Tweet

Viteštvo, kao povijesna i crkvena institucija, ne zaslužuje da se upotrebljava na pogrešan način u sredini koja nema dovoljna znanja o povijesnim, pravnim i kanonskim korijenima viteštva. U hrvatskom se tisku u posljednje vrijeme može čitati o nizu udruga koje sebe nazivaju viteškim redovima. Njihovi se članovi, odjeveni u razne mantije i s viteškim križevima oko vrata, sve češće pojavljuju u javnosti. U više smo navrata čitali u javnim glasilima o nekoliko vrsta takozvanih »Templara« te o brojnim drugim udrugama koje sebe nazivaju »viteški redovi«. Kako ova pojava ne bi zbunila našu javnost, koja je relativno neupućena u dublje poznavanje viteštva kao institucije, želimo razjasniti nekoliko važnih pojmova.

Viteške titule koje ove organizacije dodjeljuju nisu prave viteške titule. Isključivo suvereni subjekti u međunarodnom pravu, a to su suverene priznate države, Sveta stolica te suvereni kraljevi čija je suverenost priznata u vrijeme Bečkog kongresa ili kasnije, mogu osnivati viteške redove te podjeljivati viteške (i druge) titule, polaganjem mača na ramena ili kroz druge ceremonije. Suvereni vladari i vlade predstavljaju fons honorum (lat. izvor časti) ovih viteških redova. Svi drugi »redovi« samo su privatne inicijative koje nisu viteški redovi u pravom smislu riječi, nego sebe na vlastitu inicijativu tako nazivaju (i smatraju). Privatne osobe, makar one bile prinčevi, grofovi ili vitezovi, samo su privatne osobe i kao takve ne mogu osnivati viteške redove niti dijeliti viteške, plemićke i druge titule.

Organizacije koje za sobom nemaju valjan fons honorum stručnjaci nazivaju »samostvoreni redovi« ili »samozvani redovi«. Pojmove »samostvoreni« i »samozvani« ne treba čitati s nekim negativnim prizvukom. Oni samo naglašavaju činjenicu da su ove organizacije stvorili sami njihovi članovi, a ne neki suvereni subjekt.

Brojne od ovih organizacija tvrde da pripadaju Crkvi ili da su u bliskim odnosima s Crkvom. Sveta stolica se u više navrata (1935., 1952., 1970., 1976., 2002., 2006.) očitovala u svom službenom glasilu L’Osservatore Romano kako bi razjasnila da ne priznaje kao viteški red ni jednu od brojnih samostvorenih vitezolikih organizacija. Sveta stolica se oglasila ponovo u svibnju prošle godine (2006.) u listu L’Osservatore Romano da bi demantirala netočnu tvrdnju samozvanih modernih »Templara« kako je Sveta stolica priznala tu privatnu udrugu. U ovom je očitovanju naglašeno da je papa Clement V. (1305.-1314.) dokinuo Templarski red te da ni jedan od kasnijih papa nikad više nije restaurirao taj red. Moderni »Templari« (svih varijanti) nisu nikakve obnove toga reda i nemaju ništa a pravim vitezovima Templarima, osim što su na vlastitu inicijativu posudili njihovo ime i oznake.

Osim državnih redova za zasluge, koje suverene države (a među njima i Republika Hrvatska) dodjeljuju zaslužnim osobama, Sveta stolica priznaje kao legitimne (i štiti) isključivo Suvereni Malteški red i Viteški red Svetoga Groba Jeruzalemskog, a to se redovito ističe u službenim očitovanjima Svete stolice.

Članove samostvorenih privatnih inicijativa ne treba izjednačavati s tim organizacijama. To su u pravilu časne i poštene osobe koje pristupaju ovim organizacijama in bona fide i koje žive u iskrenom uvjerenju da su primile nekakve viteške titule.

Većina ovih privatnih udruga imitira odijela, insignije, manire, ceremonije i titule koje ćemo naći u pravim viteškim redovima. Neke od samostvorenih organizacija nazivaju sebe predikatima kao »suvereni« i slično. Neke od ovih organizacija dodjeljuju i titule »plemića«, »monsignora« i slične. Zbog ovih, a i drugih okolnosti važno je istaknuti da prave viteške redove ne treba miješati s ovim privatnim inicijativama.

Suvereni Malteški red jedini je red na svijetu koji može nositi predikat »suvereni«. Zbog ovih je činjenica važno da javnost, pri pojavi različitih viteških redova u medijima, uvijek provjeri koja suverena država stoji iza ovih redova te radi li se o pravom Malteškom redu i pravom redu Sv. Groba.

Nemamo ništa protiv postojanja tih privatnih inicijativa. Samo reagiramo protiv pojave pogrešnoga korištenja viteških titula.

Samo neke države imaju zakone koji zabranjuju javno nošenje privatnih »redova«. Hrvatska takvih zakona (još) nema, što znači da nije zabranjeno nositi bilo kakve titule, mantije, križeve i slično. Ipak ne možemo ignorirati princip izvora časti (fons honorum). U tom slučaju prihvaćamo da bilo koja privatna osoba može bilo koju drugu privatnu osobu proglasiti vitezom, grofom, markizom i slično. Odmah nam je, dakle, jasno da se privatne titule ne mogu uzeti ozbiljno te da one nemaju nikakvu relevanciju osim možda unutar privatnih prostorija ovih samostvorenih udruga.

Zašto je važno naglašavati da prave i privatne titule ne treba miješati? Javno nošenje pogrešnih titula može devalvirati vrijednost službenih državnih odličja Republike Hrvatske (titule za koje se svaka osoba može prijaviti putem Interneta ne mogu se miješati s redovima kojima suverene države nagrađuju dugogodišnji besprijekorni rad). Osim toga, kada javnost jednom iskusi da su titule »vitez«, »zapovjednik«, »veliki meštar«, »veliki prior«, »ekselencija« i slične, samo privatne i samododijeljene titule, onda će javnost primiti te iste titule s dozom negativnosti, a možda i s podsmijehom, čak i onda kada one dolaze od pravih viteških redova ili državnih redova za zasluge.

Želimo istaknuti da viteštvo ima najsvjetlije tradicije, a dalo je i brojne svece i blaženike. Danas viteštvo živi, osim unutar Crkve, još i kao službeni sustav nagrađivanja zaslužnih osoba u našoj domovini te u većini drugih zemalja na svijetu. Smatramo da viteštvo, kao povijesna i crkvena institucija ne zaslužuje da se upotrebljava na pogrešan način u sredini koja nema dovoljna znanja o povijesnim, pravnim i kanonskim korijenima viteštva.
P.S. S ponosom ističemo naše viteške i druge titule, ali nismo nikakvi službeni reprezentanti našega viteškoga reda. Mi smo samo Hrvati koji žele upoznati hrvatsku javnost s razlikom između pravih i samozvanih, privatnih titula.

Stjepan Biletić, vitez Zapovjednik Sv. Groba Jeruzalemskog, generalni vikar stockholmske biskupije
i
Davor Zovko, vitez Sv. Groba Jeruzalemskog, meštar ceremonija švedskog namjesništva Reda