Novo:

Povijest novca (8): Novčarstvo za vladavine prvog rimskog cara Oktavijana Augusta

Sjećate li se, u prethodnom sam nastavku o povijesti novca pripomenuo ponešto o prvom rimskom imperatoru, Gaju Oktavijanu Augustu koji je vladao s pola onda poznatoga svijeta sve do godine 14. ove naše ere. A još godine 23.pr.n.e. on dobiva službeno zvanje “imperium maius” ili u slobodnom prijevodu, onaj najglavniji u carstvu. Godine 19.pr.n.e. sastavio je novi spisak rimskih senatora, kojih tada bijaše 600, a sebe je stavio na prvo mjesto toga odista dugog popisa. Upravo otuda i potječe onaj poznati povijesni naslov “princips senatus”, prvak Senata. Tim je činom Oktavijan August uspostavio potpuno novi oblik vladavine u samom gradu Rimu, znan kao “principat”. Organizirao je svoju osobnu gardu, poznate Pretorijance te iste već pomenute godine potpuno pokorio Hispaniju (Španjolska).

Spomenuo sam već negdje ranije, kako je car vratio na snagu zakon o mogućnosti imenovanja svoga nasljednika. U početku je to trebao biti Marcel, sin njegove sestre, a koji se oženio Augustovom kćeri Julijom. No, Marcel je umro još godine 23.pr.n.e. zbog trovanja hranom. Naravno, kasniji su povjesničari tvrdili da ga je, kao uostalom i mnoge druge članove carske obitelji, otrovala Augustova žena Livija Drusila, ali su to ipak moguće tek obična nagađanja, jer nikakvih dokaza o tim zlim činima nema. Uglavnom, nakon Marcelove smrti, August je svoju kćer udovicu dao Marcu Agripi, koji mu bijaše više od desne ruke. Iz toga je braka poteklo petero djece, tri sina i dvije kćeri. Bijahu to Gaj Cezar, Lucije Cezar i Postum Agripa (ime “Postup” znači da to dijete bijaše rođeno nakon očeve smrti) te Julija Mlađa i Agripina Starija. Potom je car August usvojio dvoje najstarije djece, čime postaje očito da ih želi kao svoje carske nasljednike. Pokazao se vrlo širokogrudnim i kao očuh prema Livijinoj djeci iz prvoga braka, sinovima Germaniku i Tiberiju Klaudiju. Naravno, nakon što su ovi u ime Rimskog carstva vojno osvojili i pokorili veliki dio Srednje Europe. Marco Agripa je umro godine 12.pr.n.e., a Livijin sin Tiberije se razveo te nanovo oženio, u životu već dotad dvostrukom udovicom Julijom. Tiberije, sada već carev zet, odmah aktivno sudjeluje u Augustovoj tribunskoj vlasti, ali se ubrzo iz nepoznatih razloga povukao. Nakon što su i spomenuti Lucije i Gaj umrli u ranoj životnoj dobi (godine 2. odnosno 4.n.e.) te kako mu je brat Druz umro još ranije (9.pr.n.e.), Tiberije bi pozvan natrag u vječni grad Rim, gdje ga je car August službeno posvojio. Prvi rimski car Gaj Oktavijan August umro je dana 19.kolovoza godine 14.n.e. Ubrzo ga je rimski Senat proglasio bogom te službeno uvrstio u panteon rimskih bogova. Postum Agripa i Tiberije su proglašeni carskim nasljednicima. Postum, koji je ionako tada već bio u izganstvu, odmah je ubijen. Nikada se nije saznalo tko je zapovijedio njegovu smrt, ali Tiberije je sada imao potpuno odriješene ruke, da preuzme onu istu vlast rimskog imperatora, kakvu mu je i očuh imao.

Gaj Oktavijan August, denar 27pr.n.e.-14.n.e.

Gaj Oktavijan August, denar 27pr.n.e.-14.n.e.

Gaj Oktavijan August, denar 27pr.n.e.-14.n.e.

Gaj Oktavijan August, denar 27pr.n.e.-14.n.e.

U ta opisana starorimska vremena s prijelaza stare u novu eru, zlatni su aureusi te srebrni denari i kvinari prešli u istom svom obliku i težini u Rimsko carstvo, nastavivši i u njemu biti glavna novčarska moneta. Aureusi to bijahu sve do one velike novčane reforme u vrijeme vladavine Konstantina I. Velikog, a denar negdje čak poslije godine 244.n.e., kada biva potpuno i zauvijek ukinut. U doba imperatora rimski carski novci kovani su od različitih kovina, zlata, srebra (ono poslije vladavine cara Nerona počinje sve više gubiti na svom postotku čistoće), bakra, mjedi te bronce (slitina ili mješavina bakra i mjedi). Početkom postojanja Rimskog carstva, imperator je August godine 27.pr.n.e. podijelio njihovo prastaro pravo kovanja sa Senatom, prepustivši mu ipak zakonsku mogućnost kovanja bakrenog, mjedenog i brončanog novca. Naravno, za sebe je zadržao neprikosnoveno pravo izrade zlatnog i srebrnog carskog novca. Tu je povlasticu izvodio iz starog rimskog prava vojskovođe-imperatora, a koji je po ovlasti Senata mogao kovati novac iz plemenitih kovina na područjima ratnih operacija svoje vojske. Da bi održao tradiciju te ovlasti, car je August dao kovati zlatni novac sa svojim likom (glavom) u raznim pokrajinama Rimskog carstva. Ipak, poštujući barem donekle Senat te slovo zakona, takav se njegov novac nije izrađivao u samom gradu Rimu, ali se vjerovatno itekako koristio, što ga je dovodilo u još bolju poziciju. Od cara Augusta pa do cara Dioklecijana (negdje do godine 305.n.e.), na čelu natpisa po obodu novca redovito se nalazi titular IMP(erator), vladar naravno. To je ustvari ono najtipičnije ime za svekoliku carsku funkciju, a nastalo je još za postojanja Rimske Republike iz naziva, koji bijaše podjeljivan onom vojskovođi, koji je izvojevao pobjedu nad vanjskim neprijateljem te nakon “aklamacije” odnosno trijunfalnog izvikivanja tj. traženja istog na samom bojnom polju, taj bi mu naziv bio potvrđen od Senata. Primjerice, ovu ipak samo povremenu podjelu naziva “imperator” pojedinim vojskovođama, podijelio je rimski Senat nakon bitke kod Munde (godine 45.pr.n.e.) kao doživotni počasni naslov Gaju Juliju Cezaru s time, da ga je on mogao prenijeti i na svoje nasljednike. Od Cezarova posinka Oktavijana pa do cara Nerona nose taj naslov svi članovi Julijsko-Klaudijske carske kuće. Nakon Nerona nose ga i svi daljnji carevi kao tzv. “predime” (praenomen). Samo pojedini od inih navode u svome naslovu taj naziv dva puta, a u tom slučaju onaj drugi označava spomenutu starinsku aklamaciju vojske na bojnom polju. Pored već vrlo ustaljenih denara i srebrni QUINAR (izvorno to znači nova cod 5 asa) bijaše klasično platežno sredstvo u Rimskom carstvu. Ustvari, bijaše to poludenar, točne težine od 1.94 grama (za cara Augusta). Nakon prekida kovanja za Augustovih nasljednika, ponovna je izrada srebrnih quinara (č.kvinar) otpočela je tek godine 69.n.e. Tada je težio oko 1.70 grama. Kvinar je dugo još nadživio denar te bijaše vrlo popularan oblik mnogobrojnih financijskih transakcija starih Rimljana. I čuveni, vrlo teški starorimski SESTERCIUS (č.sestercij), koji je vrijednosno iznosio 1 ½ rimske funte, a težio oko 27-28 grama, vijaše nadasve popularan novac toga prastarog vremena. Do vladavine cara Marca Aurelija (160-182.n.e.) sesterciji su bili kovani iz vrlo dobre mjedi, koja je tom novcu davala prekrasnu i sjajnu zlatno-žutu boju. Od kraja 2.st.n.e. dodavanjem kositra (kalaja) i olova sesterciji postaju smeđe-zlatne boje. Vrlo široka rasprostranjenost u svijetu pri atheološkim iskapanjima te mnogobrojnim nalazima ovog ipak svojim mjerama daleko najvećeg i najtežeg starorimskog novca, dokazuje nam njegovu vrlo veliku opticajnu funkciju tijekom čak nekoliko stoljeća.

Novac Rimskog carstva

Novac Rimskog carstva

Darko Prebeg
About Darko Prebeg (26 Articles)
Dipl.ing. strojarstva. Živi i radi u Čakovcu.