Zaključak

Kraljica Katarina Tomaš Kosača tijekom svoga života u kraljevskoj Bosni nije spadala u politički značajne osobe. Točnije, bila je sporedan lik van tijekova društveno važnih državničkih odluka. Tek s njenim bijegom iz Bosne i nesretnom životnom sudbinom postala je posebno važna ličnost oko koje se nekoliko stoljeća kasnije u narodu stvorio i svojevrsni mit. Kao posljednja kraljica oporučno je rimskom papi ostavila Bosnu do oslobođenja zemlje od turske vlasti, upisavši se time trajno u povijest. Nažalost, do tog oslobođenja nije došlo skoro četiri stotine godina. A i kada je na tlo BiH stupila noga austrougarskih vojnika ni to nije bilo oslobođenje u pravom smislu. Naime, do potpune slobode i jednakopravnosti nije došlo u XX. stoljeću kao niti početkom XXI. Hrvati BiH su i dalje bili ''dio nečega ili samo na papiru ravnopravna narodna komponenta'' ali istinski, nikada svoji.

Životni put posljednje bosanske kraljice Katarine

Katarina je bila i franjevačka trećoredica. Kćerka hercega Stjepana Vukčića i žene mu Jelene, kćeri Stjepana Lazarevića, srpskog kneza, koji su bili bogumili, i žena pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Tako iz navedenog Katarininog porijekla proizlaze i određena srpska posezanja i dan danas za Bosnom. Ne može se zanijekati da se njen otac nije nazivao hercegom od svetoga Save i da nije bio povezan sa srpskim plemstvom rodbinski ili politički, no to ne daje za pravo nekome da na tom osnovu svojata nešto što u etničkoj osnovi nije njegovo. Također se može reći kako su tadašnji Srbi te po današnjoj BiH znatnim dijelom naseljenici vlaškog ili tzv. morlačkog korijena iako imenom isti - ali zapravo značajno; pojmovno, pripadnički i kulturološki različiti. Nakon višestoljetne turske vladavine, nažalost srpsko plemstvo je dobrim dijelom kao i hrvatsko, gotovo izbrisano sa političke karte. Srbi u famoznoj bitci na Kosovskom polju, a Hrvati nekih stotinu godina kasnije - u krvavoj katastrofi na Krbavskom polju kod Udbine, 9. rujna 1493. godine.47 No Hrvati su se još dugo vremena održavali u primorskim te dijelovima sjeverozapadne Hrvatske dok su Srbi uz manje sjeverne dijelove oko područja današnjeg Beograda uspijevali opstati tek do početka XVI. stoljeća. Prije toga treba naglasiti kako su Srbi razbijeni još u velikim bitkama poput one kod Črnomena na rijeci Marici u tadašnjoj Trakiji - 26. rujna 1371. (pogibelj kralja Vukašina zajedno sa despotom Uglješom) i na Kosovu polju 1389. na Vidovdan, 15. lipnja u kojem je poginuo i turski sultan Murat, a potom i knez Lazar od Muratovog nasljednika Bajazita I.48 Srpsko plemstvo nije tada potpuno prestalo postojati ali je tada postalo vazalno i pasivno. Ovim velikim gubitcima Turcima se dobrim dijelom tada otvara put prema Bosni i daljnjem nadiranju.

Bosna i kneževina Hum-Neretva: Još jedan pregled povijesnih zbivanja prve polovice XV. stoljeća

Pogledajmo još jedan pregled određenih navoda o stanju u Bosni od početka XV. stoljeća do god. 1420.:

Ugarski kralj Žigmund (Sigismund) zvani Luksemburgovac, htio je poraziti ojačalog vojvodu Hrvoja Vukčića, proglasivši ga izdajnikom unatoč svim Hrvojevim naporima da dokaže odanost ugarskom dvoru. Kralj mu oduzima Split, otoke i Sanu. Hrvoje je u jednom trenutku spas vidio u savezništvu s Turcima koji na njegov poziv oko 1414. god. upadaju u Bosnu. Iako su Turci i prije u manjim vojnim skupinama tj. neovisno upadali u Bosnu, prvi put ih jedan feudalac sa tako visokim položajem i značajem otvoreno poziva da mu asistiraju u borbi za vlast! Tursko Carstvo trenutno podržava bosansko plemstvo predvođeno Tvrtkom II. kojega je Hrvoje želio dovesti na prijestolje umjesto Ostoje. Turci u bitci sljedeće godine pobjeđuju ugarsku vojsku kod Doboja u Lašvanskoj dolini pa je inače veliki ugarski utjecaj u Bosni značajno opao, a vlastela i Ostoja su se sada odjednom okrenuli protiv Ugarske. Sandalj, sin Vlatka Hranića inače rođen u sljedbi tzv. crkve bosanskih krstjana, izmirio se s Hrvojem i usprkos osmanlijskom uspjehu, politički odabir Tvrtka II. nije se dogodio.

Narodna i "visoka kultura" u kraljevskoj Bosni i vojvodskom Humu

Ne smije se velikaški i feudalni život promatrati samo kroz  raznorazne političke igre, borbe, vojne planove, okršaje i sukobe. Život na dvorovima Bosne ugleda se na društveni život zapadne Europe; od talijanskih državica apeninskog poluotoka, prostora današnje Mađarske (nekada kraljevine Ugarske), Austrije i Njemačke (politički usitnjenog i usložnjenog germanskog kulturnog i govornog područja), pa sve tako do Francuske te Španjolske koja se grčevito oslobađala od islamskog, točnije arapsko-maurskog utjecaja. Velik je utjecaj i kulture istoka - Bizantinskog, a sa dolaskom Turaka i čudnovatog maloazijskog načina života. No bosanska kultura je velikim dijelom izvorna, svoja i originalna.. Na izvornim kamenim narodnim spomenicima - stećcima, uz mistične simbole poput svastike, polumjeseca, krstova, ljudi širokih ramena koji podižu ruke u vis prema nebu, slike lova, plesa u kolu i sl., mogu se vidjeti i uglavnom rijetki prizori iz života na dvoru. Život je uglavnom težak i škrt za običnog čovjeka koji je kmet i zemljoradnik obvezan služiti na posjedu plemića. Taj težak život donekle olakšava i utjecaj svećenstva koje nastoji očuvati ljude od česte feudalne krutosti i bahatosti, gladi, bolesti i nevolja koje bi dolazile izvana, od tuđina poput Ugara, Turaka ili Mlečana. Narod to cijeni ali često ima i tvrdokorna vjerovanja koja potječu još iz vremena prije dolaska kršćanstva na područja. U Bosni se tako često isprepliće tajnovito i sujevjerno sa službenim i pravovjernim.

Posebnosti doba i mogući načini vođenja rata

Po povijesnim opisima i navodima, mnogi od navedenih velikaša neobično su aktivni što se tiče putovanja, vojnih pokreta ili političkih poduhvata. "Operiraju" tako na konju i sa sigurnosnom pratnjom primjerice od prostora današnje primorske Crne Gore i istočne Hercegovine pa sve do Kupresa na zapadu i središnje te istočne Bosne, tj. manjih utvrđenih gradova uz Drinu. Da li je to dosta bilo tako ili je to dugi vremenski period predstavljen kroz stalna "skakutanja" iz točke u točku, teško je reći sa sigurnošću? Jedno je dobrim dijelom sigurno, znatan dio njih rijetko se kad smiruje u svojemu dvoru, utvrdi ili županiji. Stvaraju se i međusobni plemenitaški ili županski savezi, potpisuju dogovori i ugovori, ratuje se, zasjeda na narodnim saborima ili pak putuje diplomatski ili u vjerskim procesijama. Pojam ratovanja uključuje velikim dijelom i manje okršaje obijesnih ili silnih vitezova negdje na proplanku, ledini, polju, na nekoj uzvisini ili drvenom mostu, a zbog razloga odbrane časti, zbog dugova, ugroženih posjeda ili pak samo onako - radi odmjeravanja snaga. Nije rijetkost da se kroz napad iskušava i odmjerava snaga protivnika za buduće namjere. Ne bi bila rijetkost ni kretanja u takve okršaje sa novim oklopom, opremom ili u nekoj posebnoj skupini organiziranoj u posebnoj formaciji. U takvim bolje rečeno grupnim okršajima bilo bi više porezanih i gadno ozljeđenih negoli mrtvih u nekom značajnijem broju koji bi mogao ugroziti političku stabilnost šireg okruga ili regije.

Kaos u Bosni i Humskoj zemlji 

Tako od početka stoljeća sve više rastu i stasaju uvjeti za građanski rat.21 Sukobi su toliki da se čini da svi ratuju protiv svakoga. Vojvode i njihove plemićke pristalice često odlučuju o tome koji će kralj biti na vlasti., tko imati pravu a tko ''vladavinu samo naizgled''. U takvim se odlukama, igrama a nerijetko i spletkama s vremenom počinju isticati: herceg Hrvoje Vukčić - Hrvatinić, te kraljevi poput Stjepana Ostoje, koji primjerice 1409. po drugi put sjeda na kraljevski prijestol na njemu ostavši do 1418. god.. vojvoda Vlatko Hranić - potomak bosanskog župana Vuka od takozvanih Južnih strana zvanog još i Hrana... kasnije herceg Stjepan Vukčić Kosača sinovac Sandalja Hranića koji ga vjerojatno 1435. nasljeđuje.22 Uz navedena prezimena kao vrlo značajne glave velikaških kuća tu su Pavao Radinović, kasnije njegov sin Radoslav Pavlović u Podrinju, Kovačevići, Radivojevići, Zlatonosovići23, Zvijezdići - potomak ovih je fra Anđeo Zvizdović koji je od sultana Mehmeda II. el Fatiha dobio Ahdnamu,24 povelju o slobodi katoličke vjeroispovijesti u Bosni.

Turska invazija i načini borbe

Ako su bosanski tj. humski velikaši svoga doba vješti u raznoraznim zakulisnim igrama, onda će Turci kasnije za njih biti majstori političkih ucjena, spletki i igre iz sjene. U njihovoj kulturi - posebice u određenim sjedilačkim te lokalno - upravnim redovima, vještina zakulisnog djelovanja, odlučivanja te povlačenja konaca iz sjene te krajnjeg uklanjanja političkih protivnika stoljećima je razrađivana do pojedinačnih krajnosti. Iako je to možda praksa u većini feudalnih zemalja Europe, u Bosni se drevne, životnom tegobom istančane a nerijetko i mračne čovjekove težnje ujedinjuju sa novo-pristiglim kulturama sa istoka. To je u ovom slučaju kultura Male Azije i tursko-seldžučkog načina vođenja politike.15 Pogotovo osvajačke politike. No treba biti jasno kako u predstavljanju Turaka kao takvih kakvi jesu tj. - okrutnih i nezasitnih te došljaka koje uglavnom prati negativno i zloslutno ozračje, veliku ulogu je igrala tadašnja europska propaganda. Jedan od takvih centra propagande bio je habsburški dvor. Primjerice Rudolf II. u drugoj polovici XVI. stoljeća ciljano se bavio propagandom protiv Turaka kojima su pripisivana razna zlodjela (poput ubijanja male djece i sl.).16 Iako je neosporno da su sustavna širenja ovakvih informacija dovela do općeg straha i nepovjerenja sve do danas. bez sumnje se može reći kako Osmanlije doista provode neviđeno okrutne metode koje može smisliti i provoditi samo neki krajnje zao um u institucijama tadašnjeg Carstva.

O Humu - Zahumlju, Hercegovini i političkim odnosima doba

Može se reći kako je jedno vrijeme glavni grad Hercegovine bio Blagaj. Smješten iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, kao utvrđeno i uređeno sjedište lokalnog velikaša slovio je i kao hercegovo vrlo omiljeno mjesto. Kao točka koja sa jedne strane i jednim dobrim dijelom nadzire dolinu rijeke Neretve (pogledom prema zapadu) i put prema Stocu i jugoistoku..., nalazio se nedaleko brda Hum kraj Mostara. Ovdje bi moglo biti upitno na koju se točno lokaciju po imenom Hum misli? Iako možemo reći da je mjesto tvrdog grada Blagaja i današnjih ostataka starog stolnog mjesta orijentirano prema specifičnom brdu Hum, također se možemo pitati ima li opći naziv Zemlje kakve veze sa zempljopisnim oblikom iznad grada Mostara? - Ili je možda sve samo rasprostranjeni običaj nazivanja i puke podudarne slučajnosti?

U narednih nekoliko poglavlja ili dijelova ovoga rada uz feudalnu kraljevinu Bosnu, političke odnose vremena te humsko, odnosno hercegovačko plemstvo doba, bit će riječi i o životu bosanske kraljice Katarine Tomaš, u širim društvenim krugovima imenom poznatije kao Katarina (Vukčić) Kosača. Kronološkim redom će biti obrađeni najznačajniji događaji njenog života, a posebno izdvojene neke "epizode" za koje se smatra da su ili da bi mogle imati utjecaja na njene životne odluke od njenog rođenja do godine pada kraljevine Bosne 1463. pod tursku vlast, pa sve do njene smrti - 1478. godine u Rimu.

Pad Bosne i nešto kasnije Hercegovine (nazivom izvorno Humske), nanio je tako ogromnu štetu hrvatskom narodnom biću, posljedice čega će se osjećati sve do novijeg doba, umnogome i danas tj. na navedenim područjima na kojima obitavaju Hrvati.