Igrom slučaja u ruke su mi dospijele dvije dopisnice iz Prvog svjetskog rata. Radi se o dvije dopisnice koje je Međimurec Ferencz (vjerojatno izvorno Franjo) Varga u kolovozu 1914. godine poslao obitelji u Čakovec. Prva dopisnica (doslovni prijevod Zart-Levelezo-Lap mogao bi biti "pismo zatvorene stranice") napisano je 9. kolovoza 1914. i poslano 10. kolovoza. U Čakovec (Csaktornya) je stiglo 11. kolovoza.

Jedna od posljedica uvođenja šestosiječanjske diktature bila je raspuštanje svih političkih stranaka u tadašnjoj Hrvatskoj. Protunarodni režim u kojem je dobar dio građana bio sumnjiv za neki oblik protudržavnog rada započeo je s praćenjem pojedinaca. Među takvim praćenjem isticali su se prominentni političari koji u ovom razdoblju, u kojem nominalno nisu smjeli djelovati javno, i dalje održavaju međusobne veze kao i veze s dijelom biračkog tijela. Iako pod stalnom, danonoćnom prismotrom policijskih agenata oni i dalje nastavljaju svoj svakodnevni život i rad. Zato su podaci o njihovom praćenju jedan od važnijih izvora za poznavanje svakodnevnog života hrvatske političke elite, napose one u Zagrebu, gdje je bila najmnogobrojnija.

U burnim vremenima prve Jugoslavije (Kraljevine SHS) predsjednik Hrvatske Republikanske Seljačke Stranke Stjepan Radić bio je ličnost koja je stajala na braniku težnji za što većom autonomijom hrvatskih krajeva unutar države koja težila unitarizmu. Njegovi zahtjevi za federalizacijom Kraljevine SHS su nailazili, u najmanju ruku, na zgražanje većine političkih krugova u Beogradu, osobito poslije Radićeva povratka iz SSSR-a gdje je učlanio svoju stranku u tzv. Seljačku internacionalu. Zbog toga je ova stranka u očima vlasti proglašena komunističkom.

Hrvati su bili nezadovoljnji svojim položajem u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji od samog njenog početka 1918. godine. Režim u Beogradu je to nezadovoljstvo potiskivao političkim pritiscima, progonima, zatvorima i atentatima. Razvoj situacije u Europi i svijetu, odnosno sve očiglednije približavanje novog rata, prisliti će beogradski režim na rješavanje "hrvatskog pitanja". Posebno u sjeni iskustva što se u bliskoj prošlosti dogodilo višenacionalnoj zemlji čiji narodi nisu bili zadovoljni svojim položajem.

Narodna starina, časopis za povijest kulture i etnografiju Južnih Slavena. Časopis izlazio od 1922. do 1935. (često se događalo da su neki brojevi tiskani kasnije, a sv. 9, 12, 13, 15 nisu objavljeni). Edicija ima ukupno objavljen 31 svezak. Pokretač i gl. urednik Josip Matasović. N. S. je izlazila u vrlo teškim financijskim i organizacijskim uvjetima bez državnih donacija i nakladi od 300 primjeraka. Od 19. sveska (1929.) časopis je postao glasilom Muzeja grada Zagreba, a kasnije su mu potporu pružili Etnografski muzej i Grafička zbirka grada Zagreba. Na početku izlaženja N. S. se predstavljala kao «nepovremeni časopis za povijest kulture i etnografiju južnih Slovjena».

Ovo moje razmišljanje donosim široj javnosti iz vrlo posebng razloga, zbog jedne sasvim aktuelne situacije, a radi se o teškim i nadasve nekorektnim napadima pojedinih slovenskih političkih nacionalista na teritorijalni suverenitet hrvatskog Međimurja. S obzirom, da me to osobno vrijeđa, a jednako tako i vrlo smeta njihova očigledna totalna neinformiranost po pitanju povijesnih činjenica, odlučio sam nešto redaka posvetiti mjestu Štrigova u Međimurju, a još više istini o Prekomurju. Nadam se iskreno, kako moje radove čitaju i oni dobri ljudi u susjednoj nam Republici Sloveniji, a koji ne misle jednako nekim samozvanim „plemenitima“. Mislim da mnogima od vas, sasvim običnih pučana obaju država nije poznata povijesna činjenica, kako su obližnji susjedni kraj pod imenom Prekomurje, a koji danas teritorijalno pripada Republici Sloveniji, ustvari vojno oslobodili pripadnici Međimurskog dobrovoljačkog bataljuna iz sastava hrvatske vojske, sredinom 1919. godine i već dobrano po završetku Prvog svjetskog rata.