Radom „Istočnojadranski grad i zaleđe“ u okviru šire teme „Integrativnost i pripadnost srednjovjekovlja“ nastojalo se dati uvid u jednu vrlo složenu problematiku hrvatskog srednjovjekovlja. Cilj rada sadržan je u nastojanju definiranja odnosa između grada i zaleđa. Bogatstvo, šarolikost veza i relacija pružaju vrijedan izvor informacija o mnogobrojnim pitanjima života u srednjem vijeku i to kako na području individualnog, pojedinačnog života tako i na razini komunalnog, gradskog života šire zajednice. Sa ciljem prikazanja, ilustracije kompleksnosti odnosa zaleđa i grada odabrani su sljedeći gradovi; Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik. Na temelju analize njihovih odnosa sa zaleđem pokušalo se je prikazati širinu i sveobuhvatnost teme na osnovi koje se može proniknuti u najviše i najniže sfere srednjovjekovnog života. U radu je korištena literatura koja obrađuje odnose navedenih gradova i daje vrlo iscrpan te detaljan pregled problematike. Međusobni odnos grada i zaleđa od vitalne je važnosti za samu zajednicu jer upravo iz skladnosti, harmonije toga odnosa proizlazi prosperitet i napredak zajednice, suprotno iz neskladnog, aharmoničnog odnosa nazadak, a često i propast same zajednice.

Poslanice pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru, svećenstvu i hrvatskom narodu 7. lipnja 879. godine.

Povezanost Hrvata sa visokoškolskom naobrazbom i njihova nazočnost u velikom broju diljem zapadnih sveučilišta već u prvim desetljećima nakon njihovih osnivanja, govori u prilog dubokoj ukorijenjenosti hrvatskog naroda zapadnoeuropskom civilizacijskom prostoru. Hrvati su tamo dobivali znanja koja su prenosili u domovinu. Mnogi od njih su ostali raditi kao profesori i time doprinosili ukupnom razvoju raznih europskih znanosti.

Svaki se povjesničar u svome poslu nužno susreće i s onim pitanjima na koja najčešće nije moguće odgovor pronaći u povijesnim izvorima. Reljefne osobitosti, klimatski uvjeti ili vegetacijeke posebnosti, primjerice, ključni su čimbenik za život ljudi, razvitak društva i privrede na određenom prostoru, gustoću naseljenosti itd. No, izvori o tome u pravilu ne govore. Što dublje ulazimo u prošlost, to su naša saznanja o navedenim pitanjima oskudnija i nesigurnija. Zemljovidi predstavljaju nužnu kompenzaciju pri proučavanju nekog prostora u određeno vrijeme jer o obilježjima reljefa pored navedenog ponajčešće ovise i politički odnosi, omjeri snaga političkih jedinica i granice državnih tvorevina, što se redovito i prikazuje na povijesnim zemljovidima. Njihova je uloga osobito velika u udžbeničkoj literaturi u kojoj su nezaobilazni kao nastavno sredstvo za lakše usvajanje temeljnih povijesnih znanja. Često puta dešava se, na žalost, da upravo povijesni zemljovidi srozavaju povijesna znanja služeći dnevnoj politici. Uvrštavanjem takvih zemljovida u udžbenike, povijesna neistina postaje dio povijesnog obrazovanja širokih slojeva, o čemu u novijoj hrvatskoj povijesti postoji mnoštvo dobro poznatih primjera.

Bribir - sjedište bribirskih knezova

Današnje malo selo Bribir u Šibensko-kninskoj županiji (sa oko 500 stanovnika), udaljeno tek nešto više od desetak kilometara sjeverozapadno od Skradina i 32 kilometra sjeverno od Šibenika leži u podnožju vapnenačkog grebena što razdvaja Ravne kotare od Bukovice. Postanak naselja uvjetovali su relativno bogati poljoprivredni okoliš i odličan strateški položaj. Još u vrijeme rimskog gospodstva tu je nastao grad Varvarija od kojega je Bribir dobio ime. Varvarija je nestala u vrijeme nestabilnosti tijekom velike seobe naroda. Kada su se Hrvati doselili u svoju današnju postojbinu osnivali su svoja naselja i zasebnu upravno-administrativnu strukturu. Među novoosnovanim naseljima nalazio se i Bribir koji će kasnije postati sjedištem jedne od najmoćnijih hrvatskih obitelji.