoška vrijednost muzeja. Percipirajući predmete iz prošlosti, učenici vizualiziraju povijest čovjeka i njegovog rada. Metodom promatranja u muzeju se uspostavlja estetski odnos učenika prema predmetu. Terenski rad je posebno vrijedan jer je u njemu izražen interdisciplinarni pristup radu, tj. uporaba znanja iz različitih predmeta u nastavi. Uči se bolje kada se učenje nadograđuje na predznanje i iskustva jer dopušta povezivanje onoga što već znamo s novim informacijama koje treba naučiti.  

NEPOSREDNA PRIPREMA UČITELJA I UČENIKA ZA POSJET MUZEJU

Učenici obično ne smatraju posjet muzeju dijelom nastave, pogotovo ako ne znaju cilj i zadatak posjeta. Da bi posjet muzeju bio uspješan i koristan, treba ga planirati i učenike za posjet pripremiti. U suprotnom, ”posjet muzeju neće biti više od ugodnog izleta s vrlo malom edukativnom vrijednošću”. ( Stradling, 2003.; Povijest u nastavi, br. 1, str. 56 )

Svakako prije odlaska u muzej povesti razgovor s učenicima kako bi svladali i prihvatili norme ponašanja u toj kulturnoj ustanovi.

Neposredna priprema za posjet muzeju ima tehnički i nastavni dio. Tehnički dio je najlakše izvesti ( saznati radno vrijeme muzeja, cijenu ulaznice, vrijeme posjeta, vrijeme polaska i povratka autobusa, utvrditi vrstu i nositelja aktivnosti ) dok se u nastavnom dijelu pripreme određuju odgojno-obrazovni zadaci, oblici i metode rada.

Učenici 7.d razreda u Parku krapinskog pračovjeka

Naš posjet Muzeju krapinskih neandertalaca prošao je ove korake:

  1. Odrediti ciljeve posjeta
  2. Izrada radnih listića
  3. Razgledavanje Muzeja
  4. Kratko ponavljanje i provjera stečenog znanja putem radnih listića
  5. U školi evaluirati boravak i rad učenika u Muzeju
  6. Izrada plakata ( postera ), panoa ili prezentacije

1.      Odrediti ciljeve posjeta:

      a) Što se posjetom želi postići? ( upoznavanje muzeja kao institucije i mjesta bogatog povijesnim izvorima uz proširivanje znanja o krapinskom pračovjeku )

      b) Što se djeci želi pokazati? ( cijeli postav Muzeja i nalazište na Hušnjakovu brdu )

2. Izrada radnih listića sa zadacima prije posjete muzeju, za vrijeme posjete i poslije posjete je zadatak učitelja, a može i u suradnji s muzejskim pedagogom, što kod mene nije bio slučaj zbog velike udaljenosti Osijeka i Krapine.

Prije posjete su dobili listić sa zadacima da napišu sve što znaju o Krapini i što bi željeli saznati u Muzeju. Znaju samo ono što su učili na satu povijesti i to je dovoljno za 5. razred: Dragutin Gorjanović Kramberger je istraživao na Hušnjakovu brdu; tamo je poznato nalazište pračovjeka u Hrvatskoj; pronađene su kosti neandertalaca; ove godine je otvoren novi muzej. Malo su maštovitiji u željama što bi sve željeli saznati, tj. što ih najviše zanima. Prije svega je to izgled: kako su živjeli, izgledali, sporazumijevali se, oblačili, čime su se hranili; je li neandertalac postao od majmuna; kako su izgledale prapovijesne životinje u Krapini; kakvo je tada bilo vrijeme; kako su dresirali životinje. Hrabriji bi voljeli ući u špilju krapinskog čovjeka.

Šestaši znaju da nalazište pripada starijem kamenom dobu ( paleolitiku ) i da je jedno od najbogatijih u Europi. To su sve znali i u 5. razredu, ništa sami nisu novo saznali pa će im dobro doći kratko zorno vraćanje u prošlost i proširivanje znanja. Željeli bi saznati kako je priroda tada izgledala, koje životinje su tada živjele i vidjeti kameno oružje kojim su lovili ogromne životinje; te kako su se prilagođavali životnim uvjetima.

Sedmaši ponavljaju sve ono što i prethodni razredi s tim da su pojedinci Krambergera zamijenili s Guthenbergom. Rijetki učenici su na internetu pronašli podatke o Krapini da se prvi put spominje u XII. st.; da se u njoj rodio i Ljudevit Gaj te da je Muzej neandertalaca otvoren 27. II. 2010.

Znakovito je što je njihovo znanje još uvijek samo ono što nauče u školi, ne produbljuju ga enciklopedijama ili drugim izvorima znanja. Stoga je neophodno povremeno vraćati se na ”davno” obrađeno gradivo, pogotovo ako imamo priliku povesti učenike u muzej i zorno prošetati prošlošću.

Svi razredi su u paru ( ili samostalno zbog manjeg broja učenika ) na jednom satu proradili temu Život i kultura neadertalskog čovjeka (Krklec Vlasta,  Život i kultura neandertalskog čovjeka, Krapina,  2005.) sa zadacima da prepričaju svojim riječima i pripreme za usmeno izlaganje ove zadatke:

–  Izgled                                      –  Lov

–  Prehrana                                  – Klima i okoliš

– Odijevanje                               – Govor

– Zajednica                                 – Liječenje

– Špilja                                        – Rituali

– Vatra                                         – Kanibalizam

– Oruđa

Tako su svi učenici u razredu i prije posjete muzeja u Krapini dobili odgovore na većinu svojih pitanja.

RAD U MUZEJU

3.      Razgledavanje Muzeja

Prvo smo pogledali kratki film o životu jedne mnogobrojne obitelji krapinskih neandertalaca u špilji i u lovu. Nakon toga je uslijedilo  razgledavanje cijelog postava Muzeja. U skupinama od 3 – 4 učenika ciljano su promatrali zadatke svoje skupine, bilježili potrebne informacije, pitali kustose i riješili svoj listić po povratku kući prije dolaska na sat povijesti. Vodiči kroz Muzej krapinskih neandertalaca su nam bili Danijel Kralj, Irena Fućkar, Mirela Majdak i Valerija Horvat.

ANALIZA TERENSKE NASTAVE

4.      Kratko ponavljanje i provjera stečenog znanja putem radnih listića

Prvo smo saslušali odgovore svih skupina koje su donijeli na svom radnom listiću. Ukupno je bilo 7 skupina sa zadacima: O porijeklu…, Nacrtaj lentu vremena prateći izložbu, Budi kartograf, Kako je otkriven krapinski neandertalac?, Što nam ”govore” kosti?, Iz svakodnevice ( umijeća rukama ), Iz svakodnevice ( prehrana i briga o bližnjima ). Gotove zadatke smo dobili na Profilovoj radionici autorice Tamare Janković pa sam ih ovom prigodom iskoristila.

Najuspješniji su bili učenici 7.d razreda, bez negativne ocjene, čak 20 učenika je dobilo ocjenu odličan i vrlo dobar. Neozbiljno su shvatili zadatak učenici 7. b i 7. c razreda jer se nisu sastali u skupinama i usuglasili odgovore te se pripremili za izlaganje. Zadatak su odradili telefonom. Peti i šesti razredi su dobili lakša pitanja pa su na njih pozitivno odgovorili.

5.      U školi evaluirati boravak i rad učenika u Muzeju

Nakon povratka u školu nužno je s učenicima porazgovarati o dojmovima, tim više što jedva čekaju da iskažu svoju radost i oduševljenje. I prije postavljenog pitanja kažu da im je bilo zanimljivo, lijepo, baš super. Sve ruke su u zraku i čekaju da izraze svoj dojam ozarenih lica.

Odgovorit će na pitanja iz ankete, koja e nalazi u Prilozima ( Prilog 1: Anketa za evaluaciju terenske nastave u muzeju) za evaluaciju terenske nastave u muzeju.

Svih 137 učenika 7-ih, 6-ih i 5-ih razreda je zadovoljno satom povijesti u Muzeju te bi svi ponovo išli vrlo rado u muzej.

Kao najljepše u Muzeju dobar dio učenika izdvaja film o životu krapinskog pračovjeka jer su se osjećali kao da su i oni bili u lovu s neandertalcima. Zatim su vidjeli njihovo umijeće i spretnost u izradi oružja i oruđa te osjećaje u brizi za bližnje – bolesne, ranjene i umrle. Filmić o Velikom prasku dočarao je Svemir i nastanak Zemlje, a replika čovjeka s bolestima prikazala je sve bolesti od kojih su ljudi u prošlosti bolovali, bolesti koje su mogli izliječiti i bolesti od kojih su umirali. Prikazivanjem  postanka svijeta i pojavu čovjeka u danu od samo 24 sata shvatili smo koliko smo se kao ljudi kasno pojavili na ovom svijetu u usporedbi s ostalim bićima. Nekima se najviše svidjela evolucija od ”majmuna” do homo sapiensa jer kipovi vrlo slikovito i precizno prikazuju njihov izgled. Dojmio ih se led u podu koji je pucketao pod nogama kao pravi i pojavljivanje vode nakon dužeg stajanja.

6.      Izrada plakata ( postera ), panoa ili prezentacije

Za 2 tjedna predstavili smo učenicima Škole svoje aktivnosti u Muzeju i novostečena znanja prema afinitetima učenika i razreda ( sastavci o sadržaju onoga što su vidjeli, sastavci o njihovim dojmovima, eseji, slike ili učenički crteži izložaka te neizostavne njihove fotke koje su pratile tijek putovanja i posjeta ). Kako je uređen pano u holu Škole, svi učenici, učitelji i roditelji mogli su se upoznati s ciljem posjeta Muzeju krapinskih neandertalaca i rezultatima posjeta. Na zajedničkom roditeljskom sastanku 7. razreda pročitan je najuspjeliji esej nakon razgledavanja Muzeja i prikazana prezentacija učenika o onome što su vidjeli i naučili u Muzeju.

Primjer učeničkog eseja nalazi se u Prilozima. (Prilog 2: Esej o Muzeju krapinskih neandertalaca, 7. razred)

Sara Ćavar čita svoj esej roditeljima

Sara Ćavar čita svoj esej roditeljima

N. Novaković i K. Krešo uz prezentaciju

N. Novaković i K. Krešo uz prezentaciju

ZAKLJUČAK

Iako se trudimo da nam nastava što manje bude tradicionalna, organizacija nastave u učionici ne daje mogućnost za ostvarivanje iskustvenog učenja i usvajanje znanja na zornim primjerima. Terenska nastava to omogućuje.

Zornost je najveća pedagoška vrijednost muzeja. Posjet muzeju mora dovesti do spoznaje o svrsi, poruci i značenju pojedinih izložaka. Konačan smisao i cilj je poticaj na samostalno individualno posjećivanje muzeja. Posjet muzeju podrazumijeva i učiteljevu i učeničku pripremu kako u tehničkom tako i u nastavnom pogledu kroz 6 etapa.

Stockwell navodi ”želite li nešto naučiti brzo i učinkovito, morate to vidjeti, čuti i osjetiti”. Izvanučionička nastava povijesti se i provodi s motom: ”Hodaj – gledaj – uči!” Na terenskoj nastavi učenici se susreću s izvornom stvarnosti, primjenjuju naučeno, razvijaju sposobnost kritičkog mišljenja, donose zaključke, samostalno stječu nova znanja i sistematiziraju usvojena stvarajući uzročno-posljedične veze među sadržajima.

Primjere kulturne baštine zavičaja treba sačuvati od zaborava, a to se najbolje postiže povezanošću škole i muzeja kao dvije važne kulturne i odgojne ustanove. Njegovanjem tradicije i zavičajnosti u nastavi usavršavaju se konkretne sposobnosti i vještine potrebne u životu.

PRILOZI

Prilog 1

ANKETA ZA EVALUACIJU TERENSKE NASTAVE U MUZEJU ( zaokruži odgovor i obrazloži svoje mišljenje )

1. Jesi li zadovoljan ( zadovoljna ) satom povijesti u muzeju?

da                      nisam potpuno                     ne

 2. Što ti se najviše svidjelo u muzeju i zašto?

3. Misliš li da je bolje i lakše učiti u učionici ili u muzeju? Zašto?

u učionici               u muzeju                      jednako

4. Da li bi želio ( željela ) ponovo ići na sat povijesti u muzej?

da                              ne

Prilog 2

Esej o Muzeju krapinskih neandertalaca

Krapina, grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, bila je naše odredište zbog ove godine otvorenog Muzeja krapinskih neandertalaca koji je smješten u dolini između dva brdašca, Hušnjakovog i Josipovca. Muzej se nalazi u blizini svjetski poznatog nalazišta, a smješten je tako da se ne vidi iz okoline.

Na prvi pogled Muzej je fantastičan. Izgrađen je kao vjerna kopija prave špilje sa staklenim vratima kroz koja se ulazi u veliku tamnu prostoriju. Posjedali smo i gledali vanjski prirodni krajolik iz našeg predšpiljskog prostora dok nas nije trgnuo cvrkut ptica i žuborenje vode sa zaslona špilje. Počeo je film…redale su se scene buđenja u pravoj špilji, odlazak u lov, ranjavanje, liječenje, dječja igra kamenom, kupanje u izvorskoj vodi, pripremanje hrane, izrada odjeće od životinjskog krzna, obred poslije smrti, selidba. Proživjela sam jedan dan s krapinskim praljudima i upoznala kulturu i surovi život prije više od 100 000 godina.

Vodič nas je poveo u razgledavanje Muzeja. Krenuli smo s određenim datumom: 23. kolovoza 1899.g. Tada je Dragutin Gorjanović – Kramberger primio od seoskog učitelja neke ”čudne” kosti i tako je počeo istraživanje. Pored učioice, tadašnju Krapinu je dočarala ”apoteka” u kojoj su se premazivale kosti da bi što duže trajale, kao i čuveno Kneippovo lječilište u koje smo i mi zavirili kroz prozorčić.

Hodajući prostorijama slušali smo o općenitom razvoju čovjeka. Gledamo Da Vincijevog Vitruvijanskog čovjeka i male kipiće koji kazuju kako neki ljudi nisu prihvaćali učenje da su potekli od majmuna. Dolazimo do tamne prostorije u kojoj se na zidovima u 3D tehnologiji prikazuju sve kosti koje su pronađene na nalazištu. Bilo ih je tisuće, točnije 5000 primjeraka. Najočuvanija lubanja s ovog nalazišta je čuvena Lubanja C ili Krapina 3 koja je obišla cijeli svijet. Original se čuva u Zagrebu bez svjetla i zraka što me podsjetilo na egipatske mumije koje su sačuvane 5000 godina. Nadamo se da će tako i ”naša” Lubanja C. Prolazimo kroz mali sobičak u kojem bljeskaju munje i odjednom smo pred velikim zaslonom i početkom svih početaka – Velikim praskom. Upoznali smo evoluciju nesagledivog Svemira i postanak Zemlje prije 4,5 milijarde godina. Tu kreće naša avantura. Zamišljamo da je 4,5 milijarde godina postojanja Zemlje strpano u jedan dan. Na podu piše godina i vrijeme od 24 sata kako bismo shvatili kad se pojavio čovjek.

Ulazimo u misterij života prolazeći kroz povijesna razdoblja i ljudska shvaćanja naših početaka: vatra, zemlja, voda, zrak. Otkrivamo divovsku molekulu DNK kao simbol zamršene logike života, prve biljke i životinje, mini verziju dinosaura Di Rexa, te dolazimo do čovjeka i vidimo kako se on postupno razvijao. Majmunica Lusi je prva uspravno hodala i kad smo saznali da je bila trudna, poneki su joj morali dodirnuti trbuščić, ali da vodič ne vidi.

Najbolji dio Muzeja je posvećen obitelji krapinskog pračovjeka. Kipovi izgledaju stvarno. Žena koja sjedi u pozadini špilje čini ti se da baš tebe gleda i imaš osjećaj da su svi živi. Oči im se sjaje jer su napravljene od pravih leća, a sve dlake koje imaju po tijelu su prave. Kada smo usporedili današnjeg čovjeka s neandertalcem, shvatili smo koliko smo različiti ili slični, zavisi što se gleda: izgled ili način života.

Nakon svega dolazi dio o ubrzanom razvoju kulture u svijetu gdje vidimo male kipiće božice plodnosti i maske, ali i ”leteće” astronaute. Tu naša avantura u Muzeju završava. Nastavljamo je vani, na Hušnjakovu brijegu u pretpovijesnom Parku Krapina, na glasovitom nalazištu u pravoj polušpilji Hušnjakovo. Ovdje smo se smjeli slikati pa smo se ovjekovječili uz malobrojnu krapinsku obitelj i vatru, kao i uz rekonstrukcije tadašnjih životinja koje su nam se činile premale. Zamišljali smo ih ogromnima.

Izlet u Krapinu, da bismo vidjeli fantastičan Muzej krapinskih neandertalaca, sigurno je bio jedan od najboljih izleta do sada. Muzej je lijepo isplaniran pa  smo mnogo naučili na zabavan način. Sve što smo ikada trebali znati o neandertalcu i povijesti čovjeka, naučili smo i vidjeli upravo ondje. ( Sara Ćavar, 7.c )

Šestaši u polušpilji Hušnjakovo iza obitelji krapinskog pračovjeka

Šestaši u polušpilji Hušnjakovo iza obitelji krapinskog pračovjeka

LITERATURA

  1.  Rendić Miočević, I. ( 2000. ), Učenik – istražitelj prošlosti. Zagreb: Školska knjiga
  2. Stradling, R. ( 2003. ), Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Zagreb: Srednja Europa
  3. Ivka Pavičić, Muzej u nastavi, Povijest u nastavi, br. 1, Zagreb, 2003.
  4. Stradling, R., Muzeji, Povijest u nastavi, br. 1, Zagreb, 2003.
  5. Marija Brajčić i Anđelko Mrkonjić, Pedagoški aspekti etno-muzeja Slivno, Život i škola, br. 1-2, Osijek, 2006.
  6. Krklec Vlasta ( 2005. ), Život i kultura neandertalskog čovjeka. Krapina: Muzeji hrvatskog Zagorja, Muzej evolucije i nalazište pračovjeka ”Hušnjakovo” Krapina
  7. Gregurić Cvenić Edita, Hušnjakovo novi dom dedeka Kajbumščaka, Meridijani, br. 147, Zagreb, 2010.

Napomena: Clanak govori o izvedbi sata povijesti u Muzeju krapinskih neandertalaca s ucenicima 5., 6. i 7. razreda Osnovne skole Vladimir Nazor, Cepin i prikazuje pripremu ucitelja i ucenika za posjet muzeju kroz 6 koraka te evaluacija u Skoli na slijedecem satu povijesti

Slavica Cosic
About Slavica Cosic (21 Articles)
Gimnaziju i Pedagošku akademiju završila sam u Osijeku – grupu hrvatski jezik i povijest. Kraće vrijeme sam radila u Donjem Svilaju i Gunji, u Laslovu 12 godina, i od 1986. do 2012. u OŠ Vladimir Nazor Čepin, prvo na mjestu nastavnice hrvatskog jezika, a zatim učiteljice povijesti. Godinama objavljujem stručne članke iz prakse u postojećim časopisima i novinama: Život i škola, Povijest u nastavi, Napredak, Metodika, Zrno, Profil akademija, Školske novine.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*