Novo:

Detalji o promidžbi i ponešto o načinima (4/6)

Feljton u šest dijelova o korištenju propagande tijekom Drugog svjetskog rata

Njemačka se - unatoč djelomičnom neuspjehu u zračnoj bitci za Britaniju - ipak mogla nazvati pobjednicom i to je nastojala činiti u velikom stilu. Joseph Goebbels-ovo ministarstvo propagande (Propaganda ministerium – PROMI) pobrinulo se da svi Nijemci budu uvjereni kako je poslanje Njemačke upravo to da bude prva u Europi i svijetu. U brojnim istupima ovog upornog dotada neviđenog i nenadmašivog njemačkog uma moderne propagande postojala je izjava – …Mi, dakako ne smijemo postavljati pitanje što je krivo, što je pravo!?. To je jedan od govorničkih vrhunaca i primjera slijepe, nedvosmislene poslušnosti. Moguće je to protumačiti i na drukčiji način poput – Razmišljanje prepustite nama, vi samo slušajte ili izvršavajte svoju dužnost! … a dužnost je ono što vam mi kažemo.

Također, sve sustavniji, okrutniji i žešći progoni Židova su temeljna prepoznatljivost nacističke stranke i ideologije vremena. Svijet tako do krajnjih mjeseci rata neće biti upoznat sa pravim razmjerima, hladnom predanosti sustava zacrtanom cilju i strahotama počinjenim nad Židovima u Europi.

Scena iz filma Plavi andeo

Scena iz filma Plavi andeo

Ilustracije radi, slijedi jedan primjer koji pokazuje Goebbelsov smisao za propagandno djelovanje: Njemački Židov Gerron bio je na vrhuncu svoje karijere (igrao je u Sternbergovom Plavom anđelu s Marlene Dietrich) kada je 1933. god., bježeći napustio Njemačku. Nije htio otići daleko od domovine, skrivao se po okolnim zemljama. Nacisti su ga ulovili 1943. godine u Nizozemskoj i smjestili ga u geto u Theresienstadtu (Češka). Tu bi vjerojatno i skončao da Goebbels, suočen s optužbama međunarodnih humanitarnih institucija o tretmanu Židova nije došao na paklenu ideju. Naime, Gerron je zadužen da u kolovozu 1944. snimi film koji bi demantirao glasine. Kao rezultat toga nastao je krajnje propagandni film Der Fürhrer schenkt den Juden eine Stadt (Furhrer poklanja Židovima jedan grad), za koji je Gerron angažirao nekoliko stotina logoraša kao glumce, statiste i tehničko osoblje, nadajući se da će svi biti spašeni deportacije. Podignute su kulise, izgladnjela lica su našminkana, a SS-nadzornici vodili su računa o normalnoj civilnoj poruci filma. U travnju 1945. međunarodnoj delegaciji prikazan je film o uzornim uvjetima u kojima se živi u Theresienstadtu; Židovi u popodnevnoj dokolici sjede uz kolač i kavu, navečer idu na ples, kad ih što boli idu doktoru. Svi sudionici filmskog projekta bili su u to vrijeme već mrtvi, ubijeni u logoru Auschwitzu, uključujući Gerrona i njegovu logorašku kabaretsku grupu Karussell. Nacisti su očito bili uvjereni u nekakav krajnji uspjeh onoga što rade. No rat se bližio kraju ubrzanim koracima.

Goebbels je također bivao i dobro upoznat sa sve složenijim stanjem na frontovima (redovito je izvještavan po vlastitom zahtjevu) ali je do u krajnju upornu i slijepu predanost provodio svoje vlastite kao i planove – u kontroli života ljudi – sve moćnije nacističke partije. Tako je bilo i do zadnjih dana Reicha u svibnju 1945. Do kojih je pojedinosti išao jedan takav um kao što je Goebbelsov (ali ne samo njegov jer su u pitanju sustavno raširene predrasude i programirana nepodnošljivost) govori i zanimljiv detalj iz osobnih zapisa od dana 9. travnja 1943.

…Izvještaj o preslušavanju američkih zarobljenika je zaista strašan. Ti su američki momci ljudski materijal koji se nikako ne može uspoređivati sa našim narodom. Čovjek dobiva dojam da ima posla sa čoporom divljaka. Amerikanci stižu u Europu sa takvom duševnom prazninom da upravo moraš zatresti glavom. Neobrazovani su i ne znaju ništa. Pitaju npr. je li Bavarska dio Njemačke i slično. Možemo zamisliti što bi bilo sa Europom kada bi se takav diletantizam nesputano širio!? Ali na kraju ćemo mi pri tome imati svoju riječ.

Hitler i Goebbels 1943. godine

Hitler i Goebbels 1943. godine

Do kojih dometa i granica (ako se prije izlaska u javnost dobro preradi i pripremi te onda iznese pred slušateljstvo) može ići širenje političkih poruka i osobnih uvjerenja pokazuje i primjer propagandnog govora u Berlinskoj dvorani (Sport Pallast) 1943.

… poslije dužeg obraćanja gotovo omamljenoj publici od više tisuća okupljanih, na ministrovo pitanje –…Želite li totalni rat? – Masa uz uz početnu nevjericu pa onda gromoglasno odgovara – Želimo!

Na ponovno pitanje (pojačanim tonom) – želite li još radikalniji, još totalniji rat nego što je do sada bio?!? – masa oduševljeno odgovara – Želimo, Sieg heil!..
Preživjeli očevidci iz tog vremena svjedoče kako im je čitava atmosfera tada naličila na nešto nestvarno i suludo. – No, tada su ipak sudjelovali u svemu.
Kako se bližila 1944. godina, nacističko političko vodstvo postajalo je sve okrutnije i odlučnije da se održi na vlasti po svaku cijenu. Njemačke vojne i civilne žrtve su se gomilale i brojale u stotinama tisuća poginulih. Vojno vodstvo je u strahu od stranačke reakcije i odmazde bilo spremno izvršiti svaku zapovijed sa vrha ma koliko god ona bila očajnička ili strašna za ljude na frontu. Može se reći kako je regularna vojska – Wehrmacht, bila pod stalnom prismotrom ”opasnog oka” SS-a (odnosno  Waffen SS-a), Gestapo-a (zloglasne Državne tajne policije) te drugih posebnih vojnih i policijskih ogranaka odanih Hitleru. Wehrmacht je kao klasična vojna organizacija pred kraj rata smatran čak nepovjerljivom, slabom i malodušnom karikom u čitavom sustavu, mada je iznio najviše tereta u početnim fazama rata (Blitzkrieg).

Kolona njemačkih ratnih zarobljenika kod Staljingrada

Kolona njemačkih ratnih zarobljenika kod Staljingrada

Uz odlučujuće i velike bitke na Staljingradu i Kurskom odsjeku u razdoblju od 1942 – 43…, nove 1944. godine njemačka ratna mašinerija potpuno gubi napadački zamah. Gubitci su u spomenute dvije bitke ogromni, riječ je o stotinama tisuća izgubljenih vojnika i najbolje opreme. Kod Kurska se u ljeto 1943. odvila najveća tenkovska bitka u povijesti i Nijemci su bili tik do pobjede. No Rusi su odlučili u borbu baciti gotovo sve što imaju, na kraju preuzimajući značajnu taktičku nadmoć. U toj bitci nestale su neke od elitnih njemačkih oklopnih divizija. Po očito nedokazanoj i neprovjerenoj nacističkoj promidžbenoj politici – rasno niži Rusi ipak su uspjeli proizvesti tenkove koji mogu odgovoriti superiornoj njemačkoj industriji panzera (primjer koncepcijski jednostavnijeg i okretnijeg tenka T-34 za razliku od mnogih njemačkih iz serije Panzer IV-VI).

Sljedeća godina postaje sve nasilnija za Europu. Iako se u početku činilo kako Hitlerova Njemačka stoji čvrsto na zapadu – od Atlantika i istoimenog obrambenog zida, stvari su se do ljeta iste godine promijenile iz temelja. Na stalne Staljinove zahtjeve i pritiske da se otvori drugi front i time sovjetima olakša ukupnu borbu na istočnome – zapadno-atlantski Saveznici odlučuju da udovolje. Priprema se najveće pomorsko iskrcavanje i invazija u čitavom ratu. Iako u početnim fazama vrijeme i meteorološki uvjeti nisu išli na ruku združenim snagama na području Kanala La Manche – 6. lipnja invazija kodnog naziva Overlord ipak kreće. Nacistička tvrđava Europa počinje da se naginje prema klopci iscrpljujućeg rata na dva fronta. Američki general Dwight Eisenhower poručio je svim vojnicima prije polaska u napad, da se spreme da u velikoj Križarskoj vojni oslobode Europu od tiranije nacističke Njemačke. Zadaća im doista neće biti laka! Plaže normandijske obale Nijemci su zasuli stotinama i tisućama mina, poljskih zamki, topovskih i mitraljeskih cijevi! Tu obranu je nadzirao i najvećim dijelom osmislio prekaljeni njemački general Rommel, mnogim Britancima poznatiji iz afričkih bitaka 1940 – 43. kao Pustinjska lisica.

Napušteni njemački top Kwk 50mm na normandijskoj obali

Napušteni njemački top Kwk 50mm na normandijskoj obali

Izdvojeno sljedeće faze savezničkog nadiranja na zapadu bi bile:

  • Zauzimanje i osiguravanje strateških točaka na obali i priprema osnovne logističke podrške
  • proboj u unutrašnjost – zauzimanje Pariza
  • daljnji pokreti prema unutrašnjosti i istočno prema granici sa Njemačkom (jedan krak ide prema Nizozemskoj i Belgiji, drugi južno)
  • pripreme za zimske operacije i brzi prelazak na teritorij Njemačke

Problemi:

  • Britanci su zapeli u Nizozemskoj (neuspjele padobranske operacije i prelasci rijeka), potreba pomoći
  • Nijemci pružaju neočekivano žestok i fanatičan otpor
  • Nesuglasja u Savezničkom glavnom stožeru

Sve to, i uz sve teže zimske vremenske uvjete te nepreglednost terena na području šumovitih i rudno bogatih gorskih Ardena – do Božića iste godine vodi ka tajnoj njemačkoj operaciji probijanja fronta. Hitler se odlučuje na posljednje veliko kockanje. Počinje bitka u Izbočini ili poznatija kao bitka za Bulge (od engl. tzv. Izbočinu). Za nju su sa opasno ugroženog i rastegnutog istočnog fronta u velikoj tajnosti prebačene najbolje njemačke divizije. Nijemci 16. prosinca pod okriljem magle i dubokih ardenskih šuma neočekivano udaraju i probijaju najslabije američke položaje, vršeći proboj gotovo u dubini do 50 km. Saveznički stožer je prvo u nevjerici, a kasnije krije činjenicu da se moraju taktički povući i da trpe prve velike gubitke u ljudstvu. U napadu sudjeluju najiskusnije njemačke postrojbe i veterani (znatan broj i Hitleru fanatično odanih borbenih grupa unutar divizija oružanog SS-a), no zbog nedostatka čvrste odluke i cilja te logističke podrške, oštrica napada postupno slabi na – uporno od Amerikanaca branjenom – gradiću Bastogne. U nepunih mjesec dana njemački središnji udar biva slomljen.

Točno mjesec dana nakon početnog napada Nijemci su opet tamo odakle su i krenuli, no ovaj put pretrpjevši iznimno velike gubitke te ostavši bez dragocjenog pogonskog goriva i opreme. Gubici na svakoj strani iznose otprilike negdje oko 80 tisuća vojnika. Neke procjene su kako je na njemačkoj strani bilo čak i do 120 tisuća stradalih, što je dosta teško za povjerovati. Prave brojke teško je saznati.

Amerikanci su tako na kraju izvukli važnu pouku i sada se odlučno spremaju kazniti Njemačku na njenom domovinskom teritoriju!

Matej Škarica
About Matej Škarica (31 Articles)
Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo. Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Autor je knjige "Propaganda kroz europsku povijest".

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*