Novo:

Povijest novca (10): Novčarstvo za vladavine cara Tiberija (II)

U prošlom smo nastavku bili spomenuli još jednog velikog Rimljanina, Tiberija koji za suvladara cara Augusta Oktavijana bijaše proglašen 13.n.e, a već slijedeće godine, poslije smrti Augusta i sam postaje carem. Bijaše izrazito nepopularan u narodu, pogotovo poslije čudne smrti njegova nećaka, hrabrog Germanija 19.n.e., a za koju su mnogi tvrdili, daje on osobno bio odgovaran. Pošto je dao velike ovlasti svom centurionu Sejanu, glavnom zapovjedniku svoje garde pretorianaca, povlači se na otok Capri. Okrutni i beskrupulozni Sejan provodi strašan teror po gradu Rimu te čak organizira zavjeru protiv samog Tiberija, koja ipak nije uspjela. Sejan je carskim ukazom uhićen i likvidiran 31.n.e. Tiberije, koji je u veličanstvenu povijest staroga Rima i čitavog Rimskog carstva zauvijek ušao i ostao kao službeno drugi rimski car, umro je mirno u svojoj vili u Misenumu, dana 16.ožujka, 37.n.e. No, vratimo se ovdje malo unatrag. Prve godine Tiberijeva carevanja bile su mirne. Car je učvrstio moć Rima i jako obogatio državnu riznicu. Ali, ubrzo se zapetljao u mrežu paranoje i kleveta, tako tipičnih za ondašnje starorimsko elitno društvo. Pogotovo je to došlo do izražaja, kada su ga javno okrivili za smrt njegova nećaka i vjerojatnog prijestolonasljednika, slavnog i u puku iznimno popularng, carskog vojskovođe Germanika. Godine 23.n.e. umro je i njegov vlastiti sin Druz. Car Tiberije se sve više povlačio u sebe.

Iz straha pred svim i svakim sudio je ljudima zbog izmišljene izdaje i pogubljivao ih bez ikakve milosti. Već spomenuti zapovjednik pretorijanske straže, Elija Sejanus (č. Sejan) nastavio je s bezbrojnim smaknućima uz carski blagoslov. Nije lakomi centurion zanemarivao ni vlastiti politički položaj pa je čak bio proglašen konzulom zajedno s Tiberijem. Tada se oženio s Livilom, carevom nećakinjom. No, tko se mača laća i sam od njega nastrada i zaglavi. Naime, careva paranoja, koju je Sejanus tako spretno godinama koristio u svom osobnom interesu, okrenula se napokon i protiv njega samoga. Bijaše ubijen zajedno sa svim svojim glavnim ustaničkim pristašama. Okrutni progoni njegovih istomišljenika bijahu nastavljeni jednakom žestinom i nakon Tiberijeve smrti. A ovdje nam je prilika malo detaljnije objasniti društveni i klasni status starih Rimljana. Iako je u tom društvu postojao i izvjesni oblik demokracije, ipak je ona ovisila isključivo o financijskoj moći. Razdoblje zapadnog rimskog carstva, a koje je trajalo (ne računajući posebno dugi vijek istočnorimskog odnosno bizantinskog carstva) preko 500 godina, dijeli se državnopravno u dva dijela, principat i dominat. Razdoblje principata teče od Augusta do Dioklecijana (27.pr. – 284.n.e.), a dominata do propasti carstva, dakle godine 476.n.e. U razdoblju principata vladale su kroz 262 godine skoro neprekidno najprije dinastije carskih obitelji, zatim dinastije adoptiranih (usvojenih) careva i na kraju opet carske obitelji. Prva je bila Julijsko-Klaudijska kuća od 27.pr.n.e. do 68.n.e., a zatim nakon malog prekida, kuća Flavijevaca (od 69. do 96.n.e.). Sa Nervinim posinkom Trajanom slijedi niz adoptiranih careva. Taj vanredno uspjeli način nasljeđivanja, koji je Rimskom carstvu dao niz vrsnih careva prekinuo je nažalost car i filozof Marko Aurelije, koji je za nasljednika odredio svog sina Komoda, umišljenog kicoša i “rimskog Herkula”. Nakon Komodove smrti (192.n.e.) nastalo je doba nereda, koje je relativno brzo zaključio Septimije Sever, veliki vojnički car. On je 193.n.e. utemeljio novu dinastiju, koja će po ženskoj liniji ostati na vlasti sve do 235.n.e., kada, a nakon smrti cara Aleksandra Severa slijedi niz careva-vojnika. Među njima se ubrzo pojavio prvi car Panonac, Trajan Decius (248-251.n.e.) iz Bubalije nedaleko Mitrovice. Ovog hrabrog ratnika, koji je pao na bojištu u borbi s Gotima, slijedi lijep broj careva, njegovih zemljaka i dostojnih nasljednika, Klaudije II. Gotik (268-270.), Aurelijan (270-275.) i Probo (276-282.), oba rodom iz okolice Sirmija te Karo (282-283.) prema jednom povijesnom izvoru, rođeni Dalmatinac iz Narone (danas Vid kod Metkovića). Onaj mnogo poznatiji Dalmatinac, car Dioklecijan (284-305.), veliki reorganizator, dao je Rimskom carstvu novi poredak na administrativnom i ideološkom području. Car postaje dominus, gospodar države, a rimski građani postaju njegovi podanici.

Tiberije, srebrni denar 14.-37.n.e.

Tiberije, srebrni denar 14.-37.n.e.

Stari su Rimljani imali vrlo razvijeni oblik novčarskih oznaka. Često je sve bilo napisano samo najednom jedinom novčiću, primjerice natpisi na aversu sa ovdje opisanim, najčešćim kraticama carskih naslova i zaslužnih položaja kao IMP(erator), CA-ES(ar), DOMIT (ianus), AUG-(ustus), GERM(anicus), P(onti-fex) M(aximus), TR(ibunicia), P(otestate), XI(undecimum), XXI (vigesimoprimo), C0(n)S(uI), XVI (udecimosexto), CEN(sor), P(erpetuus), P(ater), P(atriae) itd. Reversi ili pozadina rimskog carskog novca, odlikuju se pak bogatom raznolikošću likova i motiva. Po bogatstvu tema oni su čak još šarolikiji od neprikosnoveno prekrasnih grčkih antičkih novčića. Dok je lik na aversu carskog novca u barem 99 % slučajeva posvećen caru ili članu carske kuće ili suvladaru, na reversu su likovi u ogromnom postotku stavljani u službu državne propagande i ideologije. U tome ja rimska državna misao ostala konsekventna od početka do kraja postojanja carstva. Porod ideološkog značenja likova na rimskom carskom novcu, isti usto daju izvanredno interesantnu predodžbu o životu i običajimau rimskom carstvu. Nižu sa tako prikazi iz religije, a koja ja bila baza rimske države, zatim iz života cara i carske kuća, naroda te vanjska i unutarnja politika carstva i vojske. Sređivanjem unutarnjih prilika u rimskom carstvu, koje je uslijedilo za vladavine cara Augusta poslije dugotrajnih nemira, utjecalo je i na stanje rimske religije. Ona je naravno, ponovnom stabilnošću države te porastom ugleda i kulta nekih božanstava, dobila svoje nove i bogatije oblike i na carskom novcu. Tako se, pored tradicionalnog štovanja najuzvišenije grupe bogova kapitolinske triade (trojstva), Jupitera, Junone i Minerve, osobito bio razvio kult štovanja boga Apolona, zaštitnika i pomagača u bitci kod Akcija te boga rata Marsa, kojemu se Oktavijan osobno zavjetovao za pobjedu kod Filipa. U rimskoj mitologiji postoji dvanaest glavnih bogova. Njihov redoslijed važnosti postavljan je prema tzv. lectistemiumu (red kod hranjenja bogova). Stari Rimljani su u svojim bogovima vidjeli oličenje individualnih vrlina i aktivnosti svojih istaknutih pojedinaca.

Darko Prebeg
About Darko Prebeg (26 Articles)
<p>Dipl.ing. strojarstva. Živi i radi u Čakovcu.</p>