Dr.sc. Slavko Pavičić, pravnik, publicist. Rođen u Vinkovcima 5. rujna 1885. Tu pohađa pučku školu i gimnaziju do 6. razreda. Odlazi na topničku vojnu akademiju austro-ugarske vojske, završava je 1904. godine. Nakon završetka službuje u različitim  topničko artiljerijskim jedinicama austro-ugarske vojske. Na početku Prvog svjetskog rata, na balkanskom je bojištu, od 1915. do kraja rata je na istočnom bojištu prema Rusiji. Umirovljen je 1920. godine. Dovršio je započeti studij prava u Zagrebu, radio je kao odvjetnik od 1922. do 1936. godine. Tada prelazi u novinarstvo i publicistiku. Radi kao vojno-politički komentator u Hrvatskom dnevniku do 1941., u Hrvatskom narodu do 1945., u međuvremenu je doktorirao. Surađuje za vrijeme rata i u drugom zagrebačkom tisku.

Prof.dr.sc. Antun Vrgoč,  sveučilišni profesor, kemičar i farmaceut. Rođen je 30. kolovoza 1881. u Gunji u  graničarskoj obi­telji. Pučku školu završio u rodnom selu, a gimnazi­ju u Vinkovcima 1900. Studirao kemiju i prirodne nauke na Sveučilištu u Zagrebu, diplomirao je 1904. Nastavio studirati farmakognoziju u Grazu (1905.) i Bernu (1912—1914.) Doktorirao filozofiju 1910. u Za­grebu kada postaje asistent Farmakološkog zavoda u Zagrebu.  Mobiliziran u Prvom svjetskom ratu upućen na istočno bojište gdje je zarobljen poput drugih Hrvata 1916. u Brusilovljevoj ofenzivi. U ruskom zarobljeništvu je sedam godina, u Sibiru, a po povratku u Zagreb i na Farmakološki fakultet 1924., objavljuje knjigu svojih sjećanja „Moje uspomene na Prvi svjetski rat“, Samobor 1937. godine.

Prof.dr.sc. Stanko Jukić, sveučilišni profesor, liječnik patolog. Rođen u Lipovači kraj Borova, 29. kolovoza 1941. Tu završava osmogodišnju školu, gimnaziju u Vinkovcima 1960. Otišao na studij medicine u Zagreb, diplomirao 1965. Vraća se u Vinkovce na rad u Medicinski centar. Specijalizirao je patologiju 1973. , sudsku medicinu 1975. Kao pomoćnik ravnatelja MC Vinkovci utemeljuje Odjel za patologiju i citologiju koji je vodio do 1980. kada prelazi u Zagreb na Opću bolnicu „Sveti Duh“. Doktorirao je 1981. na Medicinskom fakultetu, prelazi u Klinički bolnički centar u Zavod za ginekološku i perinatalnu patologiju, a istovremeno započinje rad na Medicinskom fakultetu od asistenta (1980)  do redovitog profesora (1993).

Prof.dr.sc. Franjo Plavšić, sveučilišni profesor, diplomirani inženjer tehnologije. Rođen je u Privlaci 29. kolovoza 1946.  U rodnom selu završio osmogodišnju školu, gimnaziju u Vinkovcima 1965. Studirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, nakon diplomiranja 1970., zaposlio se u „Plivi“. Magistrirao na matičnom fakultetu 1973. Godine 1976. prešao na „Rebro“ za  pročelnika Zavoda za toksikologiju i kliničku farmakokinetiku, u međuvremenu doktorirao 1981. na Tehnološkom fakultetu. Od 1990. godine je redoviti sveučilišni profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, uz funkciju pročelnika spomenutog Zavoda do 1993. Prof. dr. Franjo Plavšić, pored profesionalnog rada na fakultetu, od 1993. do 1998.  je predstojnik Centra za biomedicinska istraživanja  KBC Zagreb. Od 1998. do danas,  je i ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju.

Prof.dr.sc. Zlatko Posavac, publicist, filozof-estetičar, humanistički znanstvenik. Rođen 28. kolovoza 1931. u Kaptolu kod Požege. Roditelji učitelji mu se doselili u Otok gdje je završio pučku školu. U ratu upisuje vinkovačku gimnaziju gdje je jedan od najboljih učenika. Godine 1946. je V. razred i glavni je organizator školskih „zidnih novina“. Nezadovoljan poslijeratnim prilika u gradu, Hrvatskoj i Jugoslaviji, videći na svakom koraku stradanja Hrvata i Hrvatica, od „nove“ partizanske vlasti, organizirao je malu ilegalnu grupu učenika u svom V. razredu pod imenom „BAH“, koja je pisala i rasturala letke po gradu protiv komunističkih izbora. Otkriven u ilegalnom pisanju parola u travnju 1946. te osuđen na Okružnom sudu u Slavonskom Brodu na 1 godinu zatvora, ili do punoljetnosti. Kaznu „odradio“ u Glini, pušten u jesen 1948. Gimnaziju dovršio u Zagrebu. Studirao filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu. Nakon završetka studija, jedno vrijeme radi u tadašnjem Radničkom sveučilištu,  II. gimnaziji u Križanićevoj, te od 1967. u Institutu za filozofiju. Doktorirao je 1980. Objavio je kao koautor 2 knjige iz povijesti hrvatske filozofije, 11 znanstvenih radova o umjetnosti i pojmu ljepote u djelima hrvatskih filozofa,  te veliki broj  pozvanih predavanja na znanstvenim skupovima o hrvatskoj filozofskoj estetici i umjetnosti.

Prof.dr.sc. Stjepan Tropsch, sveučilišni profesor, pedagog. Rođen je u Vinkovcima 25. kolovoza 1871. Pučku školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima 1889., a germanistiku je studirao u Grazu i Beču. Po završetku studija vraća se na Vinkovačku gimnaziju gdje je jedno vrijeme (1893 - 1895) službovao kao profesor, a zatim odlazi u Zagreb. Godine 1889. postaje izvanredni, a 1902. redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1913. do 1917. je predstojnik za bogoštovlje i nastavu u Hrvatskoj zemaljskoj vladi. Pisao je brojne udžbenike i studije iz germanistike, pedagogije te napise o kulturnoj vezi između Hrvata i Srba sa Nijemcima.
Umro je u Zagrebu 11. prosinca 1942. godine.

Pošto su sinovi Stjepana II umrli za njegova života iz njegove obitelji nije imao tko naslijediti krunu. Ta čast je pripala Tvrtku, sinu Stjepanovog brata, kneza Vladislava. I do tad je knez Vladislav imao učešće u vlasti pomažući bratu u državnim poslovima. U vrijeme kad je preuzeo banski prijestol Tvrtko je imao petnaest godina, pa je sasvim razumljivo da je u njegovo ime vladao njegov otac, knez Vladislav. Kad mu je umro otac vršenje vlasti u ime Tvrtka I je preuzela njegova mati Jelena Šubić, sestra bana Mladena III Šubića. U prvim godinama vladanja nastojao je umanjiti djelovanje katoličke crkve u Bosni što se otkriva iz prepiske s lektorom đakovačke biskupije koje je otkrio biskup Petar Šikloš o čemu je obaviješten i ugarski kralj Ludvig.

Bartol Inhof, pedagog, publicist. Rođen u Nijemcima 23. kolovoza 1866. Pučku školu svršio u rodnom selu, gimnaziju u Vinkovcima 1884.  Studirao slavistiku u Grazu i Beču kod V. Jagića, završio 1889. Službovao na gimnazijama u Bjelovaru, Zagrebu i Rakovcu. Otpušten iz službe 1896. jer je branio đake i studente koji su 1895. zapalili mađarsku zastavu u Zagrebu na Jelačić placu. Ipak ga je ban K. Hedervary reaktivirao, pa je morao ići raditi u BiH. Predaje u Tuzli, ravnatelj je hrvatske gimnazije u Sarajevu, učiteljske škole u Mostaru 1918/19. Propašću Austro-Ugarske vraća se u Zagreb gdje će službovati najprije kao profesor, a od 1921. do umirovljenja 1931. kao prosvjetni inspektor.

Đuro Vanđura,  prof., povjesničar umjetnosti, likovni  kritičar. Rođen je 1958. u Vinkovcima, maturirao 1976. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980. Bio je ravnatelj Strossmayerove galerije starih  majstora (1991-2005), pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Sada je viši kustos u istoj galeriji, objavio je preko 500  bibliografskih jedinica u raznim stručnim i znanstvenim časopisima. Danas živi i radi u Zagrebu. Autor je erotske monografije "Eros & Pornos".

Rudolf Sremec, filmski režiser, sveučilišni profesor. Rođen je u Vinkovcima 18. kolovoza 1909. Tu završava pučku školu i gimnaziju 1927. Potom studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenog studija jedno vrijeme se intenzivno bavi publicistikom, filmskom kritikom i estetikom filma. Poslije drugog svjetskog rata posvećuje se filmskoj režiji i pedagoškom radu. Bio je profesor na filmskoj katedri Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.