Novo:

Povijest novca (14): Vremena Carstva u doba pet dobrih careva

Povijest Rimskoga carstva bilježi period vladavine tzv. Pet dobrih careva. Naziv je to razdoblja koje označava vrijeme najveće moći, slave i prosperiteta carstva. Traje od 96. do 180. godine n.e., tijekom kojeg se perioda na vlasti izmijenilo pet pametnih i vrlo sposobnih careva. Bijahu to Nerva (96-98.), Trajan (98-117.), Hadrijan (117-138.), Antonin Pio (138-161.) te Marko Aurlije (161-180.) zajedno sa suvladarom Lucije Verijem (161 -169.). Poslije smrti cara Nerve, postao je 98. godine rimskim carem Trajan (53.-117.). Bio je zapovjednik i upravitelj Germanije, kada ga je Nerva usvojio i označio kao svog nasljednika. Već je 101. godine krenuo u napad protiv Dačana (današnja Rumunjska), koji su ozbiljno ugrožavali rimske granice istočnog dijela carstva. Dao je Izgraditi poznati kameni most preko rijeke Dunava, između Turn Severina i Kladova te dobar put desnom obalom Dunava, od grada Beograda (Singidunum) kroz kanjon Đerdap.

Car Trajan (98-117.)

Car Trajan (98-117.)

Car je Trajan ponovno krenuo na Dačane 106. godine, pokorio ih u Drugom dakijskom ratu koji je trajao do 109. godine te po somoubistvu dakijskog kralja Decebalija na njihovoj teritoriji osnovao rimsku provinciju Dakiju. Godine 106. je dao izgraditi čuveni Trajanov forum, 113. počeo je rat protiv Parta, da bi 114. prisvojio Armeniju i sjevernu Mesopotaniju. Godine 115. osvojio je Adiabene, Babilon i Ktesifont (prijestolnicu Parta). Njegova daljna osvajanja 116. godine bila su prekinuta manjim pobunama u nekim provincijama rimskog carstva, ali i opakom bolešću. Svojim je nasljednikom imenovao Publije ElijeHadrijana (117-138.).

Car Trajan, sestercij

Car Trajan, sestercij

Car Trajan, brončani quadrans

Car Trajan, brončani quadrans

Car Trajan, srebrni denar

Car Trajan, srebrni denar

Car Trajan, brončani sestercij, avers i revers

Car Trajan, brončani sestercij, avers i revers

Godine 138. Antonin Pio postaje rimski imperator. Od 140-143. godine poslije tamošnje neuspješne pobune, car Antonin zauzima Škotsku. To je i godina početka izgradnje znamenita Antonina bedema. U godinama 152-153. pohodi protiv ustanika u Ahaji i Egiptu. Godine 161. Marko Aurelije postaje rimski imperator. Nadalje, kao svojevrstan kuriozitet, upravo je iz poznatog rimskog naslova „cezar“ nastala kasnije slavenska riječ „car“ (kod Rusa i Bugara ona ujedno znači i „kralj“). Kod Njemaca je to riječ „Keiser“. Što se pak tiče oznaka po rubu rimskog novca, one su se stalno kroz stoljeća dopunjavale. Tako TR(ibunicia) P ili POT(estate) označava tribunsku vlast. Naime, vlast pučkog tribuna podijelio je Senat još caru Augustu godine 23.pr.n.e. Obnavljala se svake godine, a na novcima se to naznačuje dodavanjem jednog broja početnom broju (I.). Taj broj godina tribunata vrlo je važan u rimskoj carskoj numizmatici radi utvrđivanja godina kovanja novca, kao i trajanje vladanja pojedinog cara, uračunavajući dakako i one tribunate, a koji su neki od njih stekli još kao cezari. Tako je primjerice, tribunska vlast Marka Aurelija počela teći još u eri njegove cezarske vlasti, a nastavila se kada je postao rimskim carem. Tribunska vlast započinjala je svake godine iznova, najčešće danom 10.prosinca te trajalaje do 9.prosinca slijedeće godine. Precizno označivanje tribunske vlasti svake godine javlja se na novcima tek od godine 148.n.e. Vrlo česta oznaka COS, kratica je za Consul. Konzuli (dvojica) su bili najviši državni službenici Rimske republike. Glavna karakteristika konzulata bila je upravo kolegijat (uvijek dvojica) i anuitet (promjena osoba svake godine). Konzulsku čast i službu vršili su dosta često i carevi, osobito oni koji su dugo vladali. Tako je car Hadrijan za svoga dugog vladanja bio čak tri puta konzul pa oznake njegovih konzulata nisu mjerodavne u datiranju novca, jer su njegovi novci sa oznakom COS III. mogli biti kovani u raznim godinama njegove vlasti. Pored cara u konzulatu je vršio dužnost i drugi konzul iz redova senatora. U ovom svojstvu lijepo je simbolizirana povezanost vladara i senata. Novoimenovani konzuli preuzimali bi konzulsku vlast dana 1.siječnja u godini. Tokom godine moglo je doći i do promjene nastale uslijed smrti ih zakonskog uklanjanja već imenovanih konzula. Ponavljanje nastupa konzulata istih osoba (careva ili cezara) označivalo se na novcu rimskim brojevima, npr. COS II., COS m itd.

Do Hadrijana (117-138.) svi su carevi i članovi carske kuće prikazivani na novcima golobradi. Ovaj pak veliki prijatelj helenstva nosi kraću bradicu, koja se kod njegovih nasljednika postepeno produljuje, dostigavši sa Septimijem Severom najveću duljinu svih rimskih vremena. Kod Rimljana je postojalo trojstvo u strukturi osobnih imena: “predime” (praenomen), obiteljsko ime (nomen gentile) i “prezime”, npr. PVB-LIVS LICINIVS GALLIENUS. Publius-predime (danas faktično ime), Licinius-obiteljsko ime (identično prezimenu), te Gallienus-prezime (točnije osobni nadimak). Obiteljsko ime cara često otpada na novcu. Tako znameniti car Trajan nikad ne stavlja na novcu pred svoje “prezime” obiteljsko ime ULPIUS. Obiteljsko ime održava se na rimskim novcima redovno do cara Konstantina I. Velikog. Zatim se ono javlja sporadično sve do zadnjeg člana Konstantinove obitelji iz dinastije Julijana Apostate. Potom zauvijek nestaje prepuštajući mjesto samo “prezimenu” (od Jovijana do Honorija). No, već od polovice 3.st.n.e. javljaju se osobito na novcima malog formata, radi skučenosti prostora, imena careva u najskraćenijem obliku, to jest samo u prezimenu, npr. Gallienus, Claudius, Aurelianus, Probus itd. Na malobrojnim kasnorimskim novcima javljaju se od Placidija Valentinijana III. ponovno “imena” uz obvezna “prezimena”. Primjerice Petronius Maximus, Julius Maiorianus, Libius Severus i Julius Nepos. Sve što je ovdje dosad napisano za careve, vrijedilo je i za njihove carice. Imena carica redovno su reducirana na “prezimena” i to od Agripine do Komodove žene Krispine. Drevni prizvuk ima kod tih carica ime muža kao dodatak prezimenu: PLOTINA AUG(usta) IMP(eratoria) TRAJAN. Koncem 2.st. i tokom čitavog 3.st. uvode se na novcima carica obiteljska prezimena. Od Manlije Skantile, preko Otacilije Severe i Herenije Etruscile, do ljupke Magnije Urbike čitav niz carica nosi na novcima svoja obiteljska imena. U 5.st.n.e. carice (osobito istočnorimske) nose pred svojim prezimenom tobožnje individualno ime (AELria). Postojale su i druge atributne oznake, recimo DACICUS ili Dački. Pridjevak je podijeljen caru Trajanu nakon podvrgnuća Dacije (Rumunjske) Rimu godine 102. Ili recimo P(ontifex) M(a-ximus), doslovno vrhovni graditelj mostova. A u gradu Rimu to bijaše naziv predsjednika vrhovnog kolegija svećenika, dakle vrhovni svećenik. Caru je Augustu bila povjerena ta služba nakon smrti njegovog suvladara, triumvira Lepida (10.pr.n.e.). Od Nerve (96-98.n.e.) javlja se taj naziv odmah nakon carevog imena u natpisu na starorimskom novcu. Isti naslov nosi normalno samo jedan car pa je zato slučaj imenovanja dvojice vrhovnih svećenika u isto vrijeme (dogodio se to godine 238. za careva Pupijena i Balbina) potpuno besmislen. Na novcima taj naslov nestaje potpuno za Konstantina l. Velikog (nakon konačnog legaliziranja kršćanstva), a car ga Gracijan (368—383.) potpuno uklanja iz svekolikog carskog naslova.

Darko Prebeg
About Darko Prebeg (26 Articles)
<p>Dipl.ing. strojarstva. Živi i radi u Čakovcu.</p>