Novo:

Put antisemitizma – korelacija povijesti i građanskog odgoja

Kako povezati povijest i GOO?

Županijsko stručno vijeće nastavnika povijesti Krapinsko-zagorske županije slušalo je predavanje o uvođenju građanskog odgoja, te o mogućnosti korelacije povijesti i građanskog odgoja. Predavanje je održano u Zaboku 8. svibnja 2014. godine. 

Nakon više od desetljeća priprema ove se jeseni u škole uvodi novi predmet – Građanski odgoj i obrazovanje. Prema Nacrtu koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta objavilo koncem travnja planirano je da od školske godine 2014./2015. GOO bude zasebni predmet u 6. razredu osnovne škole i da se u ostalim razredima osnovne i srednje škole uvodi međupredmetno. Trenutno je otvorena rasprava o nastavnom planu i programu GOO i traje do 16. svibnja 2014. godine. Kao glavni cilj uvođenja GOO u naše škole mogli bi istaknuti želju da u budućnosti imamo aktivne i odgovorne građane na svim razinama od lokalne do međunarodne zajednice.

Mišljenja oko uvođenja GOO su različita i mnogi pitaju „Zašto?“. Mi povjesničari u školskim redovima možemo dati dosta primjera zašto. Već u 5. razredu mnogi nastavnici počinju podučavati povijest pojašnjavajući latinsku izreku „Historia est magistra vitae“. Povijest je učiteljica života i učimo je kako bi na povijesnim primjerima prepoznali procese koji se ponavljaju. Sjetimo se samo početka travnja ove godine kada je na nekoliko internetskih stranica osvanuo popis srpskih trgovina u Vukovaru sa pozivom na bojkot. Gledajući osamdesetak godina u prošlost možemo primijetiti da se datumski gotovo u isto vrijeme desio sličan proces. Nacisti su početkom travnja 1933. godine počeli bojkot židovskih radnji.

04-01-1933-nacisti-bojkot

U nastavi povijesti u osnovnoj i srednjoj školi imamo puno prilika povezati povijesne sadržaje s ishodima GOO. Prema Nacrtu Nastavnog plana i programa Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovnu i srednju školu građanski će se odgoj podučavati u četiri ciklusa. 1. ciklus je od 1. do 4. razreda osnovne škole i u njemu je planirana usmjerenost učenika kao aktivnog i odgovornog građanina razredne, školske i lokalne zajednice. U 2. i 3. ciklusu od 5. do 8. razreda ta se aktivnost proširuje učenjem za građanina državne ili domovinske zajednice. U završnom 4. ciklusu tijekom 1. i 2. razreda srednje škole postignuća iz prvih triju ciklusa dopunjuje se učenjem za građanina europske i globalne zajednice.

U nacrtu nastavnog plana i programa stoji:

Kako bi se učeniku pomoglo da kao građanin bude učinkovit u sve tri zajednice, programom se razvoj složene građanske kompetencije osigurava istodobnim promicanjem dviju sastavnica:

  • funkcionalne
  • i strukturalne.

Funkcionalnu sastavnicu čine tri međusobno povezane i ovisne dimenzije:

  • građansko znanje i razumijevanje;
  • građanske vještine i sposobnosti;
  • građanske vrijednosti i stajališta.

Dimenzije strukturalne sastavnice izvedene su iz prava i odgovornosti koje učenik-građanin ima u sklopu pojedine zajednice, a koje mu/joj omogućuju da se u određenoj zajednici potvrđuje kao ljudsko biće, politički akter, pripadnik određene društvene i kulturne grupe, gospodarski akter i čimbenik održivog razvoja. U skladu s tim, strukturalnu sastavnicu čini sljedećih šest dimenzija:

  • (ljudsko)pravna;
  • politička;
  • društvena;
  • (inter)kulturna;
  • gospodarska;
  • ekološka.

Za nastavnike povijesti ovdje ću izdvojiti strukturalne ljudsko pravne kompetencije povezane s temom antisemitizma:

  • dostojanstvo osobe;
  • slobode, prava i odgovornosti pojedinca u Ustavu RH;
  • poštovanje ravnopravnosti i nediskriminacije u odnosu na spol, dob, etničku, nacionalnu, vjersku i rasnu pripadnost te socijalno ekonomski status;
  • zabrana neljudskog, ponižavajućeg i nepoštenog ponašanja.

Postignuća učenika vezana uz našu temu na kraju rada:

  • određuje značenje slobode mišljenja, savjesti i vjere te objašnjava zašto je zabrana diskriminacije nužna u demokraciji; uspoređuje stereotipno, predrasudno i diskriminatorno ponašanje po različitim osnovama i to potkrepljuje primjerima; opisuje neke učinkovite tehnike oslobađanja od stereotipa i predrasuda te mjere suzbijanja diskriminacije po spolnoj, nacionalnoj i religijskoj osnovi; zaključuje o važnosti uspostavljanja interkulturnog dijaloga;
  • koristi vještine javnog nastupa, prezentacije, timskog rada, vođenja i moderiranja grupe, suradnje, dogovaranja te poticanja i uključivanja u dijalog i debatu;
  • koristi interaktivno i participativno učenje te pravila i metode grupnog rada.

Izdvojimo i nekoliko prikladnih aktivnosti navedenih u Nacrtu:

  • obilježavanje europskih i međunarodnih dana (npr. Dan Europe, Dan Ujedinjenih naroda, Svjetski dan mira, Međunarodni dan snošljivosti, Dan vjerskih sloboda, Međunarodni dan borbe protiv nasilja na ženama, Svjetski dan bolesnika, Međunarodni dan osoba s posebnim potrebama, Svjetski dan protiv dječjeg rada; Svjetski dan kulturnih različitosti, dijaloga i razvoja, itd.);
  • vođenje diskusija i debata, organiziranje izložbi, predstavljanje rezultata istraživačkih projekata (posjeti i razgovori s odgovarajućim hrvatskim dužnosnicima i predstavnicima međunarodnih i europskih organizacija te multinacionalnih tvrtki; uključivanje u međunarodne kampanje te humanitarne i druge akcije europskih i međunarodnih nevladinih organizacija, kao i ciljno usmjerena putovanja u druge zemlje).

Kako u GOO uključiti edukaciju o antisemitizmu i Holokaustu

Na međupredmetnoj razini predviđeno je da će učenici tijekom školske godine imati ukupno 35 sati GOO. Tih 35 sati je podijeljeno na 20 sati međupredmetno, 5 sati razrednika i 10 sati izvanučioničke nastave. Postoji veliki potencijal za medupredmetne projekte koji bi kombinirali ostvarivanje programa GOO i izvornih predmeta. Povijest tu može biti jedan od vodećih predmeta i sve zavisi o samim nastavnicima i njihovoj spremnosti za povezivanje.

U dva ciklusa podučavanja povijesti (u osnovnoj i srednjoj školi) Židove se spominje nekoliko puta. Počinje s narodom i prvom židovskom državom i zatim slijedi povremeno spominjanje Židova. Opširnije su prisutni tek uz temu Drugog svjetskog rata. Sam pojam antisemitizam se spominje samo u osmom ili u nekom od razreda srednje škole. Jedan od novih udžbenika povijesti za 4. razred gimnazije trenutno daje ovu definiciju:

„Iracionalna mržnja prema Židovima – antisemitizam – žalosna je pojava u europskoj povijesti koja je u doba nacizma dostigla vrhunac.“

U toj definiciji mogu primijetiti dva detalja. Prvi je izražavanje žaljenja što nije česti slučaj da autori udžbenika povijesti daju subjektivni stava. Drugi i još važniji detalj su posljednje dvije riječi definicije. To što je antisemitizam dostigao vrhunac podrazumijeva da ga je bilo i prije. Pitanje se postavlja od kada postoje takvi antisemitski osjećaji?

Pojam antisemitizma i povijesni pregled mržnje prema Židovima

Pojam antisemitizam nije toliko star koliko je stara sama mržnja prema Židovima. Pojam je osmislio njemački nacionalist Wilhelm Marr. Marr je bio njemački novinar, ljevičar i anarhist, koji je tijekom radnog vijeka djelovao u Njemačkoj, Švicarskoj i Kostarici. 1862. godine piše o problemu prevelike emancipacije Židova u njemačko društvo koji na taj način dolaze u vrh gospodarstva i politike. Najznačajniji mu je pamflet “Der Sieg des Judenthums uber das Germanenthum” (Pobjeda židovstva nad germanstvom) iz 1879. godine. Židove je proglasio parazitskom rasom koja pljačka Njemačku. To je značajni odmak od dotadašnje mržnje prema Židovima na religijskoj osnovi jer se počinje govoriti o rasnom problemu. Te je godine zajedno s istomišljenicima osnovao Ligu antisemita.

Wilhelm Marr

Wilhelm Marr

Korijeni mržnje prema Židovima sežu u vrijeme helenizma gdje su u III. stoljeću prije Krista u egipatskoj Aleksandriji potvrđeni najstariji zapisi u kojima svećenik Manetho piše protiv Židova. Osnovna je ideja tadašnjeg antižidovskog raspoloženja tumačena time što Židovi navodno mrze druge narode ili religije jer su u vrijeme Mojsija istjerani iz Egipta. U vrijeme dominacije Rima osnova mržnje prema Židovima leži u njihovom nepoštivanju rimskih careva (idolatrija). Povjesničar Tacit je pisao da su židovske institucije preživjele do njegova vremena zato jer su perverzne naravi. Tijekom II. stoljeća kršćani sve češće optužuju Židove za ubojstvo Isusa Krista. Takva se ideja zadržala i danas. Židovi pod rimskom vlašću nisu imali mogućnost nekoga osuditi na smrt, a i sama kazna razapeća je svojstvena za Rimljane. Vrlo je važna godina 135. jer tada kreće velika židovska dijaspora. Nakon što su Rimljani jeruzalemski židovski hram pretvorili u svetište Jupiteru Židovi su podigli 2. ustanak (predvođen Bar Kohbom). Nakon pobjede car Hadrijan je naredio progon rabina (učitelja) i zabranio Židovima pristup Jeruzalemu. U stoljećima koja slijede njihovo je progonstvo smatrano dobrom kaznom za ubojstvo Isusa.

Nadalje ću izdvojiti samo neke od važnijih događaja vezanih uz antižidovstvo koji ukazuju na procese koji se ponavljaju kroz stoljeća:

  • 576. sinagoga u Clermontu je spaljena, a 500 Židova je pokršteno.
  • 614. car Heraklije je zabranio židovstvo u Bizantskom carstvu.
  • Tijekom srednjeg vijeka sve se više ističe da su Židovi Bogoubojice – u mnogim su državama morali biti obilježeni (žute oznake, šiljate kape) – često su na silu pokrštavani.
  • U vrijeme križarskih ratova su često meta napada (posebno ukoliko se nisu htjeli pokrstiti) – sve češće migriraju u gradove radi veće zaštite.
  • Pape su od XII. do XV. stoljeća zabranjivali nasilno pokrštavanje što nije spriječilo masovna pokrštavanja u Napulju ili diljem Španjolske.
  • U vrijeme velike epidemije “crne smrti” (kuge) 1348/49. godine stanovništvo Europe nije znalo uzročnika bolesti, pa su ga tražili među vješticama i Židovima.
  • Prepoznajete li biblijsku scenu?

    Prepoznajete li biblijsku scenu?

    U srednjem vijeku Židove su često optuživali za trovanje zdenaca, konzumiranje dječje krvi, žrtvovanje djece, uništavanje hostije jer predstavlja tijelo Kristovo itd.

  • 1492. godine Španjolska je protjerala Židove, a prije su to već učinile Portugal, Francuska i Njemačka. Tada dolazi do velike migracije kada tzv. sefardski Židovi kreću prema Apeniskom poluotoku, Hrvatskoj, Grčkoj, Turskoj i drugim područjima na istoku. S druge strane u isto vrijeme poljski vladari Židovima dopuštaju naseljavanje i brane ih pred lošim postupcima kršćana jer uviđaju korist međusobnog suživota.
  • U vrijeme reformacije Židovi nisu pošteđeni – posljednja Lutherova knjiga “O Židovima i njihovim lažima” – tvrdio je da je Židove teže pokrstiti od Sotone.
  • 1555.g. papa Pavao IV. je objavo udredbu da Židovi moraju živjeti u posebnom ili izdvojenom dijelu grada (gheto)
  • Početkom novog vijeka Židovi često plaćaju posebne poreze, a bavili su se poslovima koje su kršćani smatrali nemoralnim (poput novčarskih poslova). Dopuštena im je trgovina (često putujuća), zabranjeno je vlašništvo nad nekretninama i obrada polja.
  • U jeku francuske revolucije Konvent je izglasao zakon o ravnopravnosti Židova. No, nisu svi revolucionari i prosvjetitelji blagonaklono gledali na Židove. Tako je npr. Voltaire Židove prozvao najglupljim ljudima na licu zemlje i neprijateljima čovječanstva.
  • Zbog loših uvjeta u Europi Židovi rano kreću prema Sjevernoj Americi. 1654.g. osnovana je židovska općina u New Amsterdamu (New York).
  • Tijekom XIX. stoljeća unutar židovskih zajednica postoje sve veće razlike. U mnogim državama Židovi se sve više emancipiraju u građansko društvo i na prvo mjesto stavljaju pripadnost većinskoj zajednici. U Zapadnoj Europi stječu sve bolje obrazovanje i imaju bolji položaj u društvu. U Istočnoj Europi i dalje postoji dosta vrlo zatvorenih, ortodoksnih zajednica koje se drže relativno izolirano i često kao osnovni jezik koriste samo jidish (svojevrsna mješavina slavenskih jezika i njemačkog). Krajem stoljeća antisemitizam u Njemačkoj je već prerastao u organizirani pokret, pa su tako 1882. godine prikupili 225.000 potpisa za ukidanje građanskih prava Židovima.
  • Francuski su antisemiti svoje lice pokazali tijekom “afere Dreyfus” kada su 1894.g. protivno dokazima časnika francuske vojske optužili za izdaju zato jer je bio Židov. Nakon ponovljenog suđenja, protesta javnosti i intelektualaca pušten je iz zatvora 1906. godine.
  • Antisemitizam je bio prisutan i u Hrvatskoj, pa tako vrijedi spomenuti da je pravaš Josip Frank često puta doživljavao provokacije jer se kao odrasli Židov pokrstio.
  • Na prijelazu stoljeća oblikuje se politička antisemitska teorija (Marr, Treitschke, Dihring, Chamberlain…). Židovi ne mogu biti dio njemačkog naroda, oni su njihova nesreća, oni su nemoralan narod, kasnije i krivci za njemački poraz u Prvom svjetskom ratu.

U XX. stoljeću kao studija slučaja može poslužiti sudbina cijele obitelji Frank. Kroz analizu tekstualnih i fotografskih izvora može se rekonstruirati život emancipiranje židovske države čiji su članovi bili ugledni građani Njemačke. Obitelj koja je aktivno sudjelovala u Prvom svjetskom ratu (dva časnika i bolničarka). Zatim se može pratiti stanje i osjećaje tijekom uspona nacista, bijeg od nacista, razočaranje, gubitak svih prava, skrivanje i na kraju tragična sudbina u Holokaustu. Više o obitelji Frank u sljedećoj prezentaciji:

Izvori:

1. Javna rasprava o Nacrtu Nastavnog plana i programa Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovnu i srednju školu, URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=13152&sec=1933 (pristupano 7.5.2014.)

2. Predstavljen Nacrt Nastavnog plana i programa Građanskog odgoja i obrazovanja, URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=13155   (pristupano 7.5.2014.)

Online prezentacija

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (212 Articles)
<p>Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.</p>