Srednjovjekovna povijest grada, međutim, veže se uz proces pokrštavanja rimske Britanije  tako da je moderan grad St Albans preuzeo ime od prvog britanskog kršćanskog mučenika iz III. stoljeća p. Kr. Alban je bio ugledni građanin rimskog Verulamiuma. Prema nekim povjesničarima Alban je kao poganin pod već kršćanskim utjecajem dao sklonište u svojoj kući kršćanskom bjeguncu, svećeniku Amphibalusu od kojeg je, pretpostavlja se, i primio kršćanski utjecaj. Alban je svećeniku pomogao da pobjegne tako što ga je obukao u  vlastitu odjeću. Zbog toga je čina Alban bio doveden pred suca oko 250. godine gdje je odbio priznati rimske bogove izjavljujući: „Ja poštujem i obožavam pravog živućeg Boga koji je stvorio sve stvari“. Budući je kršćanstvo bila zabranjena vjera u Carstvu, Alban je bio osuđen na smrt. Odveden je izvan grada te pogubljen odsijecanjem glave, a legenda govori da su njegovu egzekutoru ispale oči kad je mačem pogubio Albana. Njegovo je tijelo potom bilo pokopano na brdu gdje je kasnije sagrađena crkva (Catedral and Abbey Church of St Alban), a Alban je tako postao prvi kršćanski mučenik u Engleskoj. Vjerovanje o moći iscjeljivanja na mjestu mučeništva već je u IV. stoljeću privlačilo mnoge kršćane, a poglavito nakon što je 429. godine Sveti Germanus iz Auxerrea posjetio grobnicu koja je sve do danas mjesto stalnog kršćanskog hodočašća. 

Grad St Alban smješten  je u jugozapadnom dijelu Velike Britanije u engleskoj pokrajini Hertfordshire, a u kontinuitetu postoji već više od 2 000 godina. Svoj razvoj započinje još u predrimsko doba, nastavlja ga tijekom rimskog perioda u Britaniji, tijekom srednjevjekovnog razdoblja pa sve do današnjih dana.

U predrimsko vrijeme u blizini današnjeg grada pored rijeke Ver postojalo je naselje plemena Catuvellauni pod nazivom Verlamion što bi se moglo prevesti kao „naselje izvan močvara“. Verlamion je u tom predrimskom vremenu predstavljao zapravo vrlo rijetko naselje u UK koje je zabilježeno svojim imenom.

Vrboska je malo mjesto na sjevernoj obali otoka Hvara, oko 4 kilometra obalnom cestom zapadno od Jelse, oko 6 km istočno od Starog Grada a na sjeveroistočnom rubu Starigradskog polja, nedavno uvrštenog na UNESCO listu svjetske baštine. Mjesto se nalazi u dnu dubokog fjorda a on je razlog postojanju nekoliko mostova na skučenom prostoru zbog kojih je Vrboska dobila nadimak Mala Venecija. Nastala je u 15. stoljeću kao luka sela Vrbanja (Vallis Varbagni) kad su Vrbanjani odlučili svoje gospodarstvo obogatiti ribolovom koji je, donedavno, bio glavna vrbovačka privredna djelatnost. Iako su neki skloni tumačenju podrijetla imena Vrboske iz naziva «šumovita uvala» (lat. verboscam), prvo je tumačenje utemeljenije i logičnije.

Nemir i istraživačka znatiželja tjeraju čovjeka da spoznaje izvore, pritoke i ušća svjetskih i europskih kultura. Stari je Egipat jedno od izvorišta uljudbe. Antička je Grčka korijen i bit modernoga Zapada.Dajemo vam malenu sliku veličanstvene egipatske i grčke povijesti, kulture i umjetnosti. Zabilježili smo i naše dojmove, ali ujedno i upućujemo poziv vama da u sebi probudite želju za novim spoznajama i intelektualnim iskustvima. Dobru zabavu i ugodno druženje na ovom vremenskom putovanju u drevni Egipat i staru Grčku žele vam autorice!

Koliko njegovi stanovnici drže do Graza i njegovih kulturnih vrijednosti dovoljno je pogledati grad koji je posljednjih godina veliko gradilište. Uređuje se glavni trg, mnogi objekti zgrada kulturne namjene, obnavljaju se fasade, održavaju se koncerti i izložbe itd. Građani Graza i njihovi gosti osjećaju duh kulture i prošlosti na svakom koraku. Iako je nazočna multikulturalnost i mnognacionalni sastav gradskih prolaznika, jasno je profilirana srednjoeuropska kulturna tradicija zasađena na čvrstim katoličkim temeljima. Mogu se vidjeti kako jedni kraj drugih prolaze Štajerci ali i stanovnici drugih austrijskih pokrajina, kao i brojni Europljani, a među njima i Hrvati koji su u ovom gradu iz raznih pobuda.

U mojim čestim posjetima Rami, nerijetko mi za oko zapinje prizor zapuštene srednjovjekovne utvrde na samom ulazu u grad Prozor iz južnog smjera, odnosno iz smjera Jablanice. Desetljećima je ta mala mjesna utvrda ili kula kako se običaj kod nas reći, propadala pod utjecajem kiše, vjetra, hladnoće i žege. Nisu je poštedjele niti ratne nepogode u Drugom svjetskom ratu kao i za vrijeme zadnjeg bh. sukoba. O spomenutoj kuli postoje i postojale su mnoge priče i pripovijesti iz narodne predaje. Sjećam se kako mi je djed o toj gradskoj utvrdi iznad stijene znao ispričati i dvije - tri verzije iste priče. To govori koliko je bila zanimljiva, bogata i neiskorištena ali ujedno neutvrđena te neprovjerena narodna predaja naših ljudi. O ovoj srednjovjekovnoj građevini bilo je riječi i na ovoj stranici, točnije u sklopu opširnijeg rada pod nazivom Političke prilike Srednjovjekovne Bosne – stoga, navesti ću pojedine dijelove koji ne spadaju u povijesne činjenice već više u narodno predanje...

Posljednjih godinu dana često dolazim u Zagreb iz osobnih razloga. Tijekom studija 1960/70-tih upoznao sam ga uzduž i poprijeko. Sad se naša metropola izgradila, neke dijelove grada gotovo ne prepoznajem ili prije nisu ni postojali, dok su mi drugi djelovi ostali duboko urezani u sjećanje kao Glavni kolodvor i Maksimir. Tako sam se i neki dan zatekao na Glavnom kolodvoru. Imao sam malo vremena do polaska vlaka za Vinkovce, taman za napraviti nekoliko fotki. Kada sam snimao kralja Tomislava pala mi je na pamet čitava naša povijest od "stoljeća sedmog" do danas. Moja profesionalna deformacija…

Kako sam otišao u Izrael?

Kako je lijepo kad postaneš jedan od 25 sretnika koji su dobili stipendiju Muzeja Yad Vashem i Ministarstva znanosti Republike Hrvatske! Da biste postali stipendist, ne morate nužno biti povjesničar, možete biti psiholog ili, primjerice, vjeroučitelj. Vaša je jedina obaveza da predajete o Holokaustu i da znate engleski jezik.
Stipendija je obuhvaćala seminar o Holokaustu i nekoliko izleta po Izraelu te let i smještaj u hotelu s četiri zvjezdice na bazi punog pansiona. Boravili smo u Izraelu do 17. do 31. kolovoza 2007. Nekima je to bilo mnogo, a meni premalo. Jedino što mi je u Izraelu nedostajalo bila je moja obitelj.

Podravina je regija u više država (Italija, Austrija, Slovenija, Mađarska i Hrvatska) smještena uz obalu rijeke Drave. U ovom radu je riječ o dijelu regije u Republici Hrvatskoj koja se naziva Gornja hrvatska Podravina ili kako to sami stanovnici nazivaju skraćeno i jednostavno – Podravina. Gornja hrvatska Podravina  se od Srednje i Donje Podravine razlikuje po tome što je to kraj koji nikada nije bio pod vlašću Turskog Carstva i jer je zadržao jezgru starog hrvatskog stanovništva koje govori posebnim hrvatskim kajkavskim dijalektom. Podravina obuhvaća površinu od oko 1800 četvornih (kvadratnih) km. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine prostor Podravine ima  nešto više od 130,000 stanovnika. To znači da na jednom kvadratnom kilometru prostora žive 72 stanovnika, što je niže od prosjeka Republike Hrvatske.

Koprivnica se nalazi na najpogodnijoj lokaciji za nastanak gradskog naselja, tj. na otcjeditoj terasi - kontaktu pobrđa Bilogore i Kalnika (Dugo brdo) s južne strane i močvarnih terena ravnice rijeke Drave (Podravine) sa sjeverne strane. Ona je iskoristila prednosti svojeg položaja i razvila niz funkcija za širu okolicu (prvenstveno obrt, trgovinu, upravu), pa se još u tijeku 13. stoljeća razvila u gradsko naselje.