Novo:

Propaganda na području Balkana – osvrt na NDH (5/6)

Feljton u šest dijelova o korištenju propagande tijekom Drugog svjetskog rata

Stoljećima duge težnje pojedinih naroda na prostoru jugoistočne Europe i Balkana za samostalnošću i međunarodnim priznanjem donekle su se za neke od njih i ostvarile početkom četrdesetih godina 20. stoljeća. U slučaju dugogodišnjih političkih borbi Hrvata u kraljevskoj Jugoslaviji može se reći kako su te težnje bile ponekad toliko priželjkivane da se politička borba vrlo često miješala te ispreplitala sa oružanom. Da u svakom zlu ima ponešto i dobra, govori možda i činjenica kako su sa ulaskom njemačkih postrojbi u Jugoslaviju, a time uskoro i u hrvatski glavni grad Zagreb, brojni Hrvati s oduševljenjem pozdravili proglašenje NDH, 10. travnja 1941. godine. To oduševljenje kod mnogih je vidno splasnulo sa nadolazećim godinama i teškoćama prouzrokovanim ratnim razaranjima i popuštanjima Pavelićeve vlasti prema fašističkim težnjama ka Dalmaciji. Komunistički pokret je stasao upravo najjače na području te iste i sada nezavisne Hrvatske (posebice u seoskoj unutrašnjosti i predgrađima većih gradova), što će biti samo uvertira za daljnje političke podjele i krvavi sukob unutar jednog naroda.

Konflikt na prostoru jugoistočne Europe i Balkana postao je gotovo ”normalno stanje” u kojem će se entiteti gotovo iscrpljivati u potrazi za svojim nacionalnim identitetima. Tako je bilo i ovaj put kada će se u gorskim borbama do smrti razračunavati politički protivnici – Titovi partizani i ustaše. Obje strane se u pogledu budućnosti oslanjaju na svoje saveznike (jedni na Sovjetski Savez drugi na Osovinu). Zanimljivost je kako je prvi partizanski odred na području tadašnje Europe nastao u okolici Siska, isti dan kada je krenuo njemački napad na SSSR. – Iz solidarnosti prema istomišljenicima, po direktivi iz Moskve ili možda iz nekog drugog, takoreći; određenog – uzvišenijeg komunističkog razloga?

Kratka ali burna i brojnim negativnostima obilježena povijest Nezavisne Države Hrvata, bit će ugrožavana i osporavana sa svih strana, naravno jer je kao takva stala rame uz rame tj. pod patronat nacističke Njemačke. Ono što se rijetko stavlja u raspravni prvi plan jest činjenica kako su Hrvati vođeni određenim političkim skupinama ili strankama samo iskoristili iznimnu povijesnu priliku za stvaranje države. To što se kasnije ispostavilo kako je Njemačka imala zle i sustavne namjere europske prevlasti, uklanjanja svih političkih i ideoloških protivnika…, nitko u prvim godinama pred rat nije mogao znati do kojih će razmjera sve to ići. Hitlerova namjera je bila da sklopi savez sa kraljevskom Jugoslavijom (kako bi osigurao jugo-istočno zaleđe pred napad na SSSR), no kada se on izjalovio, nije imao ništa protiv dati priliku političkoj skupini zvanoj Ustaški pokret. I doista, nije se prevario u toj odluci! Pokazalo se kako nije mogao naći zahvalnijih i vjernijih saveznika od hrvatske krajnje desnice.

Susret Hitlera i Pavelića na Berghofu 1941. godine

Susret Hitlera i Pavelića na Berghofu 1941. godine

Moglo bi se u određenoj zlobnoj i površnoj namjeri reći kako je to surađivanje sa okupatorom bilo ”u krvi” profašistički nastrojenih hrvatskih narodnjačkih ekstremista te slične neprovjerene teorije… – no naravno, to nije prava istina. To je bilo tako stoga što su oni svjesno i programski težili jednome planu, a ta primarna planska stvar bila je stvaranje države! Po koju cijenu, to nije bilo bitno. Postavlja se pitanje – Tko oni? To su prvotno, ljudi okupljeni oko ideje pravaškog i Ustaškog pokreta (rane tridesete god.). Mnogi se danas neće s tim složiti, no vremena se mijenjaju a sukladno sa njima i verzije istine. Pavelićeva velika pogreška i odluka da Talijanima – fašistima prepusti najveći dio Dalmacije (iako na to možda i nije mogao utjecati), pokazat će se kobnom u skorijoj budućnosti za čitav režim NDH.

Poziv Hrvatima da se uključe u SS postrojbe

Poziv Hrvatima da se uključe u SS postrojbe

Što se tiče promidžbenog rata, on se na području NDH do kraja u travnju i svibnju 1945. godine svodio na vidno zastario i neučinkovit u odnosu na njemački oblik. Nedostajalo je suvremenih komunikacijskih uređaja i radijskih sustava. Osim radio postaje Zagreb (krugovalne postaje) i nekih tehničkih pokušaja u Banjaluci i Sarajevu, nije postajao nikakav širi i razvijen radijski sustav oglašivanja. Promidžbeno se ratovalo uglavnom putem tiskanih medija, plakata, letaka i sl. Također, prepreke zemljopisnog položaja i terena bile su suviše zahtjevne za kontrolu i održavanje pojedinih sustava napajanja, odašiljanja i prijenosa. Partizanske sabotaže bile su sve češće i uobičajenije od 1943. god. Rat tako postaje vrlo prljav i prepun krvavih odmazda sa obje strane. Titov partizanski pokret sve se više idejno oslanjao i nadahnjivao sovjetskim modelom političkog i vojnog djelovanja – borbe. Zapravo može se reći da je on bio neka vrsta produžene ruke boljševičkog aparata iz Moskve. Partizanski promidžbeni kadar ne posjeduje posebna tehnička pomagala ali zato izvrsno djeluje putem letaka, komunikacije licem u lice, nerijetko i stvaranjem učinka straha (od okupatorske odmazde) kod nepismenih slojeva pučanstva itd.

Matej Škarica
About Matej Škarica (31 Articles)
Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo. Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Autor je knjige "Propaganda kroz europsku povijest".

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.