Kada bismo bilo kojeg turista ili putnika namjernika pitali koje su glavne znamenitosti u Ivancu, vjerojatno bi svi, osim naše najpoznatije planine Ivančice, zasigurno naveli i Ivanečka jezera, crkvu sv. Marije Magdalene i iskopine Starog grada. Ipak, samo se pravi Ivančani sjećaju još jedne veoma važne tradicije koja je  unatrag jednog stoljeća zavladala tim malim gradom „poleg jedne vel’ke gore“. Naravno, govorim o rudarstvu, jednoj od najznačajnijih, ali ipak široj javnosti najmanje poznatoj djelatnosti  Ivanca i okolice, koja je na čitav razvoj industrije i gospodarstva imala veoma snažan utjecaj, ali i postavila veoma dobre temelje za njihov daljnji razvoj. Iako mi na tu veliku, pa čak i presudnu ulogu danas često zaboravljamo, nekim je ljudima ona na čitavu mladost, a potom i život, ostavila velik trag.

Riječ je o onim ljudima kojima je rad u rudniku bio poznat iz prve ruke i koji su sve teškoće tamošnjeg rada mogli osjetiti i na vlastitoj koži. Čast da ispunjuju tu veoma predanu, ali i opasnu zadaću, pripala je rudarima, ljudima koji su svaki dan ulazeći u okna svoj život stavljali na kocku kako bi uzdržali svoju obitelj, a time ujedno i potpomogli čitavom gospodarskom razvoju svog mjesta, iako im to možda i nije bilo u prvom planu. Bilo kako bilo, tim se veoma značajnim ljudima posljednjih nekoliko desetljeća od zatvaranja svih rudnika na području bivše općine Ivanec pridavalo vrlo malo pažnje, a kako bi se s tom stoljetnom tradicijom Ivančani mogli ponositi i prepoznavati i na području širem od svoje okolice, u sklopu spomendana  sv. Barbare, koja je ujedno i zaštitnica rudara, 4. su prosinca 2007. godine u Ivancu održani prvi Ivanečki rudarski dani.

Unatoč mraku koji se nadvio nad Ivanec već u 17h tog hladnog jesenskog dana na blagdan sv. Barbare, na ivanečkom se Trgu hrvatskih ivanovaca, poznatijem pod nazivom „špica“, okupilo mnoštvo zainteresiranih Ivančana svih životnih dobi koji su s velikim interesom došli popratiti prvu manifestaciju posvećenu rudarstvu poznatiju pod nazivom „Ivanečki rudarski dani 2007.“ i koja se idućih godina planira održavati kao uspomena na rudarsku tradiciju na čijim je temeljima nastao suvremeni Ivanec. Točni kao „švicarski sat“, naši su članovi ivanečke rudarske čete i nekadašnji rudari u ritmu bubnjava praćeni bakljama koje su držali članovi društva „Maska“ stigli na ivanečki trg gdje su ih ponosni građani popratili velikim pljeskom tako da oduševljenja nije nedostajalo. Nakon dobro poznatog postrojenja rudarske čete, koja svoje korijene vuče još iz kraja 19. stoljeća kada je na inicijativu vlasnika rudnika osnovana uz odobrenje Kraljevskog rudarskog satništva s osnovnim zadatkom da se brine o rudarima i spašava unesrećene, svoj su mimohod održali i predstavnici gradskih vlasti, između ostalog i sam gradonačelnik Milorad Batinić, nakon čega su se svi u povorci uputili na misu u ivanečku župnu crkvu sv. Marije Magdalene. U kratkoj misi, točnije blagoslovu, u trajanju od petnaestak minuta velečasni se Stjepan Šoštarić prisjetio nekadašnjih vremena kada je vjera u životima rudara imala velik značaj budući da je njihov posao bio veoma rizičan i svaki im je dan mogao biti posljednji. Njihova zaštitnica, sveta Barbara, bila je svetica kojoj su se oni najviše priklanjali i koja ih je pratila u vječnu tamu njihovog, nimalo privlačnog, radnog mjesta sa zadaćom da im tamo pruža sigurnost i mir. Isto tako, osvrnuo se i na njihov posljednji zajednički susret prije zatvaranja rudnika 1944. godine,  kada su rudari u punom sastavu sjedinjeni u molitvi molili za dobrobit svih onih koji se bave tom opasnom djelatnošću od kojih je danas velik dio njih prešlo na drugi svijet. Mnogi su taj prelazak, nažalost, doživjeli marljivo obavaljajući svoju rudarsku dužnost zbog čega se takvim žrtvama zaslužuje odati počast. Nakon što su predstavnici rudarske čete i nekadašnji rudari zajedno sa mnogobrojnim građanima Ivanca poslušali Božju riječ, svi su se uputili do Osnovne škole Ivana Kukuljevića Sakcinskog gdje se održan bogat središnji program ove manifestacije.