Osnovno školstvo u 20. stoljeću

Osnovno školstvo od 1918. do 1941. godine

Osnovne škole se, prema odredbama Zakona iz 1888.godine, trebaju otvarati u naseljima koja imaju najmanje 40 školskih sposobnjaka. Zakonom o narodnim školama iz 1929.godine osnovne škole se osnivaju ondje gdje u radijusu od 4km ima minimalno 30 djece obavezne da pohađaju školu. Ukoliko u upravnoj općini ima više škola općinsko zastupstvo mora odrediti teritorij i mjesto pojedine škole. Tako određen teritorij sačinjava školsku općinu.

Osnovno školstvo od druge polovine 19. do prve polovine 20. stoljeća

Osnovno školstvo od 1848. do 1861. godine

Hrvatska banska vojska zauzela je 1848.godine Međimurje i proglasila ga sastavnim dijelom Hrvatske. U novoj upravi stvorena je čakovečka podžupanija s kotarima Čakovec i Prelog. Ovim područjem upravljao je varaždinski podžupan.

Godine 1854. novo je „političko i sudbeno ustrojstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije.“ Međimurje je i dalje ostalo u sastavu varaždinske županije, ali sada s 3 kotara: Čakovec, Prelog i Štrigova. Veliki utjecaj na njegov gospodarski razvoj imat će novootvorena željeznička pruga Kanizsa – Pragersko koja prolazi i Međimurjem.

Osnovno školstvo od 17. do prve polovine 19. stoljeća

Kanonski vizitator međimurskih župa bilježi 1660.godine postojanje školskih zgrada u nekoliko župa. Orguljaš podučava 15 dječaka u bijednoj školskoj zgradi u Prelogu. Dosta je ruševna kuća u Selnici, a ona u Subotici je bez krova. Školske kuće nalazimo i u Pomurju, Štrigovi i Belici.

Osnovno školstvo od 13. do 17. stoljeća

Počeci poučavanja

Nemoguće je tražiti bilo kakve tragove poučavanja u Međimurju prije 16. ili 17. stoljeća, osim poučavanja kršćanskom nauku u crkvi. Učitelji su svećenici. Vjersku organiziranost dokazuje postojanje većeg broja župa u 14.st. Formiranje župa pretpostavlja postojanje većih naselja u kojima se podižu crkve, a kasnije i škole. Godine 1334. na ovom području nalazimo devet župa (Štrigova, Sv. Martina na Muri, Mursko Središće, Selnica, Podturen, Mihovljan, Mala Subotica, Sv. Juraj u Trnju i Prelog). Početkom 16.st. formirane su četiri nove župe: Lopatinec, Belica, Donji Vidovec i Podbrest. Mnogobrojna manja naselja imala su status filijala župnih crkava, a neka i škola. Poznato je da su srenjovjekovni samostani bili duhovna ili kulturna središta.

Uvod

Jedan od stupova razvoja i opstojnosti svakog naroda, pa tako i hrvatskog, čine odgoj, kao svjesna, planski organizirana djelatnost koja podrazumijeva i proces usvajanja znanja, umijeća i navika, odnosno obrazovanje, te školstvo. Hrvatska se može podičiti dugom tradicijom razvoja škola. Međimurje, zbog specifičnosti povijesnog razvoja te pripajanja mnogim zemljama, a samim time i mijenama unutar školskog sustava također ima bogatu tradiciju školstva, pogotovo osnovnog.

Od 1857. godine se nastava odvijala u današnjoj gradskoj vijećnici, ali zbog porasta broja učenika i proširenja oblika obrazovanja ukazala se potreba za gradnjom nove školske zgrade. Nova je školska zgrada bila podignuta 1892. godine u današnjoj Esterovoj ulici kraj crkve Sv. Nikole, na mjestu gdje je danas parkiralište. U toj zgradi započela je 1906. godine radom i novoosnovana mala realna gimnazija sa tri razreda.

Promjena naziva ulica u nekome gradu na prvi pogled ne izgleda kao osobito važni  povijesni događaj, a ni kao posebno teško istraživačko pitanje. Ali, jednom kad zatrebate ovakvu vrstu informacija odjednom se suočite s nizom problema i često nećete pronaći osobu koja bi vam mogla pomoći. Čak ni oni koji se desetljećima bave problematikom izgleda grada kroz povijest, bilo izrađivači zemljovida, povjesničari umjetnosti ili sakupljači antikviteta npr. razglednica i fotografija, nisu posve sigurni kako se koja ulica u gradu Čakovcu točno zvala u prošlosti. Kako i ne bi, kad se u 20. stoljeću, osim stalne izgradnje grada i promjene njegove vizure, u Čakovcu izmijenila vlast čak pet različitih država!

O Travanjskom ratu 1941. u Međimurju napisano je dosta tekstova, ali nijedan do kraja ne razjašnjava ulogu 8. konjičkog puka vojske Kraljevine Jugoslavije, koji je godinama bio stacioniran u Čakovcu i snažno obilježio razdoblje između dva rata, kako u povijesti toga grada, tako i Međimurja općenito. Kako se 8. konjički puk već u popodnevnim satima 6. travnja povukao preko Drave, pisci su tu automatski prekidali svaku priču, jer se navodno o povijesti Međimurja nema što istraživati u Varaždinskoj županiji. 

Prvi poznati projekt gradnje željezničkih pruga iz 1842. godine predlagao je da željeznička pruga zaobiđe Koprivnicu. Iz prijedloga se vidi da je pruga iz Siska trebala ići preko Bjelovara i Sigeca na Dravi pa dalje prema Mađarkoj.  Iste se 1842. godine pojavio protuprijedlog  kojom je prva željeznička pruga trebala ići preko Koprivnice i Zagreba do Karlovca.  Po prijedlogu iz 1846. godine, trebala se također graditi željeznička pruga iz Karlovca, preko Zagreba, Križevaca i Koprivnice do Varaždina pa onda dalje u Mađarsku. Inž. Franz Kreuter je u studenom 1847. godine u Virovitici napravio elaborat za željezničku prugu Vukovar-Karlovac koja nije trebala ići preko doline rijeke Drave.

U sastavu mjesta Podturen, sjedišta istoimene općine, nalazi se izdvojeno romsko naselje Lončarevo. O povijesti tog naselja zna se vrlo malo ili ništa, a na mnogim zemljovidima Međimurja ono nije čak ni ucrtano na karti iako danas broji više stotina stanovnika. Tu je očito na djelu stanovito ignoriranje romske populacije, a Romi u Podturnu smatraju to nepravdom i zato jer drže da je njihovo naselje vrlo staro, čak štoviše, da je to najstarije romsko naselje u Međimurju. Zadnja tvrdnja me zaintrigirala, pa sam pokušao istražiti da li je ona točna, kako bih između ostalog provjerio može li se vjerovati usmenoj predaji Roma.