Vjerojatno najupečatljiviji događaj "našeg" 21. stoljeća (barem do sada) zasigurno je teroristički napad na njujorške "Blizance". Prije točno šest godina skupina terorista zrakoplovima je napala zgrade Svjetskog trgovačkog centra i Pentagona. Tri su zrakoplova pogodila svoj "cilj" dok se treći srušio u Pensilvaniji. U nastavku članka pokušat ću rastumačiti činjenice, povode te teorije zavjere vezane u napade.

Nakon smrti u Stammheimu cijela se Njemačka nadala da je teroristička noćna mora završena. Na nesreću usljedilo je još puno otmica i ubojstava. Treća, četvrta i peta generacija RAF-a su nastavile raditi ono što njihovi utamničeni prethodnici nisu više mogli činiti. Između 1978. i 1982. godine nove generacije ljevičarskih terorista dobile su utočište na Bliskom istoku, a dio njih se sakrio uz pomoć istočno njemačke službe sigurnosti (Stazi). Monhaupt i Klar su predvodili nove akcije. U rujnu 1981. godine protuoklopnim projektilom su napali generala Kroesena. Preživjeli general Frederick James Kroesen je tada bio zapovjednik američkih snaga u Europi. Početkom osamdesetih glavni cilj operativaca RAF-a bio je zapovjednik NATO-a general Alexander Haig. Christian Klar, Brigitte Monhaupt i Adelheid Schulz su uhićeni u studenom 1982. godine.

U siječnju 1977. godine je RAF grupa zatvora Stammheim dobila još jednu članicu – premještena je Irmgard Möller. 10. siječnja je opozvan sudac Prinzing – opoziv zbog pristranosti. Naslijedio ga je sudac Foth. U veljači dolazi do sve češćih sukoba zatovrenika i čuvara u Stammheimu.

U ožujku su ministar pravosuđa i ministar unutrašnjih poslova Bad-Württemberga priznali na konferenciji za tisak da je savezna tajna služba (BND Bundesnachrichtendienst – Savezna obavještajna služba) instalirala prislušne uređaje u sedam ćelija u Stammheimu, kako bi mogli prisluškivati razgovore između odvjetnika i zatvorenika prije početka procesa. Nisu priznali da se još od ožujka 1975. godine prisluškuju ćelije u kojima su bili zatvoreni pripadnici RAF-a i srodnih grupacija. Odvjetnici obrane su nakon tog priznana bezuspješno tražili suspenziju procesa. 29. ožujka 1977. Jan-Carl Raspe, Andreas Baader i Gudrun Ensslin posljednji put se pojavljuju na sudu. Baader je napisao molbu da se pozovu kancelari Willy Brandt i Helmut Schmidt, optužujući ih za proganjanje RAF-a od 1972. godine jer su "odobrili koncepciju antibubverzivnog rata suprotnog običajnom pravu".  Jan-Carl Raspe pozvao je tajne službe da se izjasne u vezi afere prisluškivanja, a Ensslinova je najavila novi štrajk glađu. Njezin je odvjetnik odstupio pozivajući se na incident s prisluškivanjem. Sljedećeg su dana zatovrenici RAF-a stupili u četvrti štrajk glađu, tražeći prema preporukama medicinskih stručnjaka da budu stavljeni u grupe od 15 do 20 osoba, te barem minimalna ista prava kakva su priznata ratnim zarobljenicima.

11. svibnja u bombaškom napadu RAF-a na kantinu Glavnog stožera Petog američkog korpusa poginuo je potpukovnik Bloomqouist i ranjeno je trinaest vojnika. Materijalna šteta je procijenjena na oko miljun DEM-a. RAF je ultimativno zahtijevao od Amerikanaca trenutni prestanak miniranja sjevernovijetnamskih luka. 12. svibnja u bombaškom napadu na policijsku postaju u Augsburgu ranjeno je pet policajaca, a u bombaškom napadu na BKA u Münchenu uništeno je 60 automobila. Uskoro su pripadnici RAF-a započeli napade kojima su skretali pozornost javnosti na uvjete u kojima su držani njihovi drugovi u njemačkim zatvorima. Izolacijska tortura u njemačkim zatvorima bila je dio toga. 24. svibnja u bombaškom napadu na vojarnu Campbell poginulo je troje Američkih vojnika, a ranjeno je još petero. Zgrada koja je oštećena u napadu je prvobitno bila označena kao računalna zgrada, da bi se kasnije otkrilo da su tu ustvari bila smještena neka "super-računala" pod nazorom CIA ili NSA.

Terorizam je u kasnim 1960-im godinama terorizam postao stvarnom snagom i zauzeo čvrst položaj u nacionalnoj i međunarodnoj politici. Godina 1968. najbolji je pokazatelj toga trenda. Tada su Palestinci nakon arapsko-izraelskog rata započeli akcije zračnog terorizma, nemiri u Francuskoj, Gvatemali, Kini, afirmacija Crnih pantera u SAD-u, vijetkonška Teth ofenziva i na to vezani studentski proturatni pokret u SAD-u i širom Europe.

Terorizam nije pojam vezan samo uz najnovije moderno doba. Sama riječ proizlazi iz termina "teror" i pojavljuje se prvi put za vrijeme jakobinske diktature u francuskoj revoluciji. U Klaićevom Rječniku stranih riječi teror je definiran kao "primjena nasilja sve do fizičkog uništenja protivnika".  Sama definicija terorizma se mijenja ovisno o vremenu i mjestu pisanja autora. Mogli bi kao dovoljno neutralnu definiciju odabrati sljedeću: "Terorizam je specifičan oblik agresivnog djelovanja protiv naroda, životne sredine i materijalnih dobara neke zemlje u miru i u ratu." (Cvjetković, 2002., 35). Još jedna "prikladna" definicija bi bila: "Terorizam je namjerno i sustavno ubijanje, sakaćenje i ugrožavanje nevinih kako bi se u njih utjeralo strah radi neke političke svrhe." (Harmon, 2002., 19). Teror je pokušaj uništavanja ili u najmanju ruku zastrašivanja nekog protivnika.