Na Rim! 

Nova njemačka linija nije bila usporediva s «Gustavom». Nalazila se na otvorenijem zemljištu, bila je puno slabije utvrđena, a trupe koje su je zaposjele bile su izmučene dugotrajnim teškim borbama, iako iskusne i visokog morala. Osim toga vrijeme se proljepšalo, što je značajno olakšalo posao savezničkom zrakoplovstvu koje je odigralo važnu ulogu u sprečavanju njemačkih obrambenih manevara. Saveznici nisu gubili vrijeme već su 23. svibnja 1944. obnovili ofenzivu kroz dolinu rijeke Liri. Nakon jednodnevne borbe probili su «Adolf Hitler» liniju i Nijemci su započeli sa sveopćim, iako metodičnim i elastičnim povlačenjem, uporno vodeći borbu u zalaznici a ponekad prelazeći u protunapade koji su neprijatelju nanosili osjetne gubitke.

Saveznički proboj okruženja mostobrana kod Anzia pokrenut je istovremeno s napadom na liniju «Adolf Hitler». General Lucious Truscott, koji je još krajem veljače zamijenio nesretnog Lucasa, započeo je napad na oba boka, a u njemu je sudjelovalo ukupno sedam divizija. Borba je bila toliko žestoka da je američka 1. oklopna divizija 23. svibnja izgubila čak 100 tenkova, a 3. div. je istoga dana izgubila 955 ljudi, dok je njemačka već oslabljena 362. div. izgubila oko 50% efektiva. Nijemci su bili lišeni tenkova budući ih je Kesselring uputio na jug za vrijeme posljednje ofenzive protiv Cassina, a 26. oklopna divizija je sjedila besposleno u Rimu kamo je poslana zbog vijesti o mogućem amfibijskom iskrcavanju. Nakon dvodnevne borbe pala je Cisterna, njemačka 362. divizija je praktički prestala postojati, a 26. svibnja susrele su se patrole s mostobrana i glavnina američke armije.

Stvorena je mogućnost navale prema Valmontoneu čime bi se presjekla odstupnica njemačkoj armiji u povlačenju, ali 26. svibnja Clark naređuje Truscottu da napadne na sjeverozapad. Dok je 6. korpus izvodio komplicirani manevar preokreta tetive napada za 90º ulijevo Kesselring je razmrsio situaciju i doveo pojačanja koja su zadržavala neprijatelja na cesti broj 6 i držala otvoren prolaz za sedam divizija iz 10. armije omogućivši im povlačenje. Nijemci su u žurbi formirali obrambenu liniju «Cezar» koju su Saveznici napali već 31. svibnja. Sretna okolnost za Saveznike je njemački propust osiguranja Monte Artemisia koji je 31. svibnja navečer bio čvrsto u savezničkom posjedu. Monte Artemisio je bio najviša kota na liniji «Cezar», tako da Nijemcima nije ostalo ništa drugo do povući se i prepustit Rim Saveznicima, čije su patrole ušle u predgrađa već 4. lipnja navečer. Zbog toga je general E. von Mackensen (14. armija) podnio ostavku, koju je Kesselring prihvatio. Rim je napokon bio oslobođen a Nijemci poraženi, no ne i dotučeni.

Obje su strane pretrpjele teške gubitke; ukupni saveznički gubici u epskoj borbi za Rim iznosili su oko 85.000 ljudi, dok su njemačke snage izgubile oko 47.500 ljudi, a bitka za Italiju bila je još daleko od završetka...

Literatura:

• C. Bauer, N. Anić et al: Drugi svjetski rat, 1980; Ljubljana: L. J. Hartog: Nova godina u Ortoni; F. W. Deakin: Amater drži uzde; W. Kielich: Nasukani kit; M. G. Emeis: Rupa na čizmi; Zastave na kapitolu
• Bradley F. Smith i Elena Agarossi: Operacija izlazak sunca, 1988; Zagreb
• Winston Churchill: Drugi svetski rat; tom V: Krug se zatvara, 1964; Beograd
• Jeff R. Stewart, Maj. (USA): The ranger force at the battle of Cisterna, Fort Leavenworth; 2004
•  John G. Clement, Maj. (USA): The necessity for the destruction of the abbey of Monte Cassino, Fort Leavenworth; 2002
• Max Corvo: The O.S.S. in Italy 1942-1945, New York; 1990
• His Majesty's Stationary Office for the Government of India, Inter-Services Public Relations Directorate, G.H.Q., New Delhi: The Tiger triumphs: The story of three great divisions in Italy, London; 1946

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare