Novo:

Povijest istraživanja “bolesti kuće” u selima crnih marama

Učenički rad

Rad obrađuje povijest istraživanja endemske nefropatije, kronične bolesti bubrega, medicinske enigme koja čuva tajnu nastanka već više od 50 godina. Pripremajući se za istraživački rad koristili smo i stare novinske članke koji su nas potaknuli da rad naslovimo: Povijest istraživanja 'bolesti kuće' u selima crnih marama. U zahvaćenim selima nerado se govori o ovoj bolesti jer su mnoge obitelji zavijene u crno i stoga smo ih slikovito u našem radu nazvali sela crnih marama. Željeli smo istaknuti činjenicu da se bolest ne širi među krvnim srodnicima, nije nasljedna, ali dovodi do izumiranja pojedinih obitelji.

Bolest je, u Hrvatskoj, lokalizirana samo u 14 posavskih sela, za razliku od npr. karcinoma i dijabetesa koji se javljaju na cijelom području države. Postavili smo istraživačko pitanje: Kako se mijenjalo shvaćanje uzročnika bolesti tijekom povijesti istraživanja? Koristili smo dostupnu literaturu, novinske članke, Internet i proveli mini anketu. Terensko istraživanje odvijalo se u župi Šumeće i Kaniži (intervju oboljelog).

U stručni dio istraživanja uputili su nas epidemiolozi Ante Cvitković i Stjepan Čeović kojem zahvaljujemo na pomoći pri istraživanju.
Od prvih informacija o bolesti, dotada nepoznate u medicinskoj literaturi do najnovijih istraživanja put je bio mukotrpan i obilježen mnogim nepoznanicama.

NAZIV BOLESTI

Povijest istraživanja bilježi različite nazive: “porodično oboljenje bubrega “,  “hronično oboljenje bubrega “, zatim “hronični nefrit“, “bubrežno oboljenje“ i “endemski nefrit“.

Radošević i suradnici (1959.) daju joj ime “endemska nefropatija“ i ono je prihvaćeno od Svjetske zdravstvene organizacije 1964. g. To se ime najčešće susreće u literaturi jer ističe endemsko javljanje ove kronične bubrežne bolesti, iako ne i njezinu narav. Na Međunarodnom sastanku istraživača endemske nefropatije u Beogradu i Lazarevcu 1974.g. predložen je i naziv “balkanska endemska nefropatija“. [1. Stjepan Čeović, Endemska nefropatija u različitim etničkim skupinama (disertacija).  Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, 1978., 4 i 5]. Uvriježen je naziv kobaška bolest po mjestu Slavonski Kobaš, gdje je u početku uočeno mnogo oboljelih [2. Stjepan Čeović, Milovan Radonić, Ante Hrabar, Endemska nefropatija, JAZU, Zagreb, 1974., 383.]

GEOGRAFSKA RASPROSTRANJENOST BOLESTI

Prvi izvještaji u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji s potvrdom endemske nefropatije objavljeni su na području Hrvatske za sela Slavonski Kobaš, Bebrina i Pričac, u Bosni za područje Semberije, i u Srbiji za okolicu Lazarevca. Potom se javljaju izvještaji o prisutnosti bolesti u Mačvi, u okolici Bosanskog Šamca, Orašja i Odžaka, u slijevu Južne Morave od Leskovca do Stalaća, u Vitini na graničnom području Kosova i Makedonije i nekoliko slučajeva u selima južno od Nove Gradiške kao i u Srijemu. U Bugarskoj postoje dva žarišta bolesti, nalaze se u slijevu rijeke Ogoste i Iskara. U Rumunjskoj su otkrivena dva žarišta, na obroncima Južnih Karpata u okrugu Oltenija i Banatu. [3. Isto, 384.]

Desetak žarišta ove bolesti smješteno je uz rijeke dunavskog sljeva. Bolest se ne javlja u gradovima. Ni sva sela nisu jednako pogođena. Pojedine obitelji imaju više oboljelih, i izumiru, dok su druge ostale pošteđene. [4. Čeović, Endemska nefropatija u različitim etničkim skupinama, 6]
U Hrvatskoj je jedino žarište endemske nefropatije zapadni dio Brodske Posavine, 14 naselja s oko 10.800 stanovnika. To su: Slavonski Kobaš, Kaniža, Bebrina, Stupnički Kuti, Banovci, Dubočac, Šumeće, Zbjeg, Pričac, Živike, Slobodnica, Lužani, Malino i Brodska Varoš. [5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Balkanska_endemska_nefropatija]

DIJAGNOZA I SIMPTOMI BOLESTI

“Nijemi” početak bolesti očituje se kroz neprepoznavanje simptoma i očuvanu radnu sposobnost. Javljala se u nekih članova obitelji, češće kod žena, koji nisu nužno bili u krvnom srodstvu. I emigranti oboljevaju u novoj sredini (i 20 godina nakon iseljenja u npr. Njemačku ili Australiju), a pogađa i imigrante. Zahvaćala je ljude srednje dobi, a u posljednje vrijeme i starije stanovništvo, najčešće u 6. i 7. desetljeću života. Nije više tako agresivna kao u prošlosti kada je u 40-godišnjaka od dijagnoze do smrti prolazilo manje od godinu dana. [6. Stjepan Čeović, Marica Miletić-Medved, “Epidemiološke značajke endemske nefropatije u Brodsko posavskom žarištu, Hrvatska”, Endemic nephropathy in Croatia, Borislav Aleraj (et al.), Academia Croatica scientiarum, Zagreb, 1996.,: 7-21]

Bolest je prisutna na dijelovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Bugarske i Rumunjske

Bolest je prisutna na dijelovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Bugarske i Rumunjske

Polagano napreduje sve do uremije [7. Stanje nastalo uslijed povećane koncentracije toksičnih produkata metabolizma bjelančevina u krvi.] i tek tada bolesnici počinju osjećati umor, glavobolje, žeđ i gube apetit. Uz navedeno prisutne su još mučnina i povraćanje osobito ujutro i anemija. [8. Čeović, Endemska nefropatija u različitim, 1]

“U zdravog su čovjeka bubrezi veličine 12 do 15 centimetara, dok se u bolesnika od EN-a mogu smanjiti tri do četiri puta i potpuno izgubiti funkciju. Oboljeli su prepoznatljivo blijedo-sivo-žućkastog tena i podbuhlog lica.” [9. Opisuje dr. Stjepan Čeović koji se već kao student 1957.g. uključio u liječenje i istraživanje. Od 1970. kroz 20 godina dva puta tjedno dolazio je i liječio stanovnike  u Kaniži. “Puste kuće zabrvljene”, Arena br. 1975., 22.10.1998.] Bolest izaziva tumor urotrakta/bubrežne nakapnice i mokraćovoda koji je izuzetno učestao u ovim krajevima.

POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Najranije informacije o bolesti dao je liječnik L.Graf. On je oko 1941. upozorio na  učestalost bubrežnih bolesti u Bugarskoj. U slavonskobrodskoj bolnici uočen je tijekom 1956.-1957. g. veći broj bolesnika s kroničnom nefropatijom. Oboljeli su bili iz posavskih sela zapadno od Slavonskog Broda.

Prva terenska ispitivanja s epidemiološkom anketom, kliničkim pregledima, laboratorijskim pretragama obavila je dr. Olga Pichler i dr. Emil Bobinac 1957. – 1959.g. u selima s najviše prepoznatih bolesnika: Slavonski Kobaš, Bebrina i Pričac. [10. Emil Bobinac, “Prva istraživanja endemske nefropatije u Brodskoj Posavini”, Aleraj (et al.), Endemic nephropathy in Croatia: 1-6]  U isto vrijeme Danilović i suradnici su također učinili terenska ispitivanja u selu Šopići kod Lazarevca (Srbija), a rezultati su objavljeni 1957.g.

Enigma o vremenu nastanka ova bolest ostaje i dalje otvorena. Domaća i strana literatura nema o tome sigurnih podataka. Zašto? Uvidom u dostupne izvore uočili smo da se pod nazivima sušica (tuberkuloza), šarlah, neprimjetno skrivala i ova bolest. Prvi najvjerojatniji dokaz o ovoj bolesti pronašli smo u Matici umrlih župe Šumeće za dvije osobe. [11. jedna je preminula 24.siječnja 1957. od bubrežne bolesti, a druga 11.svibnja 1958. od nefritisa, iz: Matica umrlih župe Šumeće od 1947., 10 i 11. ]

Povremene vijesti u novinama ili drugim sredstvima informiranja ne odaju da je bolest poznata široj javnosti. Osim utjecaja na zdravlje bolest je imala socijalne i gospodarske posljedice ostavljajući domove puste, djecu nezbrinutu. “Pojedine kuće su zavijene u crno, ne samo brojnim sprovodima nego što ih se i nadalje u određenim životnim situacijama posebno označava, pa čak i zaobilazi. [12. Čeović, “Balkanska nefropatija”, Medicinski Vjesnik 14(1):22-26, 1982.]

Želeći vidjeti kako se danas nose s tom bolešću stanovnici ovog kraja, proveli smo mini anketu u endemskim naseljima Slavonski Kobaš, Malino, Slobodnica, Brodski Varoš, ali i u neendemskim naseljima Oriovac, Gornji Andrijevci te u Odžaku (BiH). Pri anketiranju su pomogli i učenici naše škole.
Usmeno svjedočanstvo posvjedočilo nam je težinu te bolesti. Prvi puta smo se “susreli” s pričom g. Vase Jurkiva čitajući staru Arenu [13. “Svake godine desetak slavonskih seljaka umre zbog bolesti koja im isušuje bubrege”, Arena br. 1975., 22.10.1998.].

Osobno nam je obrazložio svoje obiteljsko stablo pri čemu je istaknuo da su brojni članovi njegove obitelji umrli od te bolesti, prije 1980.g., kada se počelo s hemodijalizom. Hemodijaliza je uz mogućnost transplatacije bubrega jedini način liječenja bolesti. “Od te bolesti umrli su mi stric i 4 tetke koje zbog neimaštine nisu išle na dijalizu [14. potrebna za održavanje života kao kronična nadomjesna terapija]. Od 16 bratića i sestrični, troje je išlo na dijalizu i umrlo, a jedna osoba je transplatirala bubreg. Čak su dvije osobe u Australiji umrle od te bolesti.”

Na Klinici za unutrašnje bolesti u Zagrebu 1949.g. boravio je i umro bolesnik iz Slavonskog Kobaša. Kod njega je potvrđena intersticijska nefropatija od čega mu je umrla i majka. Njegov slučaj je prvi za koji postoji valjana dokumentacija.

Literatura ne donosi opise slične ovoj bolesti za druge dijelove svijeta, osim za jugoistočnu Europu. [15. Čeović, Endemska nefropatija u različitim, 3]  Stariji ljudi u posavskim selima govore da je za vrijeme njihove mladosti bilo bolesnika koji su izgledom sličili današnjim nefropatima. Bolničarka iz Pričca, prisjeća se još iz 1933.g. izvjesnog broja bolesnih, blijedih žena, koje su umirale ne tražeći liječničku pomoć. [16. Čeović, Prilog epidemiologiji endemske nefropatije, 48 i 49]

Prvo organizirano znanstveno istraživanje na području bivše Jugoslavije, 70-ih 20.stoljeća, vodio je američki liječnik Philip W. Hall III. Krenulo se s masovnim pregledima stanovništva endemskih sela. Surađivali su Medicinski centar u Slavonskom Brodu (Epidemiološka služba), KBC Rebro, Republički zavod za zdravstvenu zaštitu, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i strane ustanove. [17. npr. Veterinarski fakultet – Kopenhagen, Biotehnološki fakultet u Ljubljani i drugi]. Perlustracije [18. terenski populacijski epidemiološki pregledi] su u pojedinim selima započele 1975.g. i obavljane su idućih 20 godina.

“Programom društveno – ekonomskog  razvitka zapadnog dijela Posavine ugroženog endemskom nefropatijom”

[19. Šćrbašić J., “Nefropatija – višestruki problem”, Večernji list, 25.12. 1981.] bio je predviđen niz mjera za poboljšanje životnog standarda. Mjere su provedene i potajno su se svi nadali da bi se ovim nastojanjima mogla ukloniti koja karika podržavanja bolesti. No, nefropatija je ostala. [20. Čeović, Epidemiološka služba od 1947.g. do kraja 20.stoljeća, Slavonski Brod (u pripremi) ]

Brodska Posavina je teško pogođena Domovinskim ratom. Sela su nemilosrdno razarana topništvom iz BiH. [21. Ivanka Cafuta (ur.), Slavonski Brod 1990. – 1992. Hrvatski demokratski pokret i Domovinski rat kronologija, Muzej Brodskog Posavlja, Sl. Brod 2003.]  Rat je stavio bolest u drugi plan.

Promjene životnih navika u očuvanju svježih i suhomesnatih namirnica, korištenje javnog vodovoda, porast općeg i osobnog higijenskog standarda, smanjena prisutnost glodavaca u kući i polju, te strojna obrada zemlje nametnule su nam pitanje jesu li promjene u posljednjih 25 godina bitno promijenile prirodne uvjete postanka i širenja ove bolesti. Sve poduzete mjere kako bi se uklonio uzročnik bolesti nisu dale rezultate, ali se dogodilo nešto jako bitno. Bolest se počela javljati u kasnijoj životnoj dobi, u 6. i 7. desetljeću života. Međutim, ova bolest izaziva veći broj karcinoma pojedinih dijelova mokraćnog sustava i to 55 češće nego u drugim dijelovima Hrvatske.

Razdoblje 1957.-1997. karakterizira stagnacija bolesti što potkrepljuju podaci o padu broja novooboljelih u slavonskobrodskoj bolnici.[22. Josip Čeović, Ninoslav Leko, Dragica Bistrović, “Endemska nefropatija na Internom odjelu Opće bolnice Dr Josip Benčević Slavonski Brod”, Endemic nephropathy in Croatia: 97-107]

Rezultati perlustracije iz 2005.g. pokazuju da je bolest podjednako učestala kao i prije dvadesetak godina. [23. Marica Miletić-Medved, “Endemska nefropatija u jedinom hrvatskom žarištu – zapadnoj Brodskoj Posavini” http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12895&rnd=]

Slične rezultate nam je potvrdio i dr. Cvitković [24. razgovor s dr. Cvitkovićem 11.1.2011.] za dvije perlustracije iz 2008. i 2010.g. Podaci su u tijeku obrade i predstoji im objavljivanje. Početkom 2006.g. osnovan je Hrvatski centar za endemsku nefropatiju u Slavonskom Brodu radi promicanja saznanja o endemskoj nefropatiji.

HIPOTEZE O ETIOLOGIJI ENDEMSKE NEFROPATIJE

Etiologija (uzroci nastanka) kao ključno pitanje zaokupljala je većinu znanstvenika u proučavanju bolesti. Moguće je da je bolest uvjetovana s nekoliko čimbenika istovremeno.

Slijedi kronološki pregled hipoteza s kraćim objašnjenjem.

Pozornost su istraživača u početku privlačili metali i nemetali, s tim su povezane tri hipoteze:

a) otrovanje s olovom iz mlinskog kamenja preko brašna i kruha[25. Danilović V. (et al.), “Porodična oboljenja bubrega u selu Šopić izazvano hroničnom intoksikacijom olovom”. Srp Arhiv 1957.; 85: 1115-1125]

b) otrovanje u kombinaciji olova i urana[26. Stefanov Ž., “Eksperimentalni proučavanija vru etiologijata na endemičnija nefrit v Blgarija”, ur. Puchlev A., Medicina i fizkultura, Sofija, 1960.: 163 – 186.]

c) otrovanje silikatima [27. Duančić V., “Pokušaj da se razjasni pojava masovnog oboljevanja bubrega u
Slavonskom Kobašu”. Biol Glas 1960.; 13: 43 – 49.]

Brojne analize tih elemenata u vodi, tlu i hrani nisu dale određene rezultate.

d) otrovanje vučjom stopom (Aristolochia clematitis) [28. Martinčić M., “Toxische einwirkungen der Aristolochia clematitis auf die Niere des Pferdes”, Veterinarski Arhiv, 27 (1958), 51–59.]

U novije vrijeme najviše pažnje zaokuplja ova hipoteza. Aristolochia clematitis, ili kako je narod zove “Vučja stopa” [29. ubikvitarni (široko rasprostranjeni) korov] raste na neobrađenim, rjeđe obrađenim površinama, livadama, pokraj međa ili uz kanale. [30. Čeović, Prilog epidemiologiji endemske nefropatije, 80].
Istraživanja, koja vide uzrok bolesti u toksinima ove biljke vodio je nefrolog sa zagrebačkog KBC-a Rebro dr. Bojan Jelaković od 2003.g. [31. “Hrvatski znanstvenici otkrili uzrok teške bolesti bubrega”http://www.jutarnji.hr/hrvatski-znanstvenici-otkrili-uzrok-teske-bolesti-bubrega/180819/, objavljeno:04.07.2007.] Prethodno navedeno, dopunjeno je suradnjom brodskih liječnika, istraživača Medicinskog fakulteta u Zagrebu i prof. A.P. Grollmana, jednog od vodećih svjetskih toksikologa.
Suvremenom tehnologijom žetve i prerade žita u brašno, odvajanjem primjesa iz žita, znatno je smanjena onečišćenost vučjom stopom. Uostalom, danas se kruh kupuje i sve manje pravi kod kuće. [32. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=19512 Čeović, “Osvrt na međunarodni znanstveni skup o endemskoj nefropatiji, 20.-22.listopada 2006., Zagreb”, Infektološki glasnik 26:4, 185-188 (2006)]

e) Otrovanje s Ochratoxin A [33. Krogh P. (et al.) “Balkan (endemic) nephropathy and foodborne ochratoxin A;
preliminary results of a survey of foodstuffs”. Acta Pathol. Microbiol. Scand 85 (1977), 238 – 240]
U Hrvatskoj su provedena dugogodišnja istraživanja[34. Radovan Fuchs, Maja Peraica, “Ochratoxin A in human Kidney diseases”. Food Additives and Contaminats 2005;22(S1):53–57.] uloge okratoksina A (mikrotoksin, porijeklom iz nekoliko vrsti plijesni), ali rezultati nisu do kraja izvedeni.

f)  Obiteljski karakter bolesti (nasljeđivanje) [35. Hrisoho D., “Nasleđe kao etiopatogenetski faktor endemske intersticijalne nefropatije”. u: Strhinjić S., ur. Endemska nefropatija, Universitet Niš, 1967., str. 75-78.]
Brojni su znanstvenici proučavali nasljedne (genetske) činitelje bolesti, među njima je i istraživanje dr. Čeovića, u stanovnika brodske Posavine, gdje uz starosjedioce Hrvate žive i potomci doseljenika iz Ukrajine. Utvrđeno je da su obje skupine izložene nepoznatom čimbeniku te od njega podjednako obolijevaju i umiru, ali samo u endemskim selima. [36. Čeović, Endemska nefropatija u različitim, 1-107]

g) Virusne hipoteze [37. Georgescu L, (et al.) “Particules virales dans le rein de la néphropathie endémique balkanique”. Sem Hop. 1970 Dec 26;46(53):3526–3532]

U fokusu prvih istraživanja bile su bakterije kao uzročnici, potom virusi, ali bez pozitivnih rezultata. [38. Borislav Aleraj, “Ispitivanje virusne etiologije endemske nefropatije”, Endemic nephropathy in Croatia: 23-29]

h) Hipoteza o bolesti prirodnog žarišta [39. Hrabar A., Aleraj B., “Na čemu se osniva hipoteza da je endemska nefropatija bolest prirodnog žarišta”, Medicinski Vjesnik 1988.; 20 (3), 67-72.]

Ta je hipoteza zastupala ideju o nepoznatom virusu kao uzročniku prisutnom u životinja.

ZAKLJUČAK

Endemska se nefropatija nametnula kao ozbiljni javno-zdravstveni i socijalno-gospodarski problem još od samih početaka istraživanja 50-ih godina 20.stoljeća.

Jedna je od glavnih karakteristika ove bolesti žarišta njezina lokaliziranost u 14 brodskoposavskih sela. Naše istraživanje nametnulo nam je pitanje jesu li promjene u poljoprivrednoj aktivnosti, okolišu i načinu života u posljednjih 25 godina bitno promijenile prirodne uvjete opstanka i širenja ove zagonetne bolesti.

Simptomi te kronične bolesti podmuklog početka i progresivnog tijeka u najnovije vrijeme pokazuju ipak znakovite promjene, ali bolest još uvijek nije izlječiva (hemodijaliza).

Uvidjeli smo da nema potvrde ove bolesti u prijašnjoj dokumentaciji (Matica umrlih). Dugo nije bila opisana u medicinskoj literaturi ili se skrivala pod imenima drugih bolesti.

Rezultati ankete na malom uzorku nisu dovoljni za donošenje zaključaka već samo naznačuju stavove ispitanika.

Postavljeno je više etioloških hipoteza koje pokazuju evoluciju razmišljanja o uzrocima nastanka endemske nefropatije. U novije vrijeme najviše pažnje privlači biljka Aristolochia clematitis kao najvjerojatniji uzročnik bolesti o čemu predstoji objava istraživanja u dogledno vrijeme.

BIBLIOGRAFIJA

Izvori:

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Balkanska_endemska_nefropatija

2. “Od ‘kobaške’ bolesti neke obitelji u Posavini izumrle”http://www.glasslavonije.hr/vijest.asp?rub=1&ID_VIJESTI=99763 (objavljeno:3.11.2008.)

3. Čeović, Stjepan, “Osvrt na međunarodni znanstveni skup o endemskoj nefropatiji, 20.-22.listopada 2006., Zagreb”, Infektološki glasnik 26:4, 185-188 (2006) http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=19512

4. Miletić-Medved, Marica, “Endemska nefropatija u jedinom hrvatskom žarištu – zapadnoj Brodskoj Posavini”, http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12895&rnd=

5.  “Hrvatski znanstvenici otkrili uzrok teške bolesti bubrega”http://www.jutarnji.hr/hrvatski-znanstvenici-otkrili-uzrok-teske-bolesti bubrega /180819/ (objavljeno:04.07.2007.)

6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ukrajinci_u_Hrvatskoj

7. Čeović, Stjepan, Epidemiološka služba od 1947.g. do kraja 20.stoljeća, (u pripremi)

8. Matica umrlih župe Šumeće od 1947.

9. “Puste kuće zabrvljene”, Arena br. 1975., 22.10.1998.

10. “Svake godine desetak slavonskih seljaka umre zbog bolesti koja im isušuje bubrege”, Arena br. 1975., 22.10.1998.

11. Šćrbašić, J., “Nefropatija – višestruki problem”, Večernji list, 25.12. 1981.

Usmeni izvori:

Stjepan Čeović, epidemiolog u mirovini i nekadašnji ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo

Brodsko-posavske županije,

Ante Cvitković, dr.med., specijalist epidemiologije, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo

Brodsko-posavske županije

Vaso Jurkiv, umirovljeni učitelj, živi u Kaniži

Literatura:

1. Aleraj, Borislav, “Ispitivanje virusne etiologije endemske nefropatije”, Aleraj, Borislav (et al.) ur., Endemic nephropathy in Croatia, Academia Croatica   scientiarum, Zagreb, 1996. :  23-29

2. Bobinac, Emil, “Prva istraživanja endemske nefropatije u Brodskoj Posavini”,Aleraj, Borislav (et al.) ur., Endemic nephropathy in Croatia, Academia Croatica scientiarum, Zagreb, 1996.: 1-6

3. Cafuta, Ivanka (ur.), Slavonski Brod 1990. – 1992. Hrvatski demokratski pokret i Domovinski rat kronologija, Muzej Brodskog Posavlja, Sl. Brod 2003.

4. Čeović, Josip, Ninoslav Leko, Bistrović, Dragica, “Endemska nefropatija na Internom odjelu Opće bolnice Dr Josip Benčević Slavonski Brod”, Aleraj, Borislav (et al.) ur., Endemic nephropathy in Croatia, Academia Croatica scientiarum, Zagreb, 1996.: 97-107

5. Čeović, Stjepan, “Balkanska nefropatija”, Medicinski vjesnik 14(1):22-26, 1982.

6. Čeović, Stjepan, Milovan Radonić, Ante Hrabar, Endemska nefropatija, JAZU, Zagreb, 1974.

7. Čeović, Stjepan, Marica Miletić-Medved, “Epidemiološke značajke endemske nefropatije u Brodsko posavskom žarištu, Hrvatska “, Aleraj, Borislav (et al.) ur.,Endemic nephropathy in Croatia, Academia Croatica scientiarum, Zagreb, 1996.:7-21

8. Čeović, Stjepan, Endemska nefropatija u različitim etničkim skupinama (disertacija), Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, 1978.

9. Čeović, Stjepan, Prilog epidemiologiji endemske nefropatije u Brodskoj Posavini, Magistarski rad, Slavonski Brod, 1971.

10. Danilović, Vojislav,  Đurišić, M., Mokranjac, M., Stojimirović, B., Živojinović, J., Stojaković, P., , Porodična oboljenja bubrega u selu Šopić izazvana hroničnom intoksikacijom olovom. Srp Arhiv 1957.; 85: 1115-1125

11. Duančić, Vjekoslav, “Pokušaj da se razjasni pojava masovnog oboljevanja bubrega u Slavonskom Kobašu”, Biol Glas 1960.; 13: 43 – 49.

12. Fuchs, Radovan, Maja Peraica, “Ochratoxin A in human Kidney diseases” Food Additives and Contaminats 2005;22(S1): 53–57

13. Georgescu L, Litvac B, Manescu N, Petrovici A, Schwarzkopf A, Zosin C., “Particules virales dans le rein de la néphropathie endémique balkanique”, Semaine des Hopitaux, 1970. Dec 26;46(53):3526–3532

14. Hrabar, Ante, Borislav Aleraj, “Na čemu se osniva hipoteza da je endemska nefropatija bolest prirodnog žarišta”, Medicinski Vjesnik 1988.; 20 (3), 67-72.

15. Hrisoho Dmitar, “Nasleđe kao etiopatogenetski faktor endemske intersticijalne nefropatije”, u: Strhinjić S., ur. Endemska nefropatija, Universitet Niš, 1967.: 75-78.

16. Krogh, Palle, Hald, B., Pleština, Radovan, Čeović Stjepan, “Balkan (endemic) nephropathy and foodborne ochratoxin A; preliminary results of a survey of foodstuffs”, Acta Pathol. Microbiol. Scand 85 (1977), 238 – 240

17. Martinčić, M., “Toxische einwirkungen der Aristolochia clematitis auf die Niere des Pferdes”, Veterinarski Arhiv, 27 (1958), 51–59.

18. Petrić-Stepanović, Veronika, “Zaštita Slavonskog Broda od poplava bujičnih potoka”, GRAĐEVINAR 60 (2008) 8, 695-703

19. Pichler Olga, Emil Bobinac, Branko Miljuš, Alfred Sindik, “O učestaloj pojavi bubrežnih oboljenja u okolici Slavonskog Broda”, Liječnički Vjesnik 1959;
81: 295-306

20. Stefanov Ž., “Eksperimentalni proučavanija vru etiologijata na endemičnija nefrit v Blgarija”, ur. Puchlev A., Medicina i fizkultura, Sofija, 1960.: 163 – 186.

21. Ščrbašić Josip, Mjestopisi Brodskog Posavlja, Slavonski Brod, Brodska riječ, 2008.

22. Šparica, Marko, Dinko Kozak, “Geologija šire brodske okolice” U ZBORNIK RADOVA SA ZNANSTVENOG SKUPA O SLAVONSKOM BRODU U POVODU  750. OBLJETNICE PRVOG PISANOG SPOMENA IMENA BRODA, Slavonski Brod, 2000.: 13-33

[learn_more caption=”O radu”] Članak je samostalni istraživački rad (skraćena i prerađena verzija) učenica Srednje medicinske škole, Slav. Brod, Ines Azapović i Monike Mlađenović, mentor prof. Ivan Mikuš. Prikazana je povijest istraživanja bolesti endemske nefropatije, medicinske enigme uglavnom nepoznate široj javnosti. U povijesnim istraživanjima ova tema nije često zastupljena. Rad je sudjelovao na XII. državnom natjecanju iz povijesti, Poreč. [/learn_more]

Bilješke

About Ivan Mikus (2 Articles)
Profesor povijesti i geografije u Srednjoj medicinskoj školi Slavonski brod.