Kako se srednji vijek primicao kraju, slabila je moć papa, a postupno i dominacija Crkve. Sredinom 13. stoljeća katolička crkva doživjela je zenit, nakon čega, već po logici stvari, počinje gubiti moć. Tri je stoljeća trajalo razdoblje papinske snage, možda nikad prije ni kasnije u tolikoj mjeri. Kako je snaga papa slabila, slabila je i Inkvizicija koja je sve više padala pod civilnu vlast te postaje oruđem svjetovne dominacije. Slabljenje inkvizicije se međutim nije dogodilo u Španjolskoj.

Inkvizicija se širila diljem Europe. Zemlja u kojoj nije imala što tražiti bila je Engleska. Katari koji su pokušavali pobjeći s kontinenta na otok bili su dočekivani od strane Henrika II. Plantageneta i stavljani u zatvore. G. i J. Testas navode slučaj nekih katara koji su došli do Oxforda, ali su žigosani vrelim željezom.(91) U Engleskoj se krivovjerje naprosto nije primilo sve do pojave Wycliffea u 14. stoljeću. Inkvizicija nije postojala ni u Skandinaviji.(92)

Tijek inkvizicijskog postupka prema riječima G. i J. Testasa, određivale su papinske povelje odnosno zbir tekstova koje su napisali pokrajinski sabori. Konkretno navode sabore u Narbonni 1235. i u Beziersu 1246. godine, te odredbe iz 1230. sastavljene po nalogu pape Grgura IX.(57) Nerijetko su sastavljani i priručnici od strane inkvizitora koji su sucima olakšavali posao. Kao bitan priručnik G. i J. Testas i Wakefield navode onaj dominikanca Bernarda Guia(58), naziva Practica Inquisitionis heretice pravitatis,(59)koji je djelovao na sjeveru Italije.(60) Autori navode kako se sastoji od opisa svih dotad poznatih krivovjerja, opisa dotad korištenih metoda ispitivanja, stoga zaključujem da je taj priručnik bio svojevrsna inkvizitorska Biblija.(61)

Tijekom 12. stoljeća svećenički redovi gubili su na svojoj religioznosti, opatije i reformni redovi tonu u vjersku krizu. Papa Inocent III. nastojao je obnoviti religiozni žar među monasima. Slao je apele i legate u vizite kako bi stekao uvid u situaciju među svećenicima. On je najviše od svih papa do tada radio na uspostavljanju teorije o papinskoj monarhiji i svevlađu.(46) Osobitu brigu stvarali su mu krivovjernici na jugu Francuske i sjeveru Italije. U 13. stoljeću ustanovljuje dva nova prosjačka reda na područjima koja su preplavljena hereticima hereticima.(47)

Literatura za seriju članaka "Inkvizicija u srednjem vijeku"

1. Abulafia, David (ur.), The New Cambridge Medieval History, sv. 5, c. 1198-1300, Cambridge 1999.
2. Baigent, Michael - Leigh, Richard, Inkvizicija, Zagreb 2002.
3. Coppa, Frank J. Encyclopedia of the Vatican and Papacy, London, 1999.
4. Dobronić, Lelja, Viteški redovi, Zagreb 1984.
5. Goetz, Philip W. (ur.), Encyclopedia Britannica, sv. 12., London 1982.
6. Hinnebusch, William A., Dominikanci – Kratka povijest reda, Zagreb 1997.
7. Jedin, Hubert (ur.), Velika povijest Crkve, 3/2, Zagreb 1993.
8. Lopez, Roberto, Rođenje Europe, Zagreb 1978.
9. Marthaler, Bernard. L. (ur.), New Chatolic Encyclopedia, Second edition, sv. 7., Detroit, 2003.
10. Pirenne, Henri, Povijest Europe, Split 2005.
11. Šanjek, Franjo, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13. – 15.st.), Zagreb 2003.
12. Šanjek, Franjo, Inkvizicija (Dossier), Croatica Christiana Periodica, br. 46, godina XXIV, Zagreb 2000.
13. Testas, Guy – Testas, Jean, Inkvizicija, Zagreb 1982.
14. Wakefield, Walter L., Heresy, Crusade and Inquisition in Southern France 1100-1250, Berkeley and Los Angeles 1974.
15. Ziegler, Philip,  The Black Death, London 1997.
    Tags:

    • inkvizicija
    
    Add a comment
    
    Opširnije

    Dodaj komentar (0)

    Hits: 1045

Cilj ovog rada nije nabrajanje procesa koji su se dogodili u razdoblju 13., 14. i 15. stoljeća, kao ni navođenje podataka o broju žrtava ili njihovim životima. Glavni cilj jest objasniti kako je inkvizicija nastala, koji vremenski period je trajala i tko je sve i što utjecalo na njenu pojavu i trajanje. U radu će biti opisani najvažniji događaji koji su prethodili njenom ustanovljenju, najznačajniji akteri toga vremena te pravne odredbe i zakoni koji su krojeni u dugom vremenskom periodu i pod patronatom različitih povijesnih ličnosti.

Prije svega je potrebno definirati što riječ inkvizicija u biti znači: inkvizicija dolazi od lat. riječi inquisitio što znači istraživanje, istražni postupak. Naziv je proizašao iz latinskog glagola inquiro, ili istraživati što je značilo da inkvizitori nisu čekali pojavu heretika na sudu nego su ih sami tražili. (1) Sama riječ ne označuje nikakav negativan pojam, no poprimila je negativnu konotaciju.

Hodočašće je putovanje pojedinca ili kršćanske zajednice prema nekom svetom mjestu udaljenom od mjesta stanovanja. Dio je hodočašća bio vezan uz križarske ratove. Križari su svoje ratne pohode u Svetoj Zemlji zapravo smatrali hodočašćima. Stoga postoji nerazdvojiva i čvrsta veza između križarskih ratova i hodočašća u Svetu Zemlju. U 14. i 15. stoljeću muslimansko stanovništvo nije pravilo nikakve probleme hodočasnicima jer je od njih imalo ekonomsku korist.

Katolička crkva je primjenjivala posebnu vrstu krivičnog postupka radi traženja, dokazivanja, optužbe i osude heretika (krivovjeraca, onih koji su odstupili od učenja katoličke crkve). Takva vrsta krivičnog postupka se zove inkvizicija. Inkvizicija je ujedno crkvena ustavnova za istraživanje “heretičke zloće” i djeluje na području Zapadne crkve sve do napoleonovskih ratova početkom 19. stoljeća.