Novo:

Ruska pijanistička škola (2)

Još jedna važna osobnost ruske pijanističke škole, sa samih njenih začetaka, je i pijanist, pedagog, skladatelj i dirigent Aleksandar Iljič Ziloti (Александр Ильич Зилоти). Njegovo prezime  transkribirano je i uvriježilo se kao Siloti, premda je Ziloti točnije i bliže originalu. Ziloti je rođen 1863 u Ukrajini, a umro 1945 u New Yorku. Obitelj Ziloti u 18. stoljeću došla je iz Italije u Rusiju, prije toga živjevši u Belgiji i Njemačkoj određeno vrijeme. Vrlo rano počeo je pohađati poduku klavira kod Nikolaja Zvereva, a kasnije i kod Nikolaja Rubinštajna (osnivača moskovskog konzervatorija), Sergeja Tanejeva, a i kod samog skladatelja Čajkovskog. Sa moskovskog konzervatorija diplomirao je (sa zlatnom medaljom, što je ekvivalent uspjehu 5,0) 1881. godine, kada je imao samo 18 godina.

Ziloti je u Weimaru tri godine (1883-1886) učio klavir kod znamenitog skladatelja i pijanista Franza Liszta. Liszt je volio Zilotija i dao mu je nadimak ‘Silotissimus’ kao kompliment za njegove pijanističke vještine. Takva pohvala od vrhunskog virtuoza je ozbiljna pohvala.
I Liszt i Rahmanjinov i Čajkovski i Stravinski neke su od svojih skladbi posvećivali upravo Zilotiju. Svoju pijanističku karijeru započeo je nastupom u Leipzigu 1883. godine, kada je imao 20 godina. U dobi od 24 godine vratio se u Moskvu gdje je počeo podučavati klavir na moskovskom konzervatoriju. Među njegovim učenicima bili su i Aleksandar Borisovič Goldenweiser, kasnije poznati pedagog (1875-1961) i Sergej Rahmanjinov (1873-1943), kasnije poznati pijanist i skladatelj. Sa Rahmanjinovom, koji mu je bio i rođak, ostvario je dugotrajnu glazbenu suradnju.

U Moskvi je Ziloti, kada je imao 24 godine, oženio Veru Tretiakov, kćer poznatog kolekcionara umjetnina Pavela Mihajloviča Tretiakova, čija palača i umjetnine danas čine poznatu rusku Tretiakov galeriju. Vera je bila glazbeno nadarena, čak je Čajkovski, koji je bio kućni prijatelj obitelji Tretiakov savjetovao Veri da upiše konzervatorij, no Verin otac to nije odobrio.

U dobi od 29 godina, nakon što je 4 godine podučavao u Moskvi, otišao je s konzervatorija i živio u Europi sljedećih 8 godina. U to vrijeme je dosta i koncertirao, između ostalog, premijerno predstavljajući svijetu skladbe Sergeja Rahmanjinova. Na nekim koncertima je prisustvovao i Čajkovski osobno, a Ziloti je naizmjence nastupao i kao pijanist – solist i kao dirigent u Čajkovskijevim koncertima za klavir i orkestar diljem Europe. 1895. godine, kada je Ziloti imao 32 godine, u Belgiji im je rođena kćer Kyriena. Kyrienu su i majka Vera i otac Aleksandar podučavali klavir. Kasnije je Kyriena studirala i kompoziciju u St. Petersburgu kod poznatog ruskog skladatelja Aleksandra Glazunova. Kyriena je postala cijenjeni klavirski pedagog, i od 1927. je preselila u New York. U Americi je živjela i radila kao pedagog do svoje smrti 1989. godine, kada je imala 94 godine.

1901. godine Ziloti je došao na čelo Moskovske filharmonije i vodio ju sljedeće dvije godine. Od 1903. godine pa narednih 14 godina bio je organizator, financijer i dirigent ciklusa koncerata u St. Petersburgu. Koncerti su nosili naziv ‘Zilotijevi koncerti’ i postali su vrlo utjecajna i umjetnički relevantna kulturna događanja sa mnogim regionalnim i svjetskim premijerama djela izvrsnih ruskih i međunarodnih skladatelja.

1918. godine, kada je imao 55 godina, zamoljen je da preuzme dužnost intendanta Marijinskog teatra, ali je 1919. godine pobjegao iz Rusije prvo u Englesku, a nakon toga u New York, u kojem se nastanio 1921. godine, u dobi od 58 godina. Narednih 17 godina podučavao je na legendarnoj Juilliard School.

Danas Juilliard School of Music ima na raspolaganju više od 200 klavira, te više od 80 soba za vježbanje

Danas Juilliard School of Music ima na raspolaganju više od 200 klavira, te više od 80 soba za vježbanje

1918. je Rusija pala pod šake boljševicima pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina. Premda je Lenjin kontrolirao vrlo mali dio ruskog teritorija, mnogi su počeli žaliti za carstvom. Lenjin je primirjem u ožujku 1918. izvukao Rusiju iz Prvog svjetskog rata, doduše sa velikim teritorijalnim i ljudskim gubitcima. Crvena armija je uspješno odbijala napade svih protivnika Lenjina jer protivnici nisu bili jedinstveni. Lenjinova tajna policija bila je noćna mora svih ljudi. Između ostalih postojala je i naredba da se seljacima oduzima hrana, pa su s vremenom seljaci isključivo uzgajali hranu za svoje minimalne potrebe i nastupila je i kriza hrane.

Ilustracija Lenjina

Ilustracija Lenjina

Osim te politički uzrokovane krize, i priroda je velikom sušom 1921. godine povećala glad. Postoje podaci da je oko 5 milijuna ljudi umrlo od posljedica gladi. Kompletna industrija bila je 1921. godine na nižoj razini od one ostvarene 1913. godine. Lenjin je shvatio da mora hitno promijeniti ekonomsku politiku kako bi opstao. Proklamirana je tzv. Nova ekonomska politika, koja je donekle popravila stanje, ali ne dovoljno (dopušteno je ograničeno privatno vlasništvo i inicijativa). 1924. godine Lenjin je umro. St. Petersburg je preimenovan u Lenjingrad.

Epizoda političkog progona Zilotija bila je neugodna. Njegova kćer opisala je te dane. 1919. godine Zilotija su uhapsili radi ‘neposluha’. Samo zahvaljujući poznanstvu njegove supruge sa dr. Manukinom, koji je poznavao Lenjina, Ziloti je pušten iz zatvora i stavljen u kućni pritvor u kuću dr. Manukina. Sva Zilotijeva imovina, uključujući stan, bili su konfiscirani. Ostao je i bez imovine, i bez nota, svojih zapisa, bilješki, cijelokupnog svog rada, pisama, klavira…morao je ići u konzervatorij da bi vježbao na jednom od tamošnjih klavira.

Pomoć se pojavila u liku Paula Dukesa, engleskog pijanista, koji je ujedno bio navodno obučavan za tajnog agenta svoje vlade. Dukes je ponudio izlaz iz Rusije za Zilotija i njegovu obitelj. Usred zime, saonicama su došli do obale Finske. U Finskoj im je direktor helsinškog konzervatorija pomogao da otputuju u Ameriku.

U Americi je nakon svih preživljenih događaja Ziloti vrlo rijetko javno nastupao na koncertima kao pijanist. Posvetio se pedagogiji, transkripcijama i dirigiranju.

Aleksandar Ziloti

Aleksandar Ziloti

Još jedna vrlo važna Zilotijeva aktivnost bila je upravo transkripcija i prerada skladbi za klavir, te uređivanje (redakcija) skladbi za klavir. Posebice se bavio djelima Bacha, Beethovena, Liszta, Čajkovskog i Vivaldija.

Dosta pohvala dobila je knjiga Charlesa F. Barbera: Lost in the Stars: The Forgotten Musical Life of Alexander Siloti (Izgubljen među zvijezdama: Zaboravljeni glazbeni život Aleksandra Zilotija), ISBN: 0810841088, osobno je još nisam imala priliku čitati, ali bih je rado pročitala.

Već spomenuti Aleksandar Goldenweiser, Zilotijev učenik, bio je učitelj mnogih cijenjenih pijanista – Tatjane Nikolaeve i Samuela Feinberga. Tatjana Nikolaeva (1924-1993) profilirala se kao izvrsna intepretatorica Bachovih djela na suvremenom klaviru, njena slava je međunarodna. Nikolaeva je diplomirala i klavir i kompoziciju. Njeno umijeće i nadahnuće potaknuli su skladatelja Dmitrija Šostakoviča da napiše svojih 24 Preludija i fuga za klavir. Ta su djela napisana za Tatjanu Nikolaevu, posvećena su njoj i ona ih je premijerno izvela, što je velika čast. Sudbina je htjela da Tatjana Nikolaeva tijekom koncerta, svirajući upravo Šostakovičeve Preludije i fuge, doživi krvarenje u mozgu, od čijih posljedica je umrla 9 dana nakon toga koncerta, 1993. godine u San Franciscu, u dobi od 69 godina.

Tatjana Nikolaeva, vrsna sovjetska pijanistica

Tatjana Nikolaeva, vrsna sovjetska pijanistica

Mladi Nikolaj Luganski sa profesoricom Nikolaevom

Mladi Nikolaj Luganski sa profesoricom Nikolaevom

Samuel Feinberg (1890-1962), za razliku od Tatjane Nikolaeve, skoro je nepoznat izvan granica bivšeg Sovjetskog saveza. Premda je bio vrhunski pijanist, Feinberg se posvetio pedagoškom radu, i podučavao tijekom gotovo 60 godina.

Nikolaj Luganski, vrstan ruski pijanist mlađe generacije

Nikolaj Luganski, vrstan ruski pijanist mlađe generacije

Jedan od Feinbergovih učenika je i Viktor Meržanov (rođen 1919-), sjajan pijanist i pedagog, koji podučava na moskovskom konzervatoriju, a bio je i jest i član u mnogobrojnim žirijima međunarodnih pijanističkih natjecanja. Meržanov je rodom iz grada Tamobva, grada koji je 1920 i 1921, kada je Meržanov još bio malo dijete, pružio žestok otpor Crvenoj armiji. Meržanov je ostvario međunarodnu pijanistički karijeru, oduševljavajući kritičare svojim ‘nadnaravnim’ sviranjem i divnim tonom. Od Meržanovih učenika, njih čak 22 je bilo među pobjednicima međunarodnih pijanističkih natjecanja.

Nemoguće je potpuno prikladno riječima opisati posebnost ruskih pijanista, kao kategoriju ili grupu, a posebno je teško opisati posebnost svakog pojedinog pijanista. Zato, najbolje je – poslušati – koncert, ako ste u prilici, ili snimku na nosaču zvuka ili nekom drugom mediju.

Samuel Feinberg, na naslovnici nosača zvuka

Samuel Feinberg, na naslovnici nosača zvuka

Zanina Bilic
About Zanina Bilic (104 Articles)
<p>Akademska glazbenica pijanistica i profesorica klavira nakon diplome na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji poslijediplomski je studij sa stipendijom DAAD završila u Muenchenu. Nastupala je u Hrvatskoj i inozemstvu, kao solist i komorni glazbenik te kao klavirska pratnja. Bavi se i pedagoškim i humanitarnim radom. Živi i radi u Zagrebu sa suprugom i kćeri.</p>