Tweet

Béla Bartók

Béla Bartók (1881-1945) je najpoznatiji mađarski skladatelj, uz svakako Franza Liszta koji pripada ranijoj epohi romanticizma u glazbi. Bartók je bio naročito opčinjen izvornom narodnom glazbom koju je s ljubavlju i predanošću proučavao i uključivao pojedine elemente narodne glazbe u svoju glazbu. Putovao je u razne krajeve Mađarske kako bi prikupljao i zapisivao izvorne mađarske narodne napjeve. Proučavao je i narodnu glazbu drugih država –  primjerice Turske i Bugarske. Bartókova glazba međutim ne oslanja se samo na narodnu glazbu, već u sebi nosi napredak i novosti koje pripisujemo glazbi 20. stoljeća – kao primjerice dobrodošlica disonancama odnosno oporim zvukovima. Poslušajte izvanredno upečatljiv spoj najpopularnije mađarske grupe za izvođenje izvorne narodne glazbe Muzsikás,a posebno temperamentni nastup violinista sa izvedbom skladbe za solo klavir Allegro barbaro kojeg svira slavni Jenő Jandó:

{youtube}goX-ekpbktQ{/youtube}

Osobno jako volim svirati Bartóka. Izuzetno cijenim njegovu glazbu. Vrlo je uzbudljivo svirati njegovu glazbu zbog fantastičnih ritmičkih kombinacija i neočekivanih spletova zvukova. Poslušajte ovdje jedan famozan – energetičan i ritmički predivno raskošan isječak iz Bartókovog fantastičnog  Drugog klavirskog koncerta:

{youtube}5UacS8RFgxk{/youtube}

Smatra se da je Bartók jedan od utemeljitelja etnomuzikologije.

Potaknut željom da svom drugom sinu podastre kolekciju skladbi za klavir koje stupnjevito rastu po težini, Bartók je napisao poznatu zbirku skladbi za djecu Mikrokozmos.

1940. godine Bartók je sa drugom suprugom s kojom je sklopio brak 1923. godine emigrirao u Ameriku. Bio je poznatiji u Americi kao pijanist, etnomuzikolog i pedagog, a manje kao kompozitor. Te iste godine njegovo zdravlje počelo se pogoršavati, nakon četiri godine ispostavilo se da je u pitanju leukemija, no tada se više nije moglo puno učiniti. Uprkos slabom zdravlju, puno je skladao i u posljednjim godinama svoga života pisao razna djela paralelno – Sonatu za violinu solo, Koncert za orkestar, Treći klavirski koncert, Koncert za violu, gudački kvartet. Umro je u New Yorku gdje je i prvi puta pokopan. Drugi put je pokopan uz počasti u Mađarskoj 1988. godine.

Pohvalna je briga za kuću – danas muzej – Béle Bartóka. Kuća-muzej nalazi se u Budimpešti, do sada je dva puta obnavljana i adaptirana. Kuća-muzej živi svojim životom, a naročito je važno upravo to da živi, da se odvijaju razne aktivnosti. Muzej ugošćuje brojne koncerte u posebno napravljenoj koncertnoj dvorani u samoj kući, a i u dvorištu gdje se održavaju koncerti na otvorenom u posebno izgrađenom objektu –  theatronu. U muzeju se nalazi i trgovina sa nosačima zvuka djela skladatelja. Muzej je otvoren posjetiteljima, a i web stranica muzeja je lijepo napravljena, sa živahnom zvučnom podlogom Bartókove glazbe.

Bartók je najviše volio boraviti na drugom katu kuće, gdje je i danas uređena njegova radna soba. Radna soba je mala i skromno opremljena, no ipak je bila poligon izuzetnog stvaralačkoga žara. Centar sobe svakako je klavir i pored klavira pisaći stol. U ovoj sobi napisao je mnoga djela za klavir solo i mnoga djela za razne komorne sastave.

Poslušajte ovjde isječak iz vibrantne Bartókove klavirske sonate u sjajnoj izvedbi Zoltána Kocsisa, izvrsnog mađarskog pijanista:

{youtube}tB_-vPlMNYk{/youtube}

Bartók je volio mir i tišinu, što je okolina kuće u to vrijeme – 1924. godina je kuća izgrađena – i pružala. Tada je kuća bila okružena zelenilom, a u susjedstvu je bilo tek nekoliko kuća. Kuća se nalazi u Budi, dijelu Budimpešte na desnoj obali Dunava. U Budi su nekada obitavali kraljevi, i na spajanje sa Peštom nije bilo gledano s odobravanjem. Do ujedinjenja Bude i Pešte došlo je, ipak, 1873. godine.