Novo:

Primjer obrade teme holokaust u osnovnoj školi ‘Petar Zrinski’ Jalžabet

Primjer iz prakse

U Danu sjećanja na Holokaust koji se obilježava 27.1. na dan kad je 1945. godine sovjetska Crvena armija oslobodila područje nacističkog logora Auschwitz-Birkenau, aktivno su sudjelovali osmaši Osnovne škole „Petar Zrinski“ Jalžabet. Kroz zanimljive radionice, izlaganja i dokumentarne filmove, učenici su se u sklopu nastavnog programa iz povijesti, hrvatskog jezika i likovne kulture upoznali sa ovom tematikom. Najzanimljivija je bila radionica izrade znakova koje su pojedini stanovnici „niže rase“, poput Židova, Roma, Poljaka, Jehovinih svjedoka ili homoseksualaca morali nositi u okupiranoj Europi. Svaki učenik je dobio zadatak da izradi jedan znak, sazna nešto o njemu te da ga nosi jedan dan u školi. Na kraju školskog dana učenici su ispunili anketni listić o tome kako su se osjećali kada su ga nosili i kakve su bile reakcije ostalih učenika.

– Melanija je nosila znak prisilnog radnika u logoru – to je crvena traka sa slovima LP koja se nosila na oko ruke. Ne bih se dobro osjećala da ga moram nositi cijeli život. Svi su me pitali o čemu se radi, što to znači, zašto to. Neki su se podsmjehivali, dobacivali, a jedan mali dječak me čak udario.

– Marko je nosio crveni trokut okrenut prema dolje sa slovom B u njemu. To je bio znak za homoseksualce u logoru. On se morao nositi na ruci i na prsima. Sam sam izabrao taj znak jer me baš zanimala reakcija mojih prijatelja. Prvo su mislili da slovo B znači budala – no kad sam im rekao što znači, neki su se smijali, a neki me zbunjeno gledali. Bilo je svakakvih komentara.

– Ja sam nosila žutu traku s Davidovom zvijezdom i velikim slovom Ž. Taj se znak nosio na lijevoj strani prsa i na leđima. Grozno bi se osjećala da sam ga morala stalno nositi – svi su buljili u mene i govorili da sam Židovka i ispitivali me zašto nosim njihov znak, rekla je Patricija.

– Moj znak je bio ljubičasti trokut okrenut prema dolje. To je bio znak Jehovinih svjedoka. Njih su nacisti proganjali jer nisu htjeli uzeti oružje i sudjelovati u vojsci. Znak se nosio na bicepsu i nadlaktici. Da sam ga morao nositi cijeli život osjećao bih se loše! Bilo bi mi jako čudno, ne bih se mogao nigdje uklopiti u društvo. Drugi su bili znatiželjni što nosim, no lakše mi je bilo jer su i drugi nosili znakove. Na kraju je ispalo zanimljivo, rekao je Marinko.

jalzabet-holokaust-2

Iako prije nisu čuli za taj pojam, svi su naučili nešto o Holokaustu. Na nekoliko sati učenici su shvatili što znači biti obilježen. Začudo, prihvatili su svoje zadatke sa oduševljenjem i bez problema nosili znakove, čak i na tjelesnom. Kasnije su sve svoje znakove polijepili na veliki plakat, a umjesto potpisa, obojili su svoje dlanove i ostavili njihov otisak kraj znakova. Veliko zanimanje bilo je za dokumentarni film HRT-a „Svijetlo u tami“ o spašavanju dva židovska dječaka iz varaždinskog kraja – Artura Rosnera i Vedrana Harya. Mogli su saznati kako i kada su počeli progoni Židova, kako su stradali, što znači Pravednik među narodima, koliko se Židova vratilo poslije rata kući. Kako nije mogao osobno prisustvovati projekciji, učenike je pozdravio Artur Rosner, jedan od glavnih aktera tog filma. Učenici su za ovaj tematski dan pripremani od jeseni – već su u studenom zasađene lukovice žutog šafrana koje su dobili iz Jasenovca u sklopu Projekta „Šafran“, a prvi cvjetovi trebali bi niknuti čim zatopli i svojom bojom podsjećati na milijune znakova koje su Židovi morali nositi.

Ciljevi i zadaci ove nastave su bili:

  • naučiti značenje pojmova: antisemitizam, rasni zakoni, Holokaust, genocid, koncentracijski logor, tvornica smrti, diskriminacija, Pravednik među narodima
  • objasniti značenje obilježavanja Holokausta u Hrvatskoj
  • upoznati osnovne elemente judaizma i židovske kulture
  • uočiti uzroke i posljedice Holokausta tokom Drugog svjetskog rata
  • usvojiti trajne vrijednosti oko negiranja šovinističkih i rasističkih težnji
  • osuditi sve ratne zločine i zločine protiv čovječnosti
  • stvaranje simpatija prema žrtvama te nacionalnim i vjerskim manjinama
  • potaknuti individualno istraživanje i upoznavanje sa drugim kulturama
  • povezivati već naučeno sa novim informacijama i izgrađivanje vlastitog stava
  • poticanje na rad u grupama i kreativnost te uvažavanje tuđeg mišljenja

O Holokaustu se premalo govori u našim školama – iako svake godine 30-ak nastavnika sudjeluje u edukacijama u Izraelu, SAD-u i Poljskoj, te u Hrvatskoj – to nije dovoljno za sve. Sve se svede na jedan školski sat u kojem se treba obraditi velika tema pa dio nastavnika nerado pristupa toj temi jer su nedovoljno educirani ili oskudijevaju nastavnim pomagalima. No često se i s malo mašte i spretnosti može mnogo uraditi. No, nije dovoljno ukrasiti razredni pano sa slikama ili nabrajati logore – s djecom treba govoriti o toj temi, ili ih čak odvesti na autentično mjesto događaja. Učenici osmih razreda prošle su godine posjetili Spomen područje Jasenovac, a ove je godine u planu odlazak do Danice u Koprivnici – prvog logora u NDH. To će se integrirati sa tematikom drugih predmeta tako da ostvarimo terensku nastavu koja će zanimati sve učenike. Pripremiti nastavni sat o Holokaustu nije jednostavno, a uvijek se preporuča da teme budu što više bliske učenicima, odnosno da se oni mogu poistovjetiti sa problematikom Holokausta. No ne mora se uvijek započeti s Drugim svjetskim ratom – prikladni početak bio bi i kraće upoznavanje sa židovskom kulturom i poviješću (fotografije poznatih Židova, opis sinagoge, biblijske osobe…). Što više slikovnog materijala, proučavanje izvora ili iskaza svjedoka tog razdoblja, isječci iz filmova, analiza pjesme ili povijesnog teksta, karta okupirane Europe (NDH sa istaknutim logorima smrti, izrada znakova mogu zauzeti glavni dio sata. A umjesto klasičnog završetka može se sve ponoviti tako da svi sudjeluju s pokojom misli na sljedećem primjeru:

PRONALAŽENJE I DEFINIRANJE ODGOVORNOSTI ZA ZLOČINE

Zadatak: Kako bi odredio/la “odgovornost” osoba za ono što se Židovima dogodilo u Holokaustu?

  1. NIJE ODGOVORAN b) DJELOMIČNO ODGOVORAN c) DOSTA ODGOVORAN
  1. poglavnik Ante Pavelić, vrhovni poglavar NDH (c)
  2. ministri NDH poput Andrije Artukovića, Mile Budaka, Slavka Kvaternika (c)
  3. industrijalci koji su novčano pomagali ustašku vlast (c)
  4. građani koji su bili nezainteresirani za politiku i koji su “gledali svoja posla” (b)
  5. obrtnici i poljoprivrednici koji su koristili besplatnu radnu snagu logoraša (b)
  6. redovni domobranski vojnici (a)
  7. osobe koje su preuzele židovske trgovine i stanove (c)
  8. vozači vlakova za koncentracijske logore (b)
  9. školski i sveučilišni profesori koji na poslu veličaju Hitlera i novi poredak (c)
  10. svećenik koji je ustašama dao popis osoba koji nisu Hrvati u njegovoj župi (c)
  11. stanovnici u okolici koncentracijskih logora (a)
  12. ambasadori država koji nisu izdavali vize za Židove (b)
  13. seljaci koji su na dražbama kupovali opljačkanu židovsku imovinu (b)
  14. mladići i djevojke koji su se dobrovoljno priključili ustaškoj mladeži (c)
  15. žene ustaša koje su koristile namještaj, nakit i odjeću odvedenih Židovki (b)
  16. logoraši koji su po zapovjedi morali ubijati druge logoraše (a)
  17. Papa koji nije osudio nacifašističku ideologiju u toku rata (c)
  18. partizani koji nisu napali ustašku posadu u logorima (c)
  19. Saveznici koji nisu bombardirali logore ili prometnice do njih (c)
  20. građani koji su zamoljeni da sakriju sakriti židovsko dijete, ali su to odbili (b)

(učenički odgovori ne moraju odgovarati ponuđenim rješenjima)

jalzabet-holokaust-3

Učenicima su predložene internetske stranice Yad Vashem centra u Izraelu za dodatno istraživanje (www.yadvashem.org.il) i United States Holocaust Memorial Museuma.

Literatura

  1. Antisemitizam, holokaust, antifašizam, zbornik radova, skupina autora, Zagreb, 1996.
  2. Deverić,M, Fumić, I.: Hrvatska u logorima 1941.-1945. SABA, Zagreb, 2008.
  3. Dobrovšak, Lj.: Židovi i njihov utjecaj na transformaciju naselja podravskog višegraničja krajem 19. i početkom 20. st., Podravina 6, Samobor, 2004.
  4. Dretar, M.: Židovi u ludbreškom kraju, povijesno-demografski prilozi, Ludbreg, 2010.
  5. Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, skupina autora, Zagreb, 1998.
  6. Gilbert, M.: Atlas of the Holocaust, The Routledge, London, 2002.
  7. Goldstein, I.: Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001.
  8. Goldstein, I.: Židovi u Zagrebu 1918-1941., Zagreb, 2004.
  9. Holokaust u nastavi, priručnik za nastavnike, urednik N. Popović, Durieux, Zagreb 2005.
  10. Horvatić, F.: Logor Danica u Koprivnici, Podravski zbornik, Koprivnica, 1975.
  11. Lončarić, M.: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu, Varaždin, 2003.
  12. Nikolić, N.: Jasenovački logor smrti, Sarajevo, 1977.
  13. Steiner Aviezer, M.: Hrvatski pravednici, Novi Liber, Zagreb, 2008.
  14. Švob, M.: Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice, I, II, Zagreb, 2004.
  15. Židovi na tlu Jugoslavije, katalog izložbe, Zagreb, 1988.
  16. Židovi u Koprivnici, katalog izložbe, Koprivnica, 2005.
Milivoj Dretar
About Milivoj Dretar (31 Articles)
Diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. godine radi u OŠ "Petar Zrinski" Jalžabet. Iste godine objavljuje prvi članak „Povijest ludbreške židovske zajednice“ u Podravskom zborniku, a nakon toga seriju članaka o povijesti ludbreških Židova u Ha-Kolu, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj. Pisao i za Historiu Varasdiensis, Meridijane i Most. Dopisnik Glasa antifašista i Ha-Kola, autor više članaka na Hrvatskom povijesnom portalu. Najviše se bavi zavičajnom poviješću i tematikom 2. svjetskog rata, posebno Holokaustom i Narodnooslobodilačkim pokretom.