Novo:

Povijest križevačke i đurđevačke graničarske pješačke pukovnije

Bjelovar, 2008., urednik Željko Pleskalt Povijest hrvatskih pukovnija u sastavu vojske Habsburške Monarhije nije dovoljno istražena, a osobito je slabo prezentirana javnosti. Jedan od razloga je svakako taj što je većina izvora o njima na stranim jezicima, ali činjenica je i da se povjesničari tom temom slabo bave. Tako se pisanje vojne povijesti najčešće prepušta samim vojnicima, što rezultira preformalnim i presubjektivnim stilom pisanja, neprihvatljivim za širu čitalačku publiku. Takva je i knjiga koja se bavi 5. Križevačkom i 6. Đurđevačkom graničarskom pješačkom pukovnijom, tzv. „varaždinskim“ pukovnijama. Naime, ove dvije pukovnije od 1756. do 1871. pokrivale su prostor Varaždinskog generalata, a kasnije su spojene u 16. pješačku pukovniju, koja je i službeno nosila naziv Varaždinska.

Većinu teksta knjige napisao je 1910. u Beču austrijski časnik Rudolf Künzl Pri pisanju se autor služio relativno skromnom literaturom i izvorima, koji su navedeni na pri kraju rada (str. 107.) Sve zajedno knjiga ima 126 stranica, a opremljena je i značajnijim brojem zemljovida, tlocrta i slikovnih materijala. U knjizi nema znanstvenog aparata, a autor u uvodu i sam navodi da je djelo dijelom pisao apologetski. Sadržaj je izložen strogo kronološki, uz navođenje najvažnijih statističkih podataka. Nabrajaju se brojni datumi, zemljopisni pojmovi i imena časnika i vojnika koji su se isticali tijekom određenih kampanja i bitaka. Takav ultrakonzervativni pristup oduzima knjizi mnogo od upotrebljivosti, a osobito umanjuje čitalački užitak. Urednik knjige pokušao je donekle popraviti izgled knjige, ali doista je teško za očekivati da će je itko osim specijaliziranih povjesničara cijelu pročitati. Sve pogoršava i relativno slab prijevod knjige s njemačkog. Pri realizaciji izdanja očito su nedostajali jedan jači lektor, ali i povjesničar-recenzent. Osobito se moglo paziti na kroatiziranje brojnih zemljopisnih naziva, jer bi logičnije bilo reći da se neka postrojba kretala od Kopra do rijeke Soče nego od Capo d’ Istrie do Isonza.

Ipak, knjiga ima dovoljno vrlina da bi je u konačnici ocijenili pozitivno. Kao prvo, ona je kratki podsjetnik na sve većinu europskih ratova koji su vođeni od 1756. do 1871. Nadalje, zaista je bilo vrijeme da netko progovori o teškim žrtvama koje su stanovnici Hrvatske podnosili u tuđoj službi na raznim stranama i to u vremena kad je sama Hrvatska bila u trajnoj opasnosti, a mnogi Hrvati živjeli u nacionalnoj neslobodi. Kao ilustracija teških gubitaka može poslužiti podatak da je samo u ratu 1788-1791.poginulo 5089 graničara od 14 750 ukupno mobiliziranih. Što se tiče teritorija pokrivenog ratovanjem, pripadnici pukovnija su se kretali od Nizozemske, gdje su bili stacionirani 1792., sve do Bjelorusije gdje su 1812. štitili izvlačenje francuskih postrojbi iz Rusije.

U knjizi se mogu saznati i neki drugi važni, već pomalo zaboravljeni povijesni podaci, kao što je onaj da je ban Jelačić 1848. osobno došao u Međimurje preko Legrada, a koji podatak se sve u literaturi sve manje spominje, pa se uglavnom ističe smjer kretanja hrvatske vojske iz Varaždina prema Čakovcu. U stvarnosti, hrvatska vojska je 1848. napala Međimurje u tri odvojene kolone.

Ukratko, ovakva knjiga trebala bi zainteresirati povjesničare da krenu u daljnja istraživanja i u tom smislu ona je ispunila svoj cilj. Posebno je važno istaknuti da je nasljednica ove dvije pukovnije, 16. Varaždinska, u vrijeme Prvog svjetskog rata vjerojatno bila hrvatska pukovnija sa najviše gubitaka. Zato je dobro da je od istog urednika još 2004.. izdan i prijevod ratnog puta 16. pukovnije, pa tako sada imamo kompletnu sliku odnosno početne točke za cjelovita i sustavna, znanstvenim metodama oblikovana istraživanja. Sasvim sigurno, jednom kad nastane sveobuhvatna monografija o povijesti 5. i 6. odnosno 16. Varaždinske pukovnije, cjelokupni pogled na povijest Hrvatske od 18-20. stoljeća biti će značajno izmijenjen. Stoga jedino možemo poželjeti da se taj posao čim prije napravi, a izdavačima knjige možemo čestitati na dobrom poslu u okvirima koje su si sami odredili.

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (37 Articles)
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*