Novo:

Porečki simpozij

Treći hrvatski simpozij o nastavi povijesti s temom "Nacionalni pokret u Hrvatskoj u 19. stoljeću" održan je od 25. do 28. ožujka 2008. u Poreču. Oko 250 sudionika simpozija bilo je smješteno u hotelu Parentium, a simpozij i radionice su se održavali u susjednom hotelu Zorna. U tri radna dana sudionici su slušali predavanja stručnjaka za hrvatsku povijest druge polovine XIX. stoljeća, otkrivali lokacije od povijesnog značaja diljem Istre te odslušali nekoliko praktičnih primjera iz nastave povijesti.

Predavači i izlaganja

Putovanje do Poreča je bila prava avantura vremenskih uvjeta

Putovanje do Poreča je bila prava avantura vremenskih uvjeta

Organizatorica simpozija Marijana Marinović je otvorila simpozij

Organizatorica simpozija Marijana Marinović je otvorila simpozij

Simpozij je otvorila mr.sc. Marijana Marinović, viša savjetnica za nastavu povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje, koja je i vodila organizaciju i pripremu cijelog skupa. U uvodnim riječima istaknula je nastavnici posvečuju veliku pozornost izgradnji hrvatskog nacionalnog identiteta. No problem je u tome što je europsko društvo multikulturalno te se u našem nastavnom programu mora više pažnje posvetiti nacionalnim manjinama. “Vijeće Europe zaključuje da ako ostajemo pri tvrdnji da nastava povijesti ima kao glavni cilj omogućivanja mladima razumijevanje svijeta koji ih okružuje, onda nastavne programe povijesti u pojedinim europskim zemljama treba mijenjati u smjeru interkulturalnog obrazovanja i razumijevanja.”

Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje je sudionicima poželio dobar rad na simpoziju

Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje je sudionicima poželio dobar rad na simpoziju

Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje je održao uvodni govor u kojem je istaknuo najbitnije (statističke) informacije o djelovanju Agencije. Iz govora izdvajam: “Agencija barem dijelom odgovara svojoj temeljnoj zadaći, a ona je skrb o stručnom usavršavanju učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama. Ovaj tjedan diljem Hrvatske organiziraju se stručni skupovi i to uglavnom na državnoj razini. Osobito mi se čini važnim i što daje prepoznatljivost svakom predmetnom području je nužnost održavanja ovakvog skupa na državnoj razini jednom godišnje. Kao geograf uvijek sam se veselio seminaru ne samo onome što će se u programskom dijelu tog seminara čuti, nego gledajući sociološki i kulturološki kao nekakvu potrebu da kao student određene generacije barem jednom godišnje sretnete kolege i kolegice, njih naravno još i više. Da razmijenite iskustva i mišljenja. Govorim o tome da ovi državni stručni skupovi imaju višestruku dimenziju i važnost. (…) Ove ćemo godine po prvi put imati stručni skup na državnoj razini o Domovinskom ratu. Moja je želja da to postane tradicija svakog lipnja, kao što već pet, šest godina imamo tradiciju održavanja stručnog skupa povodom obilježavanja Dana sjećanja na holokaust. (…) Da vam kvantitativno pokušam ilustrirati, a nadam se da u tom pogledu udovoljavamo i nekim kvalitativnim standardima. Prošle godine smo održali sličnih stručnih skupova bilo na državnoj, međužupanijskom ili županijskoj razini 523 na kojim je nazočilo oko 34.000 učitelja, nastavnika ili stručnih suradnika. Voditelj županijski stučnih aktiva su održali gotovo 4.000 stručnih skupova na razini svoje županije, na kojima je nazočilo skoro 95.000 nastavnika. Ovim brojkama želim pokazati da u pogledu strčnog usavršavanja nešto se čini, ali nedovoljno. Nedovoljno iz razloga što broj ljudi koji je time bavi u Agenciji naprosto u fizičkom pogledu ne mogu odovoljiti svim zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Primjerice, svake godine imamo oko 2.500 pripravnika koji pristupe stručnim ispitima. Svake godine u intenziviranoj dinamici napredovanja u zvanja mentor i savjetnika imamo oko tisuću promaknuća. U posljednje tri godine promaknuli smo gotovo 2.500 mentora i savjetnika. Do kraja godine trebali bi realizirati sve zahtjeve za napredovanja za 2006. godinu. Tako da smo uhvatili dinamiku da ne zaostajemo nekoliko godina već dinamički pratimo ono što se od nas traži. (…) Pozivam Vas na kritički sud o svemu onome što mi kao Agencija radimo. Ne morate nas hvaliti, ali nam sugerirajte što bi mogli popraviti. Samo ćete nam na taj način pomoći. Uistinu, ja sam prvi spreman na taj način i funkcionirati, razmišljati, sve ono što dobro ne činim, evo pomoći ćete mi ako mi sugerirate da to popravim. Nadam se da ćemo u konačnici imati rezultat koji želimo, a to je da mi kao Agencija za odgoj i obrazovanje vama ponudimo određeni stručni skup kako bi vi mogli na zadovoljavajući način ispunjavati svoju zadaću. U konačnici je jedan, jedini cilj je da nam djeca ono što radimo prihvaćaju sa sviješću da im to treba, a ne da je to nužna obaveza od koje oni najrađe bježe.”

Timur Križak, viši savjetnik za povijest Agencije za odgoj i obrazovanje

Timur Križak, viši savjetnik za povijest Agencije za odgoj i obrazovanje

Uslijedila su predavanja u kojima su predavači pokazali iznimno poznavanje materije i stručnost, no mogu prenijeti razmišljanja brojnih kolega koji su se npr. požalili da su teme dosta lokalno orijentirane ili usko stručno profilirane, te kao takve teško primjenjive u nastavi. Redom su predavači bili sljedeći:

  • Marijana Marinović – Povijesne osobe i poučavanje vrednota
  • Nikša Stančić – Ljudevit Gaj – od svehrvatstva do ilirstva
  • Tvrtko Božić – Dr. Dinko Vitezić – krčki prosvjetitelj i preporoditelj
  • Željko Holjevac – Stajališta Josipa Pliverića o pravnoj prirodi hrvatsko-ugarske zajednice u doba dualizma
  • Timur Križak – Umjetnice na slici Vlahe Bukovca Hrvatski narodni preporod
  • Marko Trogrlić – Politička misao Mihovila Pavlinovića
  • Josip Vrandečić – Život i djelo Antonia Bajamontija
  • Jasna Turkalj – Ideologija Ante Starčevića u pravaškim humorističko-satiričkim listovima druge polovice 19. stoljeća
  • Dunja Modrić Blivajs – Izidor Kršnjavi – promicatelj hrvatske kulture i školstva
Porečki simpozij

Porečki simpozij

Terenski rad

Svakako najzanimljiviji dio simpozija bio je odlazak na terenski rad. Nažalost izuzetno loše vrijeme uz kišu i hladnoću je donekle pokvarilo doživljaj, ali povjesničari nisu dopustili da im tih nekoliko (litara) kišnih kapi pokvari raspoloženje. Terenski rad održan je u četvrtak i sudionici su podijeljeni u pet skupina. Ja ću za sada malo opširnije opisati rad pete skupine u kojoj sam i sam sudjelovao. Nadam se da će mi kolege u sljedećih nekoliko dana poslati izvještaje i komentare sa ostalih terena.

Terenski rad po Istri

Terenski rad po Istri

Skupine za terenski rad su bile sljedeće:

  • prva skupina: Baderna – Tinjan – Sv. Petar u šumi – Žminj – Kanfanar – Dvigrad – Poreč
  • druga skupina: Rakotule – Beram – Pazin – Motovun – Poreč
  • treća skupina: Poreč – Motovun – Buzet – Roč – Hum
  • četvrta skupina: Poreč – Sv. Lovreč – Limski kanal – Rovinj – Kanfanar – Dvigrad
  • peta skupina: Poreč – Novigrad – Buje – Grožnjan – Motovun

 Prva grupa

Izvještaj je napisao profesor Mario Šestak.

Četvrtak je bio dan koji je zbog terenske nastave čekao najveći broj sudionika Simpozija. Organizatori su sami napravili grupe i mogućnost prelaska iz jedne u drugu nije bila velika. Prva grupa, nas 50-tak, imala je rutu: Baderna – Tinjan – Sveti Petar u Šumi – Veli Ježenj – Žminj – Dvigrad – Poreč. Prvi smo krenuli iz hotela u 8 sati i vratili se posljednji u 20 sati.

Badernu smo kratko razgledali i uputili smo se u Tinjan gdje nam je domaćin bio Načelnik Općine Tinjan gospodin Vlado Ivetić. U Tinjanu smo bili lijepo primljeni. Prikazali su nam tri kratka filma o Tinjanu od kojih je najzanimljiviji bio o prvom europskom vampiru (štrigi) koji je kako kaže pučka predaja i Valvazar bio iz Tinjana. Vampir se čak 16 godina vraćao svojoj udovici i maltretirao ju je sve dok mu nisu na kraju otvorili grob i odsjekli glavu. Razgledali smo staru školu, bistu biskupa Juraja Dobrile i stol za kojim se birao župan. Drveni stol je okruglog oblika oko kojeg su sjedili predstavnici svih naselja u župi. Svi predstavnici su imali dugačke brade, a novim županom je postao onaj kojem je u bradu skočila buha koja se nalazila u rupici na sredini stola.

Slijedeće odredište je bio Sveti Petar u Šumi gdje nas je primio pater Euzebije koji nam je ispričao o povijesti pavlina u Europi i Hrvatskoj. Razgledali smo crkvu i samostan koji je u lošem stanju i čekaju ga velika ulaganja. Pater Euzebije je pozvao sve muškarce u našoj grupi koji nisu oženjeni da se pridruže pavlinskom redu. Neki su o tome razmislili, ali većina ih  je pobjegla van.

Nakon Svetog Petra u Šumi uskim sporednim istarskim cestama smo stigli do Velog Ježenja gdje smo razgledali rodnu kuću biskupa Juraja Dobrile. U kući smo se upoznali sa životom velikog hrvatskog biskupa i preporoditelja.

U Žminju smo se najduže zadržali. Razgledali smo grad, nekoliko crkava i bili smo primljeni u Čakavskoj kući. Djeca u narodnim nošnjama su nam odsvirala i otpjevala pjesme, a nakon toga nam je Tajnik čakavskog sabora Ferdinand Tončinić ispričao/pročitao o čakavskom saboru. Slijedeće kratko predavanja profesorice Nade Galant bilo je vrlo zanimljivo i saznali smo puno važnih podataka o čakavštini i Čakavskom saboru. Dvije profesorice i pjesnikinje Vilma Zohil i Sandra Zohil su nam pročitale svoje pjesme na čakavštini. Na kraju su nas počastili fritulama i istarskom rakijom.

Kad smo bili već umorni, promrzli i pokisli došlo je vrijeme za objed koji smo „odradili“ u seoskom gospodarstvu Ferlin u Gržinima. Hrana je bila odlična, a pamtit ćemo i topli kamin oko kojeg se tražilo mjesto više.

Nakon ručka posjetili smo špilju „Feštinsko kraljevstvo“ kraj sela Feštini nedaleko od Žminja. Unutrašnjost špilje uređena je sigurnim stazama. Špilja je prekrasna, a najljepši i najzanimljiviji oblici su „čarobnjakov šešir“, „kula babilonska“ i „šišmiševa krila“ preko kojih se proteže ogranak korijena vinove loze koja crpi vodu sa špiljskog dna. Zanimljivo je da o ovoj špilji brinu dvije sestre koje su svojom poduzetnošću i inicijativom uspjele dobiti koncesiju od Ministarstva i uspjele očuvati špilju koju su mnogi neodgovorni pojedinci  uništavali.

Nakon kratke vožnje kroz Kanfanar stigli smo do Dvigrada gdje nam je domaćin bio Anton Meden, samouki povjesničar i Predsjednik udruge Dvegrajci, koji nas je upoznao sa ruševinama Dvigrada. Čuli smo mnoge zanimljive podatke o dva grada, od kojih je jedan djelomično očuvan, koja su u srednjem vijeku imali oko 2000 stanovnika dok su mnoga danas velika naselja bila samo na njih 300-tinjak. Mnogima od nas je Dvigrad bio lijepo iskustvo i sigurno ćemo se vratiti.

Zadnja postaja je trebala biti u Poreču i Eufrazijevoj bazilici, ali je nismo stigli posjetiti jer smo stigli prekasno i bilo je zaključano. Zbog toga smo mnogi otišli u Eufrazijanu slijedeći dan da vidimo što smo propustili.

Sve u svemu, bilo je lijepo i voljeli bi ponoviti ovaj terenski rad. Zahvaljujemo našoj voditeljici profesorici Mirandi Damjanić koja je bila strpljiva s nama i pružala nam sve potrebne informacije.

Nismo imali sreće s vremenom. Cijeli dan je kišilo i bilo je jako hladno. Tako da smo nakon svih ovih uzbuđenja s olakšanje dočekali povratak u topli hotel Parentium.

Peta skupina – “Puna torbica unutrašnje Istre”

Vladimir Torbica - voditelj terenskog rada pete skupine

Vladimir Torbica – voditelj terenskog rada pete skupine

Živio nam drug Torbica! Nadam se da se profesor Torbica neće uvrijediti za ovakav uvodni usklik, ali na taj način želim izraziti svoju zahvalnos na izvrsnom terenskom radu što ga je pripremio. Budući da jesmo nastavnici i da ocijenjujemo dati ću mu čistu peticu. Organizacija je bila izvrsna, vodiči još i bolji. Komentari tridesetak kolega u ovoj skupini su bili prilično slični oko ocjene, jedino smo malo gunđali oko ručka koji je mogao biti još malo bolji. Idemo redom. Krenuli smo skoro na vrijeme i uz kišnu pratnju stili u Poreč. Tu nas je dočekala ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine, gospođa Elena Uljančić-Vekić. Uz njeno stručno vodstvo prošetali smo ulicama Poreča i uočili kule, kuće, hramove i forum, koji su kroz povijest obilježili gradić. U dvorani Istarskog Sabora doznali smo ponešto o okolnostima hrvatskog narodnog preporoda u Istri i borbi za hrvatski jezik. U Eufrazijani nas je vodio vrsni specijalist i poznavatelj dr.sc. Ivan Matejčić, koji nas je skoro dva sata vodio kroz Eufrazijevu baziliku. Doznali smo puno toga o dogradnji bazilike kroz stoljeća, o kršćanskim mozaicima, stolovanju biskupa, razgledali bivši biskupov stan i mnoge eksponate. Izašli smo vrlo zadovoljni što smo doznali zašto je Eufrazijana na popisu svjetske kulturne baštine. U Novigradu nam je vodič bio domorodac Torbica koji nas je proveo gradom i pojasnio mogućnosti da je Novigrad tu od antičkih vremena ili ipak vjerojatnije o vremena franačke uprave tim područjem. U novigradskom muzeju “Lapidarium” nas je dočekala ravnateljica Jerica Ziherl i upoznala nas s novim, modernim konceptom muzeja koji se ljeti otvara prema posjetiocima sa svih strana. Glavni artefakti su smješteli u dvije mračne prostorije kvadratnog i oktogonalnog oblika, tako da bijeli mramor ili kamen spomenika daje dojmljivi kontrast. Ručali smo u novigradskoj osnovnoj školi i imali smo prilike vidjeti da je škola fino uređena po mjeri djece. U Bujama nas je don Mladen Milohanić proveo kroz obje župne crkve, detaljno nam pojašnjavajući događaje oko izgradnje crkve i o inventaru crkve. Grad umjetnika i glazbenika Grožnjan nas je vido samo nakratko, što zbog vremena, što zbog vremenskog nedostatka koji nas je pratio. U Motovunu smo prošetali zidinama dok nam je profesor Torbica ukratko naveo najpoznatije osobe koje su porijeklom iz tog gradića. U podnožju Motovuna popili smo oproštajno piće i zahvalili Torbici na gostoprimstvu.

Elena Uljančić-Vekić nas je provela kroz kišni Poreč

Elena Uljančić-Vekić nas je provela kroz kišni Poreč

Istarska sabornica

Istarska sabornica

Zagrebački povjesničari u Eufrazijani

Zagrebački povjesničari u Eufrazijani

Dr.sc. Ivan Matejčić je izvrsni voditelj

Dr.sc. Ivan Matejčić je izvrsni voditelj

Unutrašnjost Lapidariuma u Novigradu

Unutrašnjost Lapidariuma u Novigradu

Don Mladen Milohanić, župnik u Bujama

Don Mladen Milohanić, župnik u Bujama

Kod ulaza u Motovun

Kod ulaza u Motovun

Sa zidina Motuvuna pruža se pogled na sniježnu Učku

Sa zidina Motuvuna pruža se pogled na sniježnu Učku

Radionice

Nikola Slunjski je u Bujama 'kamerom uhvatio' autora članka

Nikola Slunjski je u Bujama ‘kamerom uhvatio’ autora članka

Posljednji dan simpozija je određen za radionice tj. za dobre primjere iz prakse. Nažalost posljednji je dan pretežno bio obilježen pakiranjem kofera, odjavom i plaćanjem hotela, te posljednjim dogovorima za put i razmjenu kontakt podataka. No, unatoč tome svoje su primjere dali Igor Dobrić, Smiljana Lazić Marinović, Jagoda Krešić, Karmen Perković i Melita Jesih Matić. Ovdje posebno vrijedi istaknuti rad profesora Dobrića koji je uz učeničku pomoć izradio internet stranicu o Juraju Dobrili , te rad profesorice Perković čiji su učenici izveli odličan igrokaz o Ilircima. Igrokaz je snimljen i na simpoziju prikazan uz pomoć projektora. Pohvalno je svakako što je izdavačka kuća Alfa izašla u susret i za sudionike simpozija osigurala ponešto kopija diska. Izvješća sa terenskog rada su nažalost izostala, a simpozij je zaključen oko 12.30 sati.

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (209 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*