Novo:

Prvi državni seminar za učitelje i nastavnike povijesti na temu Domovinski rat

U gradu kojega krasi najljepši zalazak sunca, pozatom i kao grad košarke, održan je 23. i 24. lipnja prvi državni seminar o Domovinskom ratu, kojega je sa svojim suradnicima organizirao viši savjetnik Franjo Čičak iz Agencije za odgoj i obrazovanje, podružnica Osijek. Dvodnevni skup koji je okupio preko dvjesto sudionika otvoren je u nazočnosti ravnatelja Agencije Vinka Filipovića te predstavnika Grada Zadra i Zadarske županije. U uvodnoj riječi gospodin Čičak naglasio je značaj održavanja jednoga ovakvoga skupa na državnoj razini, koji će, prema najavama iz Agencije postati tradicionalan te će se održavati svake godine. Budući da će seminar biti namijenjen učiteljima i nastavnicima povijesti pokušat će kao takav dati detaljniju sliku zbivanja iz najnovije hrvatske povijesti, a konkretnim primjerima iz nastavne prakse kao i samim sugestijama u pogledu podučavanja o Domovinskom ratu ovi bi skupovi trebali pridonijeti kvalitetnijoj edukaciji kako kolega profesora, tako posredno i samih učenika o dotičnoj temi.

Uvodno predavanje pod nazivom Zašto se urušila Jugoslavija održao je prof. dr. sc. Ljubomir Antić. Svaka državna tvorevina, smatra on, mora imati neko vezivno tkivo koje će je držati na okupu. U slučaju prve Jugoslavije to je vezivno tkivo predstavljala velikosrpska hegemonija, a za drugu totalitarna vlast jedne partije. U trenutku kada je snaga hrvatskog nacionalnog pokreta pod vodstvom Radića i Mačeka izjednačena sa snagom velikosrpske hegemonije prva se Jugoslavija počela urušavati. S druge strane slabljenje i propadanje komunističkih sustava u istočnoj Europi dovelo je drugu Jugoslaviju do sloma, jer je nestalo vezivne snage – komunističke totalitarne diktature, koja ju je držala na okupu. Jedina alternativa i snaga koja je i dalje mogla održati Jugoslaviju bila je opet velikosrpska hegemonija, što ovoga puta ipak nije dolazilo u obzir. Jedan od glavnih razloga za to je i taj što je stupanj homogenizacije hrvatskog naroda oko jednog jedinog cilja – postizanja samostalnosti – dosegao svoj najveći stupanj do tada. Za razliku od vremena Hrvatskog proljeća kada je nacionalna homogenizacija također bila na visokoj razini, ona je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća bila praćena i realnom ostvarivošću postavljenog cilja, što ranije nije bio slučaj.

Nakon stanke za kavu dr. sc. Nikica Barić s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba govorio je o srpskoj pobuni u Hrvatskoj, prepričavši zapravo svoju knjigu pod naslovom Srpska pobuna u Hrvatskoj 1991.–1995. Sama knjiga inače iscrpno opisuje početak, tijek i slom srpske pobune, donoseći uglavnom nepoznate podatke o unutarnjem stanju tijekom pobune u „Republici Srpskoj Krajini“, njezinim paravojnim formacijama, paradržavnim tijelima, stanju gospodarstva, političkim tenzijama u cilju ostvarenja jednog jedinog cilja – ujedinjenja s Miloševićevom Srbijom i sl.

U predavanju pod nazivom Uloga JNA u agresiji na Republiku Hrvatsku dr. sc. Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest dao je pregled razvoja jugoslavenskih oružanih snaga od 1945. do izbijanja rata na prostorima bivše Jugoslavije. Kao najvažniji dio obrambenog sustava Sosijalističke Federativne Republike Jugoslavije JNA je bila i njezin najvažniji sigurnosni temelj. Temeljena na moralno-političkoj podobnosti njezino popunjavanje nije vršeno prema stručnoj sposobnosti, već prema pripadnosti Savezu komunista Jugoslavije. Od 1945. do kraja 1968. JNA je više puta mijenjala svoju organizaciju, da bi tada bila organizirana u šest armija i jedan samostalni korpus, dobivši tako teritorijalni, često nazivan i republički, ustroj. Do 1980. JNA je bila pod izrazitim Titovim nadzorom, bez političkih utjecaja sa strane, što je generalima itekako odgovaralo, budući da su na taj način imali područje slobodnoga djelovanja u kojem nije bilo miješanja izvana. Nakon Titove smrti Jugoslavenskom narodnom armijom upravljalo je kolektivno Predsjedništvo, čiji je član do 1988. bio i predsjednik Saveza komunista Jugoslavije, osoba pod direktnim utjecajem armijskih krugova. Na taj način Armija se počela pretvarati u političkog čimbenika ravnopravnog ostalim republičkim i pokrajinskim organizacijama Saveza komunista, a pored toga s velikim utjecajem u samom Predsjedništvu. Godine 1988. JNA je neustavnim odlukama prešla na novu organizaciju poznatu pod nazivom Jedinstvo, koja je umjesto dotadašnjih vojnih oblasti podrazumijevala tri vojišta, kojima su bili podređeni republički odredi Teritorijalne obrane. Nova je organizacija podrazumijevala jedinstvo cijeloga prostora Jugoslavije kao ratišta, jedinstvo oružanih snaga na ratištu, jedinstvo oružane borbe i jedinstvo zapovijedanja oružanim snagama na bojištu. Potez na strategijskom planu, gdje je osnovan Štab Vrhovne komande, pomoći kojega je zapovijedanje Armijom nastojano prenijeti s predsjednika SFRJ na saveznog sekretata za obranu, trebalo je još više pridonijeti političkom osamostaljivanju JNA. S novom strategijom određene su inove mirnodopske zadaće JNA, koje do tada nisu postojale, a koje Armiji davale mogućnosti miješanja u eventualne unutarnje sukobe. Ove organizacijske promjene pratile su politička previranja u kojima se JNA otvoreno svrstala na stranu velikosrpske politike Slobodana Miloševića, a moć i ovlasti koje je imala upotrijebila je protiv ostalih republika, zbog čega je možemo smatrati glavnim krivcem za rat.

U popodnevnim satima, nakon stanke za ručak, predstavljen je projekt Žene u Domovinskom ratu. Snaga ljubavi: činiti dobro. Cilj projekta, kojega je predstavila njegova začetnica, gđa Marija Slišković iz Zagreba je pisanom rječju iz pera samih žena – sudionica ratnih zbivanja predstaviti njihovu ulogu u Domovinskom ratu. Projekt je do sada okupio žene Zagreba, Osijeka, Zadra, Siska i Petrinje. Žene spomenutih gradova svoja su sjećanja na rat ostavile u pisanom tragu u obliku pet do sada izdanih knjiga u sklopu projekta. Gđa Marija Slišković pozvala je i žene ostalih gradova da svoja svjedočanstva zabilježe kako bi se izbjegle manipulacije Domovinskim ratom, izjednačavanje krivnje i sl. Naglasila je kako su žene, napose majke, od samog početka bile angažirane na njegovom suzbijanju i ublažavanju njegovih posljedica. Tako su još u siječnju 1991., kada je JNA zaprijetila ultimatumom Republici Hrvatskoj da preda oružje Teritorijalne obrane, majke odgovorile Apelom, a majka vojnika JNA Višnja Milas povodom toga napisala je Generalštabu JNA i Veljku Kadijeviću sljedeće: Kako se sudbonosni 19. siječnja približava, mi majke vojnika koji su u jedinicama JNA apeliramo da poštedite nevine živote naših sinova. U ime čovječnosti ne dopustite prolijevanje krvi naših sinova! U ime mira ne tjerajte naše sinove da pucaju u svoju braću, u svoje sestre, u svoje roditelje, u svoje prijatelje! U ime slobode ne dopustite da se politički problemi rješavaju mrtvim tijelima naših sinova! Saberite svoje snage u dijalogu i razumu! Budite savjesni prema našim i vašim mladim i nedužnim sinovima!

O ženama Osijeka u Domovinskom ratu govorila je gđa Nada Arbanas, sudionica obrane grada na Dravi i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u državnopravni poredak Republike Hrvatske. Iz njezinog izlaganja najzanimljivijim mi se učinio sljedeći dio: (…) Potrebno je govoriti o ženi u rovu s mitraljezom na ramenu, koja više nema dom, ali ima hrabro srce, o studentici medicine koja govori istinu o napadnutoj i poniženoj Hrvatskoj, o majci koja je izgubila sina, ali ne mrzi. Potrebno je govoriti
o medicinskoj sestri u Aljmašu, kada liječi i skriva ranjenike iz Dalja. Zašto ne reći i zapisati – da – žene iz susjedstva, trgovine, pekarnice, bolnice, žene iz podruma rađaonice, nosile su zajedno s braćom i muževima teret oslobađanja Hrvatske! One nisu generali i admirali, ali bez njih i Šarana iz Katakombi bilo bi nemoguće osloboditi i stvoriti Hrvatsku. (…)

O svom ratnom putu na zadarskom području pričala je gđa Ivana Haberle, koja je u ratnu postrojbu stupila kao maturantica Medicinske škole u Zadru te je tijekom ratnih godina pomagala u sanitetu. Evo nekih izvadaka iz njezinih sjećanja zapisanih u jednoj od knjiga nastalih zahvaljujući spomenutom Projektu: Teško mi se vraćati 15 godina unatrag. Bila sam maturantica medicinske škole u Zadru i vikendom sam putovala u Bulić – svoje selo udaljeno 52 km od grada u kojem sam se školovala. Govorilo se o „balvan.revoluciji“ i o Krajini kao nekoj tvorevini koja će niknuti u ovom kraju kao posljedica nečije ugroženosti…()Putovala sam vlakom u koji su u Benkovcu redovito ulazili brkati Martićevci, naoružani do zuba, masni, u neurednim uniformama, bahato se prošetavajući preko vagona tražeći nešto…()

…Odluka je pala! Ne mogu sjediti i osjećati se kao prognanik. To nije uloga u kojoj se mogu zamisliti. Ne govoreći nikome ništa, otišla sam u hotel „Donat“ na Boriku u Zadru, tamo se prijavljuju dragovoljci, kažu. Ispunim obrazac i pri dnu nadopišem: „Molim vas, zovite me što prije!…()Uhvatio me ponos i strah. To je to! Znala sam da sa svojih 48 kg ne mogu nositi pušku, ali samo da nekome zaustavim krvarenja, da nekome spasim život – moja misija bi bila ispunjena.

Ovime su iscrpna predavanja prvoga dana seminara bila gotova, a slijedio je terenski obilazak grada u tri skupine u pratnji stručnih vodiča – doc. dr. sc. Željka Miletića, mr. sc. Ivana Jadrića i Marije Torić. prof. Sudionici seminara bili su u dobrim rukama i imali su priliku pobliže upoznati kulturne i povijesne znamenitosti zadarskog Poluotoka te se i sami uvjeriti zašto križarski kroničar, prilikom križarske opsade Zadra 1202. kaže kako bi uzalud bilo tražiti ljepši i bogatiji grad.

Drugi dan seminara započeo je primjerima dobre prakse. Radove svojih učenika prezentirali su kolege iz Rijeke, Vukovara i Dubrovnika. U prvom primjeru iz Rijeke pokazan je intervju koji su učenici jedne riječke gimnazije vodili i snimili u prostorijama škole sa zapovjednikom jedne tamošnje postrojbe, koja je u Domovinskom ratu aktivno sudjelovala u obrani Hrvatske, prvenstveno na ličkom bojištu. Intervju je zapravo bio početni dio sata koji je pokazivao područje Primorsko-goranske županije u Domovinskom ratu. Nakon predstavljanja riječke ratne postrojbe nizom fotografija iz dnevnog tiska dočarano je stanje u tom dijelu Hrvatske tijekom rata.

Primjer dobre prakse iz Vukovara sadržavao je niz slajdova kojima se putem slike, filma i zvuka učenicima dočaralo Domovinski rat na području istočne Slavonije, ali i ostalih dijelova Hrvatske. Prezentacija koju su sa svojim učenicima pripremile kolegice iz Dubrovnika analizirala je ratno stanje na Dubrovačkom području. Pokazani su pravci napada na Dubrovnik, glavne točke obrane grada, stanje tijekom opsade, kao i oslobodilačke akcije Hrvatske vojske na južnom bojištu.

U nastavku je bilo predviđeno predavanje pod nazivom Specijalna policija u Domovinskom ratu, koje je trebao održati mr. sc. Željko Sačić, ratni načelnik sektora specijalne policije MUP-a. Kako se gospodin Sačić u posljednji trenutak ispričao neodgodivim obvezama kao dostojna zamjena pojavio se gospodin Svemir Vrsaljko, ratni zapovjednik poatrojbe Specijalne policije Zadar – Poskoci u Domovinskom ratu. On je prepričao ratni put svoje postrojbe, od prvih seoskih straža u opkoljenom Kruševu, prvog sukoba s generalom Mladićem i prvog uništenog neprijateljskog tenka na zadarskom području u Jasenicama, do oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske u kojima su Poskoci sudjelovali. Posebno je apostrofirao činjenicu da su Poskoci, zajedno s ostalim odredima Specijalne policije, dijelovima gardijskih brigada i domobranskih postrojbi prezimili tri zime na Velebitu, u neljudskim uvjetima, kada se temperatura spuštala preko dvadeset stupnjeva ispod ništice. U strateškom smislu važnost Velebita bila je ogromna, jer se s njegovih visova, a posebno s prijevoja Malog Alana kontroliralo kako sjevernodalmatinsko, tako i ličko bojište. Zbog toga je južni dio Velebita bio poprište najžešćih sukoba s neprijateljem, posebno u razdoblju nakon operacije Maslenica i u Oluji, a više hrvatskih branitelja iz raznih dijelova Hrvatske položilo je svoje živote na velebitskom kamenu kako bi se zadržali važni strateški položaji.

Prema najavama organizatora trebalo je slijediti predavanje brigadira Zdravka Andabaka Udruga „Tigar“ i Domovinski rat, ali se i gospodin Andabak ispričao zbog svojih obveza, pa je njegovu ulogu preuzeo organizator skupa, gospodin Franjo Čičak. Zapravo se radi o udruzi pripadnika Jedinice za posebne namjene MUP-a Rakitje, pozatijoj kao Bojna Rakitje, koja je uz jedinicu za posebne namjene Lučko označila početak ustrojavanja hrvatske oružane snage na početku Domovinskog rata. U njezinim su redovima bili branitelji iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a kao takva ona je bila i začetak stvaranja 1. gardijske brigade – Tigrova.

Posljednje predavanje na ovom stručnom skupu održao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Memorijalnog i dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koji je prisutne upoznao s djelatnošću Centra i izdanjima njegovih knjiga. Centar je utemeljen kao javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv, a zadaća mu je prikupljanje, sređivanje, čuvanje te stručno i znanstveno istraživanje i publiciranje gradiva iz Domovinskog rata. Od osnutka do danas djelanici Centra sredili su oko 2400 kutija arhivskog gradiva tzv. Republike Srpske Krajine, prikupili preko 1000 sati videozapisa, oko 10 000 fotografija i oko 80 kutija arhivskog gradiva različitog podrijetla. Ravnatelj Centra nglasio je otvorenost Centra za suradnju s nastavnicima povijesti, u pogledu ostvarivanja što kvalitetnijeg nastavnog procesa vezanog uz Domovinski rat.

Prateći predavanja i program skupa, kao i reakcije prisutnih kolega, mišljenja sam da je seminar organiziran na visokoj razini, a da su predavači bili pažljivo odabrani, sukladno temama kojih se skup doticao. Od svih događanja na skupu na mene je najveći dojam ostavilo predstavljanje projekta Žene u Domovinskom ratu, budući da njihove priče, koje su sadržane u pet izdanih knjiga, a koje su djelomično prezentirane na skupu, sadrže obilje izvornog pisanog materijala za nastavni rad, posebno za različite metode čitanja i rada s tekstom. Zbog toga sam nekoliko izvadaka iz tih tekstova i stavio u tekst. Od stručnih predavanja izdvojio bih ono Davora Marijana o ulozi JNA u izbijanju sukoba, budući da sam iz njega saznao podosta stvari o kojima do tada nisam bio dovoljno upoznat. Zapovjednik Poskoka Svemir Vrsaljko svojom je pojavom izazvao oduševljenje ženskog dijela skupa, koje je još pojačano kada je ponudio svoj broj mobitela za kontakt u slučaju učeničkih ekskurzija s tematikom iz Domovinskog rata. Imajući sve ovo u vidu treba odati priznanje gospodinu Franji Čičku koji je po prvi put uspio organizirati jedan ovakav skup o Domovinskom ratu i prema najavama pretvoriti ga u tradicionalni, koji bi se trebao održavati svake godine. Ipak, mišljenja sam, a to sam i rekao na samom skupu, da bi jedan ovakav seminar morao imati i terenski dio, vezan uz samu temu, a koji bi se odnosio na ratna zbivanja i punktove na području na kojem se seminar održava. Naravno, bilo bi malo skuplje, ali zato puno efektnije da smo izlaganje gospodina Vrsaljka slušali na lokacijama u Kruševu i Jasenicama, mjestima gdje je započela obrana Zadra, na Musapstanu ili Križu, odakle su četnici gađali Zadar, u Škabrnji ili pak na Masleničkom mostu. No porođajne muke su uvijek teške i ovo je zapravo samo prijedlog za buduće skupove o Domovinskom ratu, kako se recimo ne bi dogodilo da se seminar održava u Vukovaru, a da sudionici ne posjete Ovčaru ili Memorijalno groblje. Sve u svemu Prvi državni seminar na temu Domovinskog rata zaslužio je sve pohvale i čistu peticu.

Vezano uz ovaj prikaz seminara pročitajte: Zadarsko područje u Domovinskom ratu.

Tomislav Šarlija
About Tomislav Šarlija (23 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi na radnom mjestu profesora povijesti u Školi za cestovni promet u Zagrebu, a prije toga je radio u V. gimnaziji, Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Gimnaziji Lucijana Vranjanina i II. ekonomskoj školi u Zagrebu. Suautor je udžbenika povijesti za šesti razred osnovne škole i udžbenika za drugi razred gimnazije, kao i metodičkih priručnika uz te udžbenike.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*