Novo:

Povijest vatrogastva u Međimurju

Vatrogastvo kao stručni, humani, najorganiziraniji i najbrojčaniji dio sustava obrane od požara u Međimurju kontinuirano djeluje od 1875. godine te spada među prvih stotinu hrvatskih i tisuću europskih organizacija s kojima počinje nova vatrogasna povijest u 19. stoljeću.

Predpovijesno vatrogastvo na tlu Međimurja datira iz I. stoljeća po Kristu i to u Svetom Martinu na Muri (Halicunum), kao većem rimskom središtu kotarskog značaja, na rimskoj cesti Ptuj (Poetovio) – Sombathel (Savaria). Tada su osim plaćenih vatrogasaca u sastavu rimske vojske postojale i dobrovoljne vatrogasne službe, osim u Rimu i u ostalim gradovima. To se odnosilo i na tadašnju Panoniju u sklopu koje je bilo i Međimurje. Dobrovoljno vatrogastvo organizirali su cehovi obrtnika. Prvi su bili oni obrtnici koji u svojoj djelatnosti koriste vatru, otvorena ognjišta: kovači, zlatari, metalci…Zvali su se fabri. Potom su centonariji: krojači, tekstilci, kožari…; dentrofori: tesari, kolari i ostale djelatnosti u obradi i korištenju drveta i tignariji: zidari, keramičari, cestograditelji. Na čelu takve službe postojala je društvena uprava, a najsposobniji obrtnici obnašali su čelne dužnosti: majstor (magister) i zapovjednik (prefekt).

Propašću Zapadnog Rimskog Carstva, što je otpočelo u IV. stoljeću po Kristu, zanemaren je i uništen dotadašnji razvoj i ustroj dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva, a otpor robova i naročito utjecaj barbara germanskih plemena doveo je do propadanja onovremene vatrogasne organizacije. Slijedi srednji vijek u svim fazama razvoja, čak tisućljeće i više godina bez vatrogastva. Međutim, požar kao prirodna nesreća nije nestao. Požari kao pogibeljna opasnost za ljude, a naročito za nastale srednjovjekovne gradove, povremeno su izazivali pomisao za obranu od njih.

Najstariji ili prvi oblik organizirane obrane od požara u Međimurju pripisuje se vremenu kada Slaveni naseljavaju ove prostore krajem VI. i početkom VII. stoljeća. Taj oblik službe zaštite od požara nije imao ni tehničke ni ustrojstvene veličine, već je izvirao u osobitostima toga ljudstva: da nisu bili nomadi, da su počeli provoditi napredne, organizirane oblike života, a nisu ni imali pljačkaško-osvetničke namjere. U skrbi za svoj dom, mjesto i okolinu kojoj su se udomili, dakle za svoju egzistenciju i život, oni su se brinuli, između ostalog, i o obrani od požarne opasnosti i s tim u vezi planirali i provodili određene aktivnosti i mjere zaštite.

U većini gradova nastalih u srednjem vijeku, naročito poslije katastrofalnih požara, pojavljuju se razni oblici organiziranja obrane od požara. Ovisno o državama, a najčešće je inicirana u upravama ili od vlasnika gradova, obrana od požara u početku je bila u okviru normativne djelatnosti. U gradskim statutima propisivane su radnje u svezi s požarnom opasnosti. Posebno valja istači da su propisivane i stroge kazne, čak i smrtne, za prekršitelje s obzirom na vatru i požar. Razvojem gradova, a time i požarnih opasnosti, mjere obrane od požara poprimaju sadržajnije oblike: propise o ustroju ophodnji, kasnije stalnih straža, nabavu opreme za gašenje požara, obveze obrtnika (cehova) i građanstva, ugradbu negorivih materijala, itd. Nije poznato da li su mjesta u Međimurju sa statusom trgovišta imala kakove propise o obrani od požara. Skloni smo povjerovati prije da nego ne. Pouzdano se zna da je obvezatno provođenje mjera obrane od požara u Međimurju počelo u 18. stoljeću.

Kraljica Marija Terezija 1768. godine donosi naredbu tzv. požarnički propisi po kojoj moraju postupiti sve zemlje Monarhije tj. za svoja područja donijeti prilagodbene i podrobnije propise. Slijedom spomenute naredbe u gradovima i trgovištima postojeći propisi za obranu od požara morali su se uskladiti, a oni gradovi i trgovišta koji ih nisu imali, donijeti. Ovoj činjenici valja dodati i postojanje, prvog i najstarijeg vatrogasnog priručnika u to vrijeme u Hrvatskoj Ognya i pogora koji je tiskan u Budimu 1834. godine na arhaičnom kajkavskom jeziku.
Vjerojatno je ova literatura poslužila i nositeljima odnosno obnašateljima službe obrane od požara u Međimurju.

Obnova i nastanak vatrogastva u Međimurju

Poslije propasti rimskog vatrogastva, kao organizirani oblik službe, oganizacije,udruženja građana za obranu od požarne opasnosti, obnavlja se u 17. stoljeću. Nova kontinuirana vatrogasna povijest u Europi započinje od 1846. godine, u Hrvatskoj od 1864. godine, a u Međimurju 1875. godine. U Međimurju su vatrogasci ipak počeli raditi 10 godina ranije od službene povijesti, odnosno prije osnutka dobrovoljnog vatrogasnog društva. Poglavarstvo grada Čakovca na sjednici 29. studenoga 1864. godine donosi odluku o nabavi tri štrcaljke, dakako ručne, za grad Čakovec i kako u povijesnim izvorima stoji: koje će čekati spremne za gašenje požara. Ova oprema, iako vrhunac tadašnje vatrogasne tehnike, nije mogla biti dovoljna za gašenje požara.

Tražila je poslugu, održavanje, a što je najvažnije rukovanje i način dopreme na mjesto požara. Da bi sve to funkcioniralo Poglavarstvo donosi i odluku o osnivanju vatrogasne službe, prve u urbanim sredinama Međimurja. Službu sačinjavaju tri vatrogasca i to: Jakob Makovec, Ivan Debić i Albert Martinuvić. Njihovo djelovanje je započelo od 1. siječnja 1865.godine. Bili su dobrovoljci, ali su na dan požara imali pravo od Poglavarstva na dnevnicu od 2 forinte, koliko je dobio i bilo koji Čakovčanec ako je prvi svojom zapregom, a to su tada bili konji, dopremio opremu za gašenje tj. ručnu štrcaljku na požarište. Uz ove odrednice odluka je sadržavala i obvezu za građane da su dužni i to besplatno pomagati vatrogascima gasiti požar. Dakle, riječ o vatrogascima u pisanoj odluci Poglavarstva grada Čakovca potvrđuje nastanak – početak djelovanja vatrogasne službe u Čakovcu tj. prvom mjestu u Međimurju 1864. godine.

Prva vatrogasna služba u Čakovcu djelovala je jedno desetljeće, a nakon toga se uvidjelo da se takav oblik organiziranja obrane od požara ne može nositi sa sve većim izazovom požarnih opasnosti u gradu Čakovcu, što znači da je bila neučinkovita.Valja dodati da su požarne opasnosti, osim u samom gradu, sve više prisutne i u naglo razvijenim selima koja su sa svih strana okruživala Čakovec.

Požarna preventiva je tada na niskom stupnju, a gospodarsko-stambeni objekti građeni su od pretežno zapaljivog materijala. To sve je pridonjelo lakšem nastajanju požara, a potom otežavalo akciju gašenja i spašavanja. Sve to, a posebno česti požari katastrofalnih razmjera, potiču Poglavarstvo grada Čakovca na nova razmišljanja o obrani od požara. Europom i Hrvatskom uveliko je u to vrijeme prisutna misao o dobrovoljnim vatrogasnim društvima, te Poglavarstvo 15. rujna 1874. godine donosi odluku o potrebi osnivanja takva društva i u Čakovcu.

Načelnik Josip Marcijuš zadužen je da sastavi troškovnik, a rezultat je povijesna Osnivačka i konstituirajuća skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Čakovec, održana 17. travnja 1875. godine, koje od tada neprekinuto djeluje do danas.

Trgovište Prelog, drugo mjesto po veličini u Međimurju preduhitrilo je Čakovec i siječnja iste godine osnovalo prvo vatrogasno društvo u povijesti Međimurja. Prema zapisu iz 1875. godine to se zbilo ovako: Purgeri tergovišća Prelog, uvidivši od kolike je hasne vatrogasno društvo i pokeh dob je mnogo i več trpeti moralo ovo mesto radi neurednoga gašenja ognja, radi toga, da svim stanovnikom imetak i život kaj lepše obraniti more ustrojili su leta 1875. 31. oga januara dobrovoljno vatrogasno društvo. I ovo Društvo neprekinuto radi od 1875. godine. Oba društva su devet desetljeća bila centar vatrogastva – čakovečko za gornji dio, a preloško za donji dio Međimurja, te okosnica prvih vatrogasnih udruženja (vatrogasne župe, kotari, podsavezi…). Uz to bila su uzor međimurskog i vatrogastva na razini Hrvatske – preloško 30-tih, a čakovečko 50-tih godina 20. stoljeća.

Dodajmo da su ova dva međimurska vatrogasna društva među prvih 20 u Hrvatskoj. Iste 1875. godine još je osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Krapina, Delnice, Osijek Donji Grad, Virovitica, Vukovar, a prije toga 1874. Križevci, Požega, Koprivnica; 1873. Bjelovar, Ilok, Ogulin; 1872. Đakovo, Mrežnica, Okućani, Osijek Gornji Grad, Podravska Slatina, Semeljci, Slavonski Brod; 1871. Karlovac i Nova Gradiška; 1870. Zagreb – Ksaver; 1869. Ludbreg; 1868.; Otočac; 1865. Sisak i 1864. Varaždin.

U vrijeme Austro-Ugarske u Međimurju je osnovano svega 15 vatrogasnih društava od čega samo tri u prvim desetljećima 20. stoljeća. Možda je to puno, a možda i malo. Za Međimurje puno ako se usporede ostali dijelovi tadašnje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u kojoj je ukupno osnovano 177 vatrogasnih društava, odnosno malo glede na ozračje u kojem su društva djelovala i u kojem su se razvijali urbani, društveni, gospodarski i ostali sadržaji života u međimurskom prostoru. Dodajmo da dotadašnje osnovano vatrogastvo u Međimurju nije imalo svoje udruženje, koordinaciju na razini Međimurja. Vjerojatno su članovi međimurskih vatrogasnih društava nazočni strukovnom vatrogasnom tečaju koji je Ugarska vatrogasna zajednica organizirala 1901. godine u deset mađarskih gradova. U zapisima DVD-a Donji Vidovec stoji da je polaznik jednog od tih tečaja i tamošnji ćlan Karol Plačko, po zanimanju kovač.

Podsjetimo, Međimurje je tada upravno spadalo pod Zala županiju u Ugarskoj pa je i vatrogastvo ustrojeno sukladno tadašnjim propisima koji nisu bili najskloniji potvrđivanju slobodnog udruživanja građana, pa makar to bile i humane službe, društva za pomoć bližnjemu. To nam potvrđuje i činjenica što su 1885. godine po tadašnjim vlastima registrirana samo četiri vatrogasna društva: Čakovec, Prelog, Mursko Središće i Legrad. Činjenica je i to da su sva seoska vatrogasna društva zamrla zbog nemarnosti tadašnjih vlasti za vatrogastvo, a o nastanku i djelovanju nemaju arhivu. Valja napomenuti, radi usporedbe, statistički podatak da je u Međimurju osnovano 15 DVD-a od 1875. do 1918. godine, a toliko ih je osnovano (pojedina obnovljena) samo 1925. godine.

Prikazujemo napis o 50-toj obljetnici vatrogastva u Međimurju u rubrici Društvene vijesti u Vatrogasnom vjesniku broj 11/1925.”Prelog. Dobrovoljno vatrogasno društvo u Prelogu slavilo je dne 15. VIII. 1925. svoju 50-godišnjicu. Sav grad bio je iskićen hrvatskim i državnim zastavama. Na svima ulazima u grad veliki ukusno izradjen., te sa nezbroj zastavica i lampiona iskićeni slavoluci pozdravljaju goste sa “Dobro došli”. Prelog se odjenuo u svečano ruho. Oko 20 vatrogasnih društava, 12 zastava i preko 600 vatrogasaca varaždinsko-međimurske župe kao i delegati slovenskog vatrogastva, gradjanstvo Prelogsa, te oko 3000 ponosnih međjimurskih seljaka, sačinjavali su povorku koja je nakon blagoslova zvona na groblju prošla lijepim širokim preloškim ulicama do kapelice sv. Florijana, gdje je domaći, sveopće poštovani župnik g. Kuhar sa 3 svećenika, pod vedrim nebom odslužio sv.misu. Pred samo misu ocrtao je g. župnik na svečan način značenje vatrogastva, izvodeći ju iz “Ljubi bližnjega kao samoga sebe”. Nakon sv. mise posvećena je nova vrpca i obavljeno kićenje i bratimljenje barjaka.

Tada je starosta župe g. Mato Rupčić, vlastelin u Vinici pozdravio “Dobrovoljno vatrogasno društvo Prelog” u ime hrv. vatrogastva.Ovaj govor napravio je na sve prisutne dubog dojam.
Višeput odobravanjem prekinut, uslijedilo je sveopće burno odobravanje kada je starosta g. Rupčić završavajući svoj govor rekao slijedeće:
Samo jedan oganj postoji koga nemamo da ga gasimo nego naprotiv, da ga rasplamsamo do najvišeg stupnja, a to je braćo moja ljubav naprama rodjenoj nam grudi Hrvatskoj, te naprama našoj proširenoj velikoj i nerazorivoj domovoini, koji ocrtavaju tri narodne himne “Naprej zastvae slave” i “Bože pravde” u “Lijepoj našoj domovini”, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pod žezlom Njegovog Veličanstva milog i narodnog nam Kralja Aleksandra Karagjorgjevića. Burni plijesak i srdačmi usklici “Živio naš kralj” slijedili su ovom patriotskom i muževnom govoru našeg staroste.
Nakon toga govorilo je još nekoliko članova vatrogastva. Osobito mile i srdačne riječi bile su one predsjednika preloškog vatrogastva g. Balenta te jednog od slovenskih delegata.
Kada su pozdravni govori bili završeni, islijedio je mimohod sviju vatrogasnih društava, pred kumom, župnikom, starostom i svim zapovjednicima, koji su se naprotiv župnog dvora bili povrstali.
U 15 sati bila je udešena javna vježba preloškog vatrogastva.

Suponirani požar na velikom hotelu u Prelogu bio je predmetom gašenja i spašavanja. Kroz 4 minute biklo je vatrogastvo pod vodtsvom svog dičnog zapovjednika g. Balenta na licu mjesta i tako reći u tren oka ležale su na visokom krovu sastavljene ljestve a po njima su se sa neočekivanom brzinom dizali penjači i već su 3 štrcaljke bile u djelatnosti. Sa velikim zadovoljstvom možemo konstatovati da je ova vježba nada sve uspjela, i pa je ista svima, a napose nema vatrogascima poslužila kao lijep primjer, discipline, strukovne naobrazbe i skladne vatrogasne uprave. Zapovjedniku i njegovoj vanrednoj momčadi čestitli su uz starostu i svi prisutni zapovjednici pojedinih društava. Nakon ove vježbe usljedila je vrtna zabava koja je bila jako lijepo posjećena. 6 vatrogasni glazbi koncertiralo je izmjenice. Uz ples, pjesmu i svirku protegnula se je zabava do kasno u noć. Pomoz Bog! Anton Lazar.”

Nacionalno buđenje i u vatrogastvu

Poslije 1918. godine svekoliko hrvatsko, a posebno međimursko vatrogastvo znatno oživljava. Ne samo zbog humane naravi već i zbog nacionalnog oslobođenja koje je posebno izraženo u Međimurju. Zapovijedi na hrvatskom jeziku, istupanje u inozemstvu pod hrvatskim imenom, obilježja, znakovlje, stijeg…očituju pripadnost vatrogastva narodu i domovini. U međimurskom prostoru ima slučajeva da su emocije nanijele i štetne posljedice jer pojedine sredine nisu htjele obnoviti “bivše” tj. vatrogastvo prošlog vremena. Po završetku prvog svjetskog rata javlja se nada u novo doba pa tako i u vatrogastvo. Mnogi članovi međimurskih vatrogasnih društava ostaju u ratu, a mnogi su rastureni širom Europe gdje, pored ostalog,upoznaju i vatrogastvo. Vrativši se u svoje domove, osim što pristupaju u matična vatrogasna društva, nesebično šire tu plemenitost te s ostalim čimbenicima mjesta stanovanja obnavljaju društveni život.

U Međimurje dolazi i hrvatsko vatrogasno štivo “Vatrogasni vjesnik” koji svojim napisima o skrbi za vatrogastvo osvježava, bodri, nadahnuje i daje potporu ne samo promicateljima vatrogastva već i dužnosnicima općina i tadašnjih srezova. Obnavljaju se i oživljavaju zamrla društva, polučuju rezultati na osnivanju dobrovoljnih vatrogasnih službi u mnogim mjestima, primjerice: Črečanu 1919., Palovcu 1920., Pribislavcu i Novom Selu 1921., Macincu, Gornjem Pustakovcu, Mihovljanu, Strahonincu, Gornjem Hrašćanu 1922.,Savskoj Vesi, Vulariji, Pušćinama, Štefancu, Orehovici, Ivanovcu, Buzovcu 1923., Gornjem Vidovcu, Totovcu, Draškovcu, Novom Selu na Dravi 1924., a kao što je već spomenuto 1925. godine osnovano je 15 vatrogasnih društava. Broj društava povečavao se iz godine u godinu te je Međimurje 30-tih godina 20. stoljeća slovilo kao dio Hrvatske s najmasovnijom vatrogasnom službom glede vatrogasnih župa, broja dobrovoljnih vatrogasnih društava i broja članova. Na početku 80-tih godina istoga stoljeća u Međimurju su djelovala 103 društva što je ujedno i rekordni broj u povijesti međimurskog vatrogastva.

O vatrogastvo u gornjem Međimurju u Vatrogasnom vjesniku broj: 7/1930. stoji:
ŠTRIGOVA
Dobrovoljno vatrogasno društvo u Štrigovi – Medjimurje proslavilo je na Duhovski ponedjeljak dne 9. juna t.g. pe t- godišnjicu svoga rada i opstanka, kojoj su proslavi prisustvovala bratska društva iz Čakovca sa zastavom, te Mursko Središće, Stanetinec, Martinuševec, Šafarsko, Ljutomer i Sv. Miklauz.
Nakon što su se sakupila sva društva, krenuli su u 10 sati u župnu crkvu k sv. misi. Po završetku mise održao je osnovatelj vatrogasnog društva u Štrigovi zapovjednik brat g. Stevo Gjermanović kratki govor u kojemu je istaknuo postanak vatrogastva u opće, njegovu svrhu i važnost obstojnosti, te potrebu brastke ljubavi prema svakome bližnjemu, kao i uspjeh društva od dana osnutka do danas. Ovaj govor saslušan je sa velikim odobravanjem. Tom zgodom podjeljene su diplome dvojici braće zaslužnih članova, braći Lukovnjak Antunu i Kovačević Viktoru.

Vatrogasna udruženja ( kotar, župa, podsavez, savez, zajednica )

Vatrogasci Međimurja među prvima u Hrvatskoj osnivaju udruženja vatrogasnih društava, te se svrstavaju među začetnike toga ustroja hrvatskog vatrogastva; 1925. godine je osnovan Vatrogasni kotar Prelog i prva u Hrvatskoj Vatrogasna župa varaždinsko – međimurska koja udruženja su registrirana u Vatrogasno župu Prelog 1931.,odnosno Vatrogasno župu Čakovec 1934. godine. U vatrogasnom ustroju hrvatskog vatrogastva poslije II. svjetskog rata u Međimurju su 1949. godine osnovani Vatrogasni podsavezi DVD-ova Čakovec i Prelog, a od 1956. godine djeluje jedno udruženje na razini Međimurja pod nazivom “Kotarski vatrogasni savez Čakovec” s 10 vatrogasnih odbora općina: Čakovec, Dekanovec, Donji Kraljevec, Kotoriba, Lopatinec, Mala Subotica, Mursko Središće, Nedelišće, Prelog i Štrigova koji su imali status pravne osobe. Potom punih 40 godina od 1963. pa sve do 1993. godine, sustavno komunalnom sustavu, djeluje isključivo samo jedno udruženje pod nazivom Vatrogasni odbor općine, Općinski vatrogasni savez i Vatrogasni savez općine Čakovec. Nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske Međimurje je ponovo međ prvima konstituiranjem prvog Vatrogasnog saveza Županije Međimurske 1993. godine, koji nakon donošenja Zakona o vatrogastvo mijenja naziv z zajednicu, a nakon toga se organiziraju i općinske, odnosno područne i gradske vatrogasne zajednice, ali ovaj puta bez statusa pravne osobe. Ponovo se pristupilo od 1994. ustroju vatrogasnih udruženja na razini gradova i općina.

Uz dobrovoljno vatrogastvo u Međimurju od 1. 1. 1975. djeluje Javna vatrogasna postrojba u Čakovcu, osnovana prosinca 1974. godine pod nazivom “Profesionalna vatrogasna jednica Čakovec”, a 70-tih godina 20. stoljeća djelovala je i profesionalna vatrogasna jedinica u tvornici namještaja “Hrast” u Čakovcu. Uz ove, profesionalni vatrogasci, neorganizirani u profesionalne postrojbe, a kao plaćeni zaposlenici vatrogasne službe, postojali su od 50-tih godina 20. stoljeća u poduzeću:”Međimurska trikotaža” Čakovec, “Čateks” Čakovec i “Čakovečki mlinovi”, a od 60-tih godina u
“”Vajdi” Čakovec,”Hrastu” Čakovec i Kolskoj radioni Čakovec, te pod kraj 70-tih godina u pogonima “Međimurske trikotaže” u Prelogu, Kotoribi, Murskom Središću i Štrigovi, Građevnom kombinatu “Međimurje” Čakovec, TIZ-u “Zrinski” Čakovec, Konfekciji “Jedinstvo” Čakovec i “Modeksu” u Murskom Središću. U pojedinim poduzećima (“MTČ”, “Čateks”, “Čakovečki mlinovi”…) zaposlenici su obavljali isključivo vatrogasnu službu dok su u drugima, osim vatrogasnih, obavljali i poslove opće sigurnosti. Valja dodati da je takav oblik organiziranja obrane od požara u gospodarstvu danas prisutan jedino u poduzećima “Međimurska trikotaža” i “Čateks”.

Glede vatrogasnog profesionalizma dodajmo da je prvi plaćeni vatrogasac, kao “profesiopnalac” (Dragutin Bacinger) ustrojen u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Čakovec 1951 . godine, kao vozač, automehaničar i dežurni za dojavu požara. U sklopu ovoga Društva Skupština općine Čakovec odlukom od 24. siječnja 1972. godine osnovala je prvo “profesionalno jezgro”, stalnu dežurnu vatrogasnu službu s jednim dežurnim vatrogascem na području tadašnje općine, odnosno Međimurja.

U vrhu hrvatskog vatrogastva

Najsjeverniji prostor Republike Hrvatske između Drave i Mure, osim što se ističe brojem dobrovoljnih vatrogasnih društava te ustrojem vatrogasnih udruženja, prepoznatljiv je i po drugim značajnostima i djelotvornostima vatrogasne službe, a što ga svrstava u sam vrh hrvatskog vatrogastva.

Stručnom osposobljavanju vatrogasaca na razini Hrvatske, na II. tečaju za časnička zvanja Hrvatske vatrogasne zajednice u Đakovu 1932. godine, prisutan je Bela Balent, zapovjednik DVD-a Prelog i predsjednik Vatrogasne župe Prelog. Vatrogasna župa Prelog je među prvima u Hrvatskoj pristupila stručnom osposobljavanju zapovjednih dužnosnika održavanjem tečaja za časnička zvanja 1932. godine I Vatrogasna župa Čakovec održava takav tečaj 1937. godine koji s položenim ispitom završava 128 polaznika što je do danas neoboren rekord u povijesti hrvatskog vatrogastva. Od 1932. – 2004. godine u Međimurju je održano 14 tečaja za časničko i 34 tečaja za dočasničko zvanje, a 1954. godine tečaj “iz vatrogastva” za polaznike tadašnje Učiteljske škole u Čakovcu. Zaslugom Odjela za zaštitu od požara Općinskog sekretarijata za unutarnje poslove Čakovec 1981. godine je organiziran jedan razred Škole za vatrogasne tehničare u sklopu Vatrogasne škole Zagreb. Održano je oko dvadeset seminara za vatrogasne strojare, trideset za zapovjednike, a po dolasku profesionalnog zapovjednika Vatrogasne zajednice i prvi tečaj za uporabu i održavanje opreme za zaštitu organa za disanje (2002. g. ).

Na poticaj zapovjednika Ivana Krištofića i Hrvatskog društva inženjera sigurnosti pri radu od 2003. godine Vatrogasni dom u Čakovcu je udomitelj dodiplomskog i diplomskog studija sigurnosti za zvanja inženjer i diplomirani inženjer zaštite na radu i zaštite od požara.

U “Međimuskoj trikotaži” Čakovec 1947. godine, zaslugom Ivana Bičaka, osnovan je u Hrvatskoj prvi u poduzećima “ženski vatrogasni odjel” što je imalo veliki poticaj za učlanjenje žena u vatrogastvo, posebno nakon pojave na natjecanju na razini Hrvatske 1951. godine. Godine 1948. godine u Nedelišću počinje djelovati, prva u Hrvatskoj, vatrogasna mladež za što je zaslužan učitelj i vatrogasni dužnosnik i pedagog Martin Viljevac.

Međimursko vatrogastvo već šest desetljeća, odnosno od 1951. godine, kontinuirano sudjeluje na svim natjecanjima vatrogasaca i to u svim kategorijama na razini Hrvatske. Uz dominaciju osvajanja najviše I., a potom II. i III. mjesta, ženskog odjeljenja DVD-a “Međimurske trikotaže” Čakovec u prva dva desetljeća natjecanja spomenimo i ostale uspješne natjecatelje:
I. mjesto 1956. u kategoriji “saveza” – Kotarski vatrogasni savez Čakovec, I . mjesto 1957. u kategoriji “saveza” – Kotarski vatrogasni savez Čakovec, III. mjesto 1958. u kategoriji “saveza” – Kotarski vatrogasni savez Čakovec, I. mjesto 1963. u kategoriji muški seoskih DVD-a – DVD Palinovec, I. mjesto 1969. u kategoriji mladeži-muški – DVD Čakovec-Pustakovec, I. mjesto 1971. u kategoriji muški – DVD “Čateks”, II. mjesto 1973. u kategoriji muški – DVD “Čateks”, II .mjesto 1975. u kategoriji profesionalaca – Industrijska profesionalna vatrogasna jedinica “Hrast” Čakovec, III. mjesto 1975. u kategoriji žena (o.a. tada nisu nastupale žene DVD-a “MTČ”) – DVD “Čakovečki mlinovi”, tada pod imenom “Intes” Čakovec, II. mjesto 1977. u kategoriji profesionalaca – Industrijska profesionalna vatrogasna jedinica “Hrast” Čakovec, II. mjesto 1985. u kategoriji profesionalaca – Prefesionalna vatrogasna jedinica Općinskog sekretarijata za unutarnje poslove Čakovec, III. mjesto 1985. u kategoriji mladeži muški – DVD Mali Mihaljevec, I. mjesto 1985. u kategoriji pioniri B – DVD Palinovec, I. mjesto 1987. u kategoriji mladeži muški – DVD Mali Mihaljevec, I. mjesto1987. u kategoriji pioniri B – DVD Palinovec II . mjesto 1989. u kategoriji muški – DVD “Čateks”, I. mjesto 1989. u kategoriji pioniri B – DVD Strahoninec, I. mjesto 1992. u kategoriji mladeži muški – DVD Strahoninec, III. mjesto 1992. u kategoriji mladeži žene – DVD Kotoriba, I. mjesto 1996. u kategoriji muški B – “Međimursk trikotaža” Čakovec.

I. mjesto 1996. u kategoriji mladeži muški – DVD Mali Mihaljevec, I. mjesto 1996. u kategoriji mladeži žene – DVD Strahoninec, III. mjesto 1996. u kategoriji mladež muški – DVD Vularija II. mjesto 1998. u kategoriji mladeži muški – DVD Čakovec, III. mjesto 1998. u kategoriji mladeži žene – DVD Strahoninec, I. mjesto 2000. u kategoriji muški B – DVD “Međimurska trikotaža” Čakovec, II. mjesto 2000. u kategoriji mladeži žene – DVD Strahoninec, II. mjesto 2000. u kategoriji profesionalaca – Javna vatrogasna postrojba Čakovec, III. mjesto 2000. u kategoriji žene B – DVD Palovec, II. mjesto 2002. u kategoriji mladeži muški – DVD Strahoninec, prvo odjeljenje, II. mjesto 2002. u kategoriji mladeži žene – DVD Strahoninec, drugo odjeljenje, II. mjesto 2004. u kategoriji muški B – DVD “Međimurska trikotaža”, I.mjesto 2004. u kategoriji žene B – DVD Savska Ves, II. mjesto 2004. u kategoriji žene B – DVD Palovec, III. mjesto 2004.u kategoriji mladež muški – DVD Strahoninec, treće odjeljenje, I. mjesto 2004. u kategoriji mladeži žene – DVD Strahoninec.

Naveli smo samo ona vatrogasna društva koja su osvojila od I.- III. mjesta u natjecanju na razini Hrvatske, što nije jedini uspjeh međimurskog vatrogastva jer su i mnoga druga društva na temelju postignutih rezultata u prednatjecanjima stekla pravo na nastup u vrhu hrvatskog vatrogastva. Spomenimo primjerice: 1983. godine iz Međimurja se plasiralo 9 DVD-a, 1987. godine 12 među kojima DVD “Međimurska trikotaža” Čakovec, DVD Gornji Vidovec i DVD Gornji Hrašćan sa po dva odjeljenja, 1989. godine 10, 1992. godine l2 od kojih DVD
“Međimurska trikotaža” Čakovec sa 3 odjeljenja, 1996. godine 12 od kojih DVD “Međimurska trikotaža” Čakovec i DVD Mali Mihaljevec sa po 2 odjeljenja, 2000. godine 16 od kojih DVD “Međimurska trikotaža” Čakovec, DVD Strahoninec i DVD Palovec sa po dva odjeljenja, a 2003. godine 3 društva, od kojih svojevrsnim rekordom Dobrovoljno vatrogasno društvo Strahoninec koje je nastupalo sa 4 odjeljenja, što ni jedno vatrogasno društvo u povijesti hrvatskog vatrogastva nije učinilo. Valja istači III. državno natjecanje vatrogasne mladeži 1998.
godine na kojem iz Međimurja nastupaju 4 vatrogasna društva, DVD Mali Mihaljevec s 2 odjeljenja, a DVD Strahoninec po prvi puta s 4 odjeljenja. Svih 8 odjeljenja iz Međimurja osvojilo je zlatne medalje u svim kategorijama što potvrđuje kvalitetu i stručnost međimurskog vatrogastva.

Natjecanja kao stručna aktivnost vatrogasne službe održavaju se svake godine s tom razlikom da je jedne godine tzv. redovno natjecanje na kojem se, osim provjere sposobnosti i mobilne spremnosti svakog vatrogasnog društva, odabiru i društva za daljnja – viša natjecanja, a druge godine je tzv. kup natjecanje međimurskih vatrogasaca. Od 1982. godine svake se godine održava natjecanje vatrogasne mladeži na kojem od 1996. godine nastupa više od 100 odjeljenja najmlađih članova vatrogastva, a primjerice 2001. godine natjecanju je nazočno 144 odjeljenja što je daleko veći broj od sudionika državnog natjecanja.

Članice DVD-a “Međimurska trikotaža” Čakovec promicale Jugoslaviju, a potom i Hrvatsku na CTIF-u

Na III. CTIF-u – Karlovac 1966. nastupa žensko odjeljenje DVD-a “Međimurska trikotaža” Čakovec i osvaja zlatnu medalju. Ovo nije bio samo prvi iz Međimurja, već i prvih žena vatrogaskinja iz tadašnje Hrvatske i Jugoslavije koje su na međunarodnom natjecanju po prvi puta predstavljale državno vatrogastvo.Baklju hrvatskog vatrogastva, dakle pod zastavom Hrvatske, na X. CTIF-u – Berlin 1993. također nose i promiču članice DVD-a “Međimurska trikotaža” Čakovec na kojem osvajaju Srebrnu medalju. Iz ovoga Društva i muško odjeljenje u grupi članstva B osvaja Zlatnu medalju na XI. CTIF-u – Herning, Danska 1997., a što ponavljaju i na XII. CTIF-u – Kuopi, Finska 2001. godine.
Osim DVD-a “Međimurska trikotaža” Čakovec na CTIF-u su iz Međimurja nastupali:
– u kategoriji mladeži muški X. CTIF – Berlin 1993. DVD Strahoninec,
– u kategoriji mladeži žene do 16 godina X. CTIF – Arco, Italija 1995. DVD Kotoriba,
– u kategoriji mladeži žene XI. CTIF – Herning, Danska 1997. DVD Strahoninec,
– u kategoriji mladeži muški DVD Mali Mihaljevec te u kategoriji
profesionalaca A grupe Javna vatrogasna postrojba Čakovec XI. CTIF – Herning, Danska 1997. Dodajmo da su međimurski vatrogasci – dobrovoljni i profesionalni – nastupali i izvrsno zastupali Hrvatsku na svim Vatrogasnim olimpijadama sve do danas.

Iz kategorije članstva je vidljivo da su iz Međimurja, iz najmanje Županije u Hrvatskoj, promidžbu hrvatskog vatrogastva na međunarodnom natjecanju predstavljale sve vrste članova: muški, žene, mladež, profesionalci.

Osim na ovima službenim, dobrovoljna vatrogasna društva Palinovec,”Čateks” Čakovec, “Međimurska trikotaža”, Čakovec, Vularija, Čakovec sudjeluju već od 1974. godine na raznim međunarodnim natjecanjima vatrogasaca u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji.

Vatrogastvo Međimurja, osim aktivnosti u svojim ustrojstvenim i stručnim djelatnostima, dalo je znatan doprinos u promicanju humane službe za pomoć bližnjemu, u podučavanju o opasnostima i mjerama zaštite od prirodnih nesreća, skrbi za nabavu opreme i sredstava za gašenje požara, te za svekoliku djelotvornost vatrogasne službe. Svojim dobrovoljnim radom u pripremi i održavanju službe kao i neposrednim sudjelovanjem u intervencijama gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine ugroženih prirodnim nesrećama vatrogastvo je neprijeporno doprinijelo blagostanju mjesta djelovanja, općine, županije, odnosno narodu i državi.

U Međimurju su osnovana sljedeća vatrogasna društva:

1. DVD Belica, 1925. g.
2. DVD Benkovec (30), 1901. g.
3. DVD Brezje, 1953. g.
4. DVD Buzovec (31), 1923. g.
5. DVD Cirkovljan, 1888. g.
6. DVD Čakovec, 1875. g.
7. DVD Čehovec, 1931. g.
8. DVD Črečan, 1919. g.
9. DVD Ćukovec, 1931. g
10. DVD Dekanovec, 1925. g
11. DVD Domašinec, 1927. g.
12. DVD Donja Dubrava, 1888. g.
13. DVD Donji Hrašćan, 1939. g.
14. DVD Donji Koncovčak, 1983. g.
15. DVD Donji Kraljevec, 1889. g.
16. DVD Donji Mihaljevec, 1926. g.
17. DVD Donji Pustakovec 1943. g.
18. DVD Donji Vidovec, 1884. g.
19. DVD Draškovec, 1924. g.
20. DVD Držimurec (32), 1925. g.
21. DVD Dunjkovec, 1938. g.
22. DVD Ferketinec, 1950. g.
23. DVD Gardinovec, 1925. g.
24. DVD Goričan, 1888. g.
25. DVD Gornja Dubrava, 1953. g.
26. DVD Gornji Hrašćan, 1926. g.
27. DVD Gornji Kraljevec, 1933. g.
28. DVD Gornji Koncovčak, 1967. g.
29. DVD Gornji Kuršanec, 1974. g.
30. DVD Gornji Mihaljevec, 1927. g.
31. DVD Gornji Vidovec, 1924. g.
32. DVD Hemuševec (33), 1954. g.
33. DVD Hlapićina (34), 1939. g.
34. DVD Hodošan, 1890. g.
35. DVD Ivanovec, 1923. g.
36. DVD Jurčevec (35), 1925. g.
37. DVD Knezovec, 1932. g.
38. DVD Kotoriba, 1888. g.
39. DVD Krištanovec, 1925. g.
40. DVD Križovec, 1934. g.
41. DVD Kuršanec, 1926. g.
42. DVD Lapšina, 1945. g.
43. DVD Lopatinec, 1932. g.
44. DVD Macinec, 1922. g.
45. DVD Mačkovec, 1925. g.
46. DVD Mala Subotica, 1893. g.
47. DVD Mali Mihaljevec, 1932. g.
48. DVD Martinuševec, 1926. g.
49. DVD Mihovljan, 1922. g.
50. DVD Miklavec. 1930. g.
51. DVD Mursko Središće, 1882. g.
52. DVD Nedelišće, 1908. g.
53. DVD Novakovec, 1926. g.
54. DVD Novo Selo (36), 1921. g.
55. DVD Novo Selo na Dravi, 1924. g.
56. DVD Otok (37), 1929. g.
57. DVD Oporovec, 1928. g.
58. DVD Orehovica, 1923. g.
59. DVD Palinovec, 1932. g.
60. DVD Palovec, 1920. g.
61. DVD Peklenica, 1925. g.
62. DVD Podbrest, 1925. g.
63. DVD Podturen, 1925. g.
64. DVD Prelog, 1875. g.
65. DVD Preseka, 1925. g.
66. DVD Pretetinec, 1926. g.
67. DVD Pribislavec, 1921. g.
68. DVD Pustakovec (Gornji) (38),1922. g.
69. DVD Pušćine I. 1923. g.
70. DVD Pušćine II. (Male) ( 39), 1938. g.
71. DVD Putjane (40), 1912. g.
72. DVD Robadje, 1976. g.
73. DVD Savska Ves, 1923. g.
74. DVD Selnica, 1882. g.
75. DVD Sivica, 1928. g.
76. DVD Slakovec, 1931. g.
77. DVD Stanetinec, 1925. g.
78. DVD Strahoninec, 1922. g.
79. DVD Sveti Juraj u Trnju, 1932. g.
80. DVD Sveti Križ (41), 1937. g.
81. DVD Sveta Marija, 1926. g.
82. DVD Sveti Marin na Muri, 1932. g.
83. DVD Sveti Rok ((42), 1937. g.
84. DVD Sveti Urban (43), 1952. g.
85. DVD Strelec (44), 1934. g.
86. DVD Šandorovec, 1928. g.
87. DVD Šenkovec (45), 1932. g.
88. DVD Štefanec, 1924. g.
89. DVD Štrigova, 1925. g.
90. DVD Štrukovec (46), 1925. g.
91. DVD Totovec, 1924. g.
92. DVD Trnovec, 1922. g.
93. DVD Turčišće, 1935. g.
94. DVD Vratišinec, 1926. g.
95. DVD Vučetinec, 1979. g.
96. DVD Vularija, 1923. g.
97. DVD Zasadbreg, 1932. g.
98. DVD Zebanec (47), 1936. g.
99. DVD Željezna Gora (48), 1960. g.
100. DVD Žiškovec, 1935. g. (op.a. nije naveden DVD Donji Štefanec koji se spominje u Vatrogasnoj župi Prelog 1932. godine – podzapovjednik toga Društva polaznik je časničkog tečaja, jer osim ovoga u kasnijim vatrogasnim evidencijama nema podataka o njemu.)

Pored vatrogasnih društava u gradovima i selima osnovana su i sljedeća u poduzećima:
101. DVD “Čakovečki mlinovi” Čakovec, 1924. g.
102. DVD “Čateks” Čakovec, 1946. g.
103. DVD Dram Donji Kraljevec, 1985. g.
104. DVD “Hrast” Čakovec, 1950. g.
105. DVD “Jedinstvo” Kotoriba (49), 1959. g.
106. DVD “Jelen” Čakovec, 1986. g.
107. DVD Kolska radiona Čakovec, 1951. g.
108. DVD Ljevaonica Čakovec, 1987. g.
109. DVD “Međimurska trikotaža” Čakovec, 1928. g.
110. DVD “Naprijed” Ciglana Šenkovec (50), 1956. g. (op. a. ili ranije ?)
111. DVD “Međimurski ugljenokopi” Mursko Središće (51), 1947. g.(o.a. glede na činjenicu da nema arhive Društva ili službenog dokumenta o osnivanju ovaj podatak je ispisan na temelju pozivnice za 20.obljetnicu koja se održala 1967. godine. Međutim, danas možemo je na stubištu u Rudarskom muzeju u Murskom Središću -bivša seperacija pismeno priznanje dodijeljeno tadašnjem radniku u povodu 10. obljetnice, a na kojem stoji 1953. godina što neprijeporno dokazuje da je ovo Društvo osnovano 1943., a ne 1947. godine,dakako dok se ne pojavi drugi valjani dokument.)
112. DVD “Rade Končar” Donji Kraljevec, 1987. g.
113. DVD Tekstilna industrija Prelog (52), 1956. g.
114. DVD Trgocentar Čakovec, 1980. g.
115. DVD “Vajda” Čakovec (53), 1923. g. (op.a. nije spomenuto djelovanje vatrogastva u “Mlinu” u Donjem Kraljevcu koje se svojevremeno (60-tih i na početku 70-ti godina) spominjalo kao “IDVD Mlin Donji Kraljevec” jer ga službena vatrogasna statistika ne evidentira, najvjerojatnije iz razloga što je pogon spadao pod “Čakovečke mlinove” pa time i vatrogastvo pod matično društvo te nije registrirano zasebno vatrogasno društvo.)

Odličja međimurskih DVD-a

Vatrogasna i svekolika javnost nema spoznaju o vatrogasnim znakovljima u obliku odlikovanja koja su utemeljili pojedini DVD-i kao posebni vid priznanja. O njima nitko nije pisao, ni u Međimurju niti u vatrogasnom glasilu, a o odlikovanjima u hrvatskom vatrogastvu ne postoji Katalog. Autorova istraživanja i skupljanje vatrogasne baštine došla su do saznanja o četiri međimurska DVD-a koja su izdala priznanja u vidu odlikovanja.

DVD Prelog izdao je spomen medalju u povodu 50-te obljetnice, 1925. godine i DVD Donja Dubrava u povodu 40-te obljetnice, 1928.godine; DVD Vratišinec svojevrsno odlikovanje u povodu 10.
obljetnice 1936. godine koje je po likovnom rješenju i kvaliteti raritet u hrvatskom vatrogastvu. DVD Mačkovec je četvrto društvo s izdanim vlastitim odličjem; srebrnog i zlatnog obilježja, istog likovnog rješenja, a utemeljeno 1985. Godine.

Ovome dodajmo kako je u Hrvatskoj u prvom desetljeću poslije prvog svjetskog rata više DVD-a (Križevci, Karlovac, Đakovo, Raven, Varaždin…) izdalo spomen-medalje prigodom svojih obljetnica. Ova pojava najvjerojatnije je posljedica nedostatka vatrogasnih odličja jer Država SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) nije marila za hrvatska odlikovanja. Tadašnja vlast nije dozvolila nova hrvatska odlikovanja, a na razini nove države vatrogasna odličja nisu postojala, te su na području Hrvatske korištena i dodjeljivana iz zaliha odlikovanja Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice, utemeljena 1891. godine. Nova odličja za područje Hrvatske izdana su u vrijeme Savske banovine kada su i jedino naziva bez hrvatskog identiteta.

Antun Novak
About Antun Novak (1 Articles)
Umirovljeni profesionalni vatrogasac, vatrogasni inspektor. Autor je brojnih članaka i knjiga o povijesti vatrogastva.