Novo:

Stare igre, nova pravila: Prisvajanja i prekrajanja na internetu

Ovih dana sam u nerijetkoj masi slobodnih trenutaka ljetnog vremena pretraživao na internetu listu hrvatskih slikara unutar popularne mrežne otvorene enciklopedije Wikipedije. U tijeku vlastitog zanimanja te pomalo nasumičnog ''klikanja'' po znanim i manje znanim imenima, kliknem tako pod zvučno ime slikara Julija Klovića, a potom malo kasnije u samom članku i pod opciju italiano;(1) dakle talijansku opciju izbornika te ugledavši retke na ekranu u čudu se neugodno iznenadim… Što je bilo u pitanju? Naime, autori - pisci ovog slikara minijaturista (hrv. sitnoslikara) svrstavali su isključivo pod - talijanskog umjetnika - dok je na svim ostalim izbornicima (počevši od engleskog, njemačkog, francuskog, portugalskog, španjolskog ili ruskog) ovaj stvaratelj naveden, barem nekoliko puta kroz pridjev - hrvatski.

Što se tiče stvaratelja Klovića koji je djelovao u 16. stoljeću (znači plodonosnom dobu Renesanse ili europskog društvenog Preporoda), najveći dio života djelovao na području današnje središnje Italije (Rimu ponajviše) te od strane biografa Giorgia Vasarija (3) bio prozvan Michelangelom minijaturnog – sitnog slikarstva,(2) – …činjenica da je bio hrvatskog porijekla nije niti navedena! Barem se u tom pogledu određivanja pripadnosti moglo načiniti nekakvo suglasje i sporazum unutar ove enciklopedije kao i općenito unutar globalne mreže i mnoštva pripadnih stranica. Ali ne, to nekome nije bilo dovoljno, nije (mu) odgovaralo već se eto sljedujući određena možda već ustaljena nepisana pravila prisvajanja i preuzimanja vrjednota drugih naroda upustio u takoreći nekakva mutna posla nama već poznatog talijanskog kulturnog prisvajanja i povijesnog prekrajanja. No nije to prvi, a vjerojatno ni posljednji put, a ovaj slučaj neki će zanemariti jer se radi o novom i vrlo promjenjivom mediju. No, povijest nas je učila kroz teške lekcije ali eto, nećemo sada ići u mučne povijesne rasprave i razabiranja od početaka 20. stoljeća pa sve do godine 1945. Ono što pomalo negativno začuđuje jest činjenica da je i danas u Hrvatskoj ime Julija Klovića – unatoč hvale vrijednim akcijama, poput ovotjednog otkrivanja spomen ploče i otvaranja izložbe o Kloviću u Crikvenici – jako slabo poznato u javnosti, a o njegovom životnom djelu., dosegu i značaju za hrvatsku kulturu da i ne govorimo. …I nije samo njegovo ime u pitanju već su tu i imena nerijetkih drugih stvaratelja.

No druga ali nimalo nebitna stvar u ovom osvrtu pomalo i na prvi pogled ispunjenom negativnim stavovima, tiče se teme svojevrsne ispraznosti navedene mrežne enciklopedije na hrvatskom odnosno njezine jako slabe popunjenosti informacijama i pojmovima. O pojavi površnosti ne treba puno prevrtati i razglabati jer dovoljno je pogledati te zamijetiti kako u većini slučajeva doslovno zjape prazni ogranci, rubrike i članci kada su u pitanju neka od ponajvećih imena hrvatske kulture, umjetnosti, povijesti itd. Stoga je samo s tri riječi dovoljno prokomentirati – bijeda, površnost, glupost.

Na stranu sada Julije Klović Hrvat i stranice poput Wikipedije, postavlja se zapravo šire pitanje – Zašto se čudimo i ljutimo kada nam netko od okolnih susjeda ili unutar međunarodne javnosti ne priznaje naslijeđe, postignuća ili europsku pripadnost i dosege?! Toliko se upinjemo za tu famoznu EU, a su isti mah ne radimo dovoljnu promociju niti svojih ponajvećih imena u umjetnosti i kulturi niti marimo za predodžbe koje će on nama steći stranci! Valja tu napomenuti i primjere slikara Otona Ivekovića, Vjekoslava Karasa, Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije, Vlahe Bukovca, Gabrijela Jurkića te mnogih drugih.

Također, zapitajmo se u ovom ali i svakom drugom sličnom suvremenom, tehnološkom i kulturološko-socijalnom pogledu – Do kad će nam kulturu krojiti, a povijest pisati drugi, dok mi svoja građanska zanimanja okrećemo ka trenutnim i pripadnim vrijednostima poput dnevne doze iz života slavnih, sa estrade, iz crne i žute kronike?!
Stoga, s ovakvim zanimanjem za vlastito naslijeđe ne bi se trebali čudit ako za 50 ili 100 godina pogubimo polovicu ili više kulturnih pojmova i vrjednota.

Bilješke

1. Usp., http://it.wikipedia.org/wiki/Giulio_Clovio, (07.08.2009.)
2. PELC, Milan, Fontes Clovianae…, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 7., 8., i 9.
3. «KLOVIĆ, Juraj Julije», u: Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, Leksikografski Zavod Miroslav Krleža, 2009., sv. 7., str. 400.

Matej Škarica
About Matej Škarica (31 Articles)
<p>Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo. Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Autor je knjige “Propaganda kroz europsku povijest”.</p>