Novo:

Predratna i ratna promidžba – Propaganda tijekom Drugog svjetskog rata (2/6)

Propaganda od lat. propagare – rasprostraniti se… definira se kao plansko širenje određenih učenja i principa (vjerskih, revolucionarnih i sl.); njena svrha je da ljudi potpuno shvate neki novi nazor o svijetu i da ga prihvate kao svoj na duže vrijeme, za razliku od agitacije koja znači pridobivanje što većeg broja ljudi za što kraće vrijeme u svrhu postizanja jednog pojedinačnog političkog cilja…propaganda ili hrv. promidžba, jest uopće – širenje i rasprostiranje, reklamiranje, populariziranje određenih ideja, misli, uvjerenja, programa i sl. ali u mnogo slojevitijem i sustavnijem obliku. Može se zamijetiti kako najraniji i prvi oblici ili planski organizirani pokušaji promicanja vlastitih političkih ciljeva potječu iz vremena antike.

Aleksandar Veliki u liku Herkula

Aleksandar Veliki u liku Herkula

Naime, uz slobodoljubive ali politici izrazito sklone Grke, Aleksandar Veliki – sin makedonskog kralja Filipa II. (u IV.st.pr.Kr.) u svojim je osvajačkim pohodima koristio preslike svoga lika na novcu, proglašavao se vrhovnom vlašću (nasljednikom faraona i sl.) te utemeljivao nove gradove koji su (po predaji) svi nosili njegove ime. Antički Rim je još i više prednjačio po metodama proglašavanja i širenja svoje moći. Među brojnim carevima koji su se više oslanjali na vojnu silu, trgovinu i trezor nego na podršku prevrtljivih narodnih masa, vještina diplomacije usavršena je do visokih kriterija. Također, veliku pažnju se posvećuje razvoju upraviteljske i vladarske simbolike, jačanju zakonodavne i izvršne moći. No još za vrijeme kasne republike i Julija Cezara (uz vrsnog govornika Cicerona te njegovih nastupa i posredništava između sukobljenih političkih frakcija u Rimu oko god 60. pr.Kr.) izlaze prve svojevrsne novine (Acta diurna) kojima je za cilj stvaranje određenog pobjedonosnog političkog ozračja i diktat vlasti.

U tom širokom smjeru pojma propaganda i sve što pod nju spada, a koji se ozbiljnije i detaljnije počeo bilježiti, pratiti i razvijati kao vještina političkog pridobivanja i odobravanja od kraja 18. stolj. (za vrijeme burne francuske revolucije), tijekom industrijskog 19. stolj…,  poseban naglasak stoji na razdoblju prve polovice 20. stoljeća. Tada međunarodne odnose uvelike uz staro i klasično obraćanje masama – posredstvom tiska – definira i korištenje novih tehničkih otkrića sa područja bežičnog prijenosa energije – područja kontroliranog električnog impulsa i otkrića radio valova.

Engleski plakat za mobilizaciju građana

Engleski plakat za mobilizaciju građana

Povijesno se pod posebno povećalo mogu staviti događaji u Europi poslije završetka krvavog rovovskog I. Svjetskog rata. Odnosi između “starih sila”  (Velike Britanije, Francuske, Rusije, Njemačke) nisu snažnije utvrđeni. Nastaje transformacija starih vojnih saveza (Antanta, Trojni savez) te stupanje SAD-a na svjetsku scenu.

U ratom izmorenoj Europi (Njemačka, Italija) počinju se javljati narodnjački pokreti izrazito desne orijentacije, koji u svoju političku praksu s vremenom zagovaraju uvođenje elementa vojne sile i potpune premoći jedne partije. Dolazak nacional – socijalista ili popularno zvanih nacista na vlast u Njemačkoj nije bio usamljen – nepodržan proces ili pak čudnovati uplet skupine gorljivih fanatika okupljenih oko Austrijanca Adolfa Hitlera. To je bio dobrim dijelom kontroliran slučaj. Naime, slabije poznata je činjenica kako je nacistički pokret u prvim počecima bio posebno podržavan od njemačkih krupnih industrijalaca i kapitalista. Uz rastuću pojavu buntovnih socijalista i komunista na područjima većih njemačkih i austrijskih gradova, njima je trebao netko tko će pobunjenu radničke skupine otjerati sa ulica. Tko je opet mogao biti bolji izbor od nacista koji su se uz žestoke govore na javnim tribinama ili u pivnicama sa svojim protivnicima voljeli također razračunavati šakama i palicama? No, nitko od gore spomenutih tvorničara i krupnih bogataša nije očekivao i vrlo ozbiljne političke programe ekstremno narodnjačkih socijalista! Uz neuspjeli Minhenski puč 1923., nacisti kasnije i neće imati nekih većih problema u stjecanju povjerenja velikog broja Nijemaca, tako da već 1930. dobivaju šest i pol milijuna glasova. 1932. godine postaju najveća i najjača stranka u državi dok su samo četiri godine prije uspjeli skupiti oko 810.000 glasova. Pokazatelj je to ogromnog i brzog uspjeha, sve zahvaljujući dobrim vezama i prije svega simpatizerima među tvorničarima i visokim vojnim krugovima koji su se potajno divili stranačkoj žestokoj i predanoj retorici. Ta retorika (koju je Hitler vrlo jasno i izravno predstavio u svojoj površno privlačnoj i opasnoj knjizi Mein Kampf – Moja borba) podsjećala je Nijemce kako su rasno, kulturološki i na svaki drugi način vrjedniji od primjerice slavenskih ili romanskih naroda te kako im je u proteklom velikom ratu nanijeta ogromna nepravda. Takva vrsta propagandnog predstavljanja, izlaska u javnost sa gotovo histeričnom zanesenošću i uvjerenju kako se radi za boljitak naroda i kako je sve to apsolutna nužnost; utemeljit će se kasnije duboko u svijest ljudi i biti poznatija pod nazivom – nacistička propaganda. Nacional-socijalistima na ruku je išla i očajna ekonomska slika u zemlji, nezaposlenost te opće sivilo u očima nižeg i srednjeg sloja građana. Radnički pokret odbacio je silom ili milom komuniste i polako te čvrsto prigrlio zaštitu nacional-socijalista koji su obećavali ostvarenje prava, jačanje Njemačke na svjetskoj sceni te obračun sa boljševičkim zadiranjem iz Rusije itd. Nije manjkala niti ekonomska pomoć izvana. Uz pomoć brojnih poslovnih veza pristižu olakšice i novčane donacije da bi se potpomogla borba protiv ”crvenih” koji su politički i kadrovski podržavani iz komunističke Rusije.

Hindenburg predaje vlast Hitleru

Hindenburg predaje vlast Hitleru

1933. godine Hitler uspijeva biti priznat od strane starog maršala Hindenburga te biva imenovan državnim kancelarom. To je bio trenutak kada su se nacisti dočepali dugo priželjkivane karte za totalni uspon na vlast. Taj uspon vrtoglavo će voditi ka samo jednom i glavnom cilju, pokušaju potpune prevlasti Njemačke u Europi i ratu kao jedinim sredstvom za ostvarivanje tog cilja. Njemačka počinje polako obnavljati vojne potencijale i raditi na modernizaciji vidno zastarjelih i statičnih postrojbi. Politički naslov se gubi i kancelar Hitler polako postaje poznat kao Fuhrer – Vođa…

Sada je bilo potrebno lagano se pripremati za naoružanje i jačanje (Versajskim ugovorom, međunarodnim kontrolama i reparacijama osakaćene) njemačke privrede i vojne sile. Polako će na manje ili više skrivenim poligonima diljem zemlje stasati novo obličje vojske – Wehrmacht. Dok Hitler govori o miru, njemački vojnici i časnici se uvježbavaju za rat. Tako će biti u kasnijem slučaju Čehoslovačke i granične oblasti Sudeti.

Doček nacista u Sudetima

Doček nacista u Sudetima

U češkim Sudetima (njem. Sudetenland) živio je znatan broj njemačkog stanovništva koje je uvelike podržavalo nacističku stranku i njenu ekspanzivnu politiku. Dijelom jer su bili oduševljeni novim i neviđenim nastupima koje su mogli pratiti putem novina i radija, a dijelom jer su živjeli u uvjerenju kako svi Nijemci sada moraju biti jedno. Također, u toj pokrajini su se nalazila brojna utvrđenja, industrijski pogoni te bogata rudna nalazišta kojoj su još slaboj Njemačkoj privredi i industriji trebala u svakom slučaju. Niz spletki, pritisaka i zastrašivanja upućen prema čehoslovačkoj vladi i predsjedniku, završio je konačno u ožujku 1939. Francuska i Britanija (koju je u mirovnim pregovorima predvodio naivni premijer Neville Chamberlain) nisu poduzele ništa kako bi ispunile svoju svečanu minhensku obvezu – osiguranje nezavisnosti Čehoslovačke. Prema Pragu su iznenada krenule postrojbe Wehrmachta, zatutnjali novoizrađeni njemački tenkovi i još nedovoljno nacrtno razrađena oklopna vozila. Uz ovaj uspjeh, ostvaren bez rata i ispaljenog metka, nacisti su odlučili ići još i dalje – uvelike opijeni uspjehom austrijskog Anschluss-a i ohrabreni popuštanjem od strane Velike Britanije i Francuske. Radio Berlin je brujao o nadmoći, a London i Pariz su još vjerovali u mogućnost nekakvog mira. Na mir su tada pozivali i papa i svjetski predsjednici.
Treba napomenuti kako je katolička Crkva u početku imala dobre odnose sa nacističkom vlašću i novoproglašenim Trećim Reichom, no već sredinom tridesetih počeli su pritisci i progoni katoličkih neistomišljenika i svećenika koji će trajati sve do završetka rata. Uzaludni su bili pozivi Vatikana na poštivanje sporazuma – konkordata sa Svetom stolicom iz srpnja 1933. god.
U koncentracionim logorima će tako završiti stotine katoličkih svećenika. Na područjima pod kontrolom komunista te brojke bit će još i veće.

Hitler pozdravlja mnoštvo

Hitler pozdravlja mnoštvo

Matej Škarica
About Matej Škarica (31 Articles)
Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo. Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Autor je knjige "Propaganda kroz europsku povijest".

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*