Novo:

Položaj žena kroz povijest

Učenički rad

Položaj žena u povijesti jedna je od najzanimljivijih tema povjesničarima današnjice. Po uzoru na njih, tu temu ću razraditi u ovom referatu. Položaj žena u prošlosti i danas se u mnogo stvari razlikuje. Povijest su pisali muškarci pa se čini da su  najveći dio povijesti i činili muškarci. Žene su, naravno, postojale, ali one nisu bile prisutne  u raznim tzv. muškim stvarima, odnosno, javnom životu. Bilo je nepojmljivo da bi jedna žena bilo što drugo radila nego kuhala, prala i čuvala djecu. Na sreću, do danas se to ipak promijenilo.

Žene u svijetu

Jedna vrlo važna žena, koja je djelovala za vrijeme Krimskog rata, bila je Florence Nightingale. Rođena je 15. svibnja 1850. u Firenci, po kojoj je i dobila  ime. Florence Nightingale je spoznala kako se jedino znanjem i vještinom može doprinijeti zdravlju bolesnika. Pokazivala je veliku snagu i upornost sljedeći svoje zvanje. Uvelike je utjecala na poboljšanje zdravlja ljudi i svom se poslu predala dušom i tijelom. Za vrijeme Krimskog rata organizirala je prvu ekipu za njegu ranjenika i bolesnika. Ubrzo su se pokazale blagotvorne posljedice njenog rada: smrtnost u poljskim bolnicama svedena je od 40% na 2% jer su poboljšani higijenski uvjeti, uklonjeni izvori sepse, crijevnih zaraza i pjegavca. Bila je legenda svoga vremena bez obzira što je bila žena. Ljudi su imali visoko mišljenje o njoj. Najpoznatijom su je učinile upravo te dvije godine koje je provela pomažući ranjenima u Krimskom ratu. Vrlo je bitno reći da su po uzoru na njezina djela i zahvaljujući njoj počela razmišljanja o svjetskoj organizaciji koja bi pomagala siromašnima, ranjenima i bolesnima. Znajući da je unatoč lošem zdravlju, zbog kojeg je ostala invalid, Florence Nightingale neumorno radila sve do svoje smrti, 13. kolovoza 1910., još ju više treba cijeniti kao ženu i kao osobu.  Utjecaj Florence Nightingale prisutan je i danas.

Florence Nightingale

Florence Nightingale

Marija Sklodowska Curie također je promijenila pogled na položaj žene. Rođena je 7. studenog 1867. u Varšavi. Bila je prva žena i prva osoba koja je dobila dvije Nobelove nagrade. Prvu Nobelovu nagradu je dobila za fiziku 1903., a drugu za kemiju 1911. za otkriće radija i polonija. Budući da je bila vrlo uspješna, mnogi je zovu «majka Nobelovaca». Njezin utjecaj pokazuje i činjenica da se na novčanici našla njezina fotografija.

Marija Sklodowska Curie na poljskoj novčanici

Marija Sklodowska Curie na poljskoj novčanici

 Sufražetkinje

Sufražetkinja je naziv koji se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u anglosaksonskim zemljama, a pogotovo u Velikoj Britaniji koristio za pripadnicu pokreta za jednako pravo glasa muškaraca i žena, odnosno uvođenje ženskog prava glasa. Izraz suffragette dolazi od engleske riječ suffrage koja znači pravo glasa. Na ulicama su organizirale razne demonstracije zbog čega su često bile uhićivane pod optužbama da su tim demonstracijama remetile mir, a one su samo htjele jednakost žena i muškaraca. Također, one su se koristile metodama tzv. direktne akcije kao što je vezanje za pruge, podmetanje vatre u poštanske sanduke, razbijanje prozora, a ponekad i postavljanje manjih bombi. Jedna od najspektakularnijih takvih akcija se dogodila na konjskoj utrci Epsom Derby, kada je sufražetkinja Emily Davison, iskočila na trkaču stazu i bila nasmrt pregažena od kraljevog konja (1913. godine). Sufražetkinje su bile često zatvarane, na što su reagirale organiziranjem štrajkova glađu, što je vlasti tjeralo da ih prisilno hrane. Sufražetkinje su samo nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata postigle veći dio svojih ciljeva.

Sufražetkinje

Žene u međuratnom razdoblju (Hrvatska)

Ivana Brlić-Mažuranić (18. 4. 1874. – 21. 9. 1938.), hrvatska književnica. Potječe iz poznate obitelji Mažuranića (djed joj je bio Ivan Mažuranić – političar, pjesnik i hrvatski ban). Privatno se školovala i učila mnogo stranih jezika te su joj neka od prvih književnih djela pisana na francuskome. Godine 1892. udala se za Vatroslava Brlića, političara i odvjetnika. Bila je majka šestero djece i vrlo dobro je poznavala dječji svijet. Uključila se u narodni pokret te joj je J.J. Strossmayer dodijelio zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja. Pisala je poeziju, dnevnike, eseje. Napisala je brojna književna djela, a pozornost ljudi je posebno skrenula 1913. romanom za djecu «Čudnovate zgode šegrta Hlapića». Kritičari smatraju njenu zbirku pripovjedaka «Priče iz davnine» krunskim djelom koje je inspirirano slavenskom mitologijom. Ona je izuzetno važna jer je 1937. godine postala prvom ženom članicom Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti (danas HAZU). Time je zapravo promijenila pogled na žene. Akademija ju je također predlagala dva puta za Nobelovu nagradu. Svoju slavu je stekla pišući za djecu pa je često nazivaju hrvatskim Andersenom i hrvatskim Tolkienom. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.

Ivana Brlić-Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić

Marija Jurić Zagorka (1. 1. 1873. – 30. 11. 1957.), hrvatska književnica i novinarka. Rodila se u Negovcu kraj Vrbovca. Pučku školu je polazila u Zagrebu i Varaždinu. U petnaestoj godini je napustila školovanje zbog obiteljskih razloga. Udala se za mađarskog željezničarskog činovnika, ali već nagon tri godine ga je napustila jer nije imao razumijevanja za ideale svoje žene. Novinarska karijera Marije Jurić Zagorke započela je s anonimnim člankom u «Obzoru» (Egy Percz – Jedan časak). Nakon tog članka na preporuku J.J. Strossmayera ulazi u redakciju «Obzora», ali anonimno – jer je bila žena. Ona se je zapravo cijeli život borila da dokaže da ona jest netko. Uz to što je bila jedno vrijeme urednica «Obzora», potaknula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama – Ženski list (1925. – 1938.), a zatim Hrvaticu. Bez obzira što je bila uspješna i uporna stalno je bila izložena poniženju i podsmijehu. Također je na nagovor Strossmayera počela pisati romane i drame.

Marija Jurić Zagorka

Marija Jurić Zagorka

Ivana Brlić – Mažuranić i Marija Jurić Zagorka  imale su veliki utjecaj u Hrvatskoj i u svijetu. Bile su izuzetno važne jer su pokazale svijetu da i žena može biti savršena spisateljica i novinarka. Njihovi uspjesi su još i veći znajući da su bile ismijavane i da su trebale biti jako uporne da postignu to što su bile.

Položaj žena

Položaj žena u prošlosti i danas bitno se razlikuje. On je u prošlosti bio veoma težak. Većina ljudi je smatralo kako je ženi mjesto kod kuće. One su bile te koje su odgajale djecu. Na žene se svaljivala dvostruka dužnost: morala je odgojiti dijete i kao majka i kao otac. Žene se nisu pojavljivale niti na ulici, niti u društvu, a kamoli u politici. Bez obzira što su tijekom povijesti imale različite ideje o tome kako poboljšati položaj žena u društvu te ideje nisu nailazile na uspjehe. Vrlo je teško kada vidiš kolika je razlika bila u povijesti između muškaraca i žena. Nevjerojatno je to što je Priroda učinila tako veliku razliku između čovjeka i čovjeka. Dok je jedna strana možda i precijenjena, druga je u potpunosti zanemarena. Moglo bi doći i do pitanja da li su uopće žene u povijesti postojale? Naravno, postojale su, ali su bile nevidljive. Prema njima se ponašalo kao da uopće ne postoje. Nisu sve žene prihvaćale takvu «mušku» politiku. Kod nekih je žena postojala i strast za lovom, strast za sudjelovanje u političkom životu, no te su žene najčešće bile nazivane muškarački nastrojenim ženama. Ako je neka žena bila uspješna, taj put do uspjeha je bio prosut trnjem. Najčešće su te žene bile ismijavane i izložene poniženju te su trebale biti vrlo uporne da bi nešto postigle. U velikom dijelu povijesti žene nisu birale bračne drugove, već su ih birali roditelji, što dokazuje kako je njihov položaj bio loš. Mnogo je djevojaka  smatralo da ako se ne udaju do 15. godine, da ih više nitko neće htjeti. Takvo su im razmišljanje usadili roditelji. Ako gledamo i sa vjerske strane, položaj žena u zemljama islamskog kruga bio je dosta težak. Slobodno kretanje žena na ulici nije bilo sa zadovoljstvom viđeno. Zbog toga su se žene posebno oblačile kada bi išle ulicom i skrivale svaki djelić svoga tijela od muških pogleda (to je prisutno još i danas!). To su radile i pravoslavne i katoličke žene, osobito mlađe, za koje je bilo više opasnosti. Nacisti također nisu imali visoko mišljenje o ženama. Ulogu žene nacisti su definirali između triju točaka: rađanje, odgoj i briga o vlastitom domu. Položaj žena postao je bolji nakon Prvog svjetskog rata. Moglo bi se reći i da im je rat pomogao da konačno steknu pravo glasa. S obzirom na to da je veliki broj muškaraca više godina proveo na bojištu, žene su preuzele mnoge muške poslove i zanimanja. Pokazalo se da i žene mogu jako dobro obavljati tzv. «muške poslove». To je promijenilo način na koji su muškarci gledali žene. Zamrli su i mnogi glasovi poput onih da ako će se žena baviti politikom da će zanemariti obiteljske poslove. Prva zemlja u kojoj su žene dobile pravo glasa bila je Novi Zeland (1893. godine). U Hrvatskoj su žene prvi puta glasovale 1945.

Zaključak

Položaj žena u prošlosti nije bio lagan. Puno loših stvari su prošle kroz povijest i bile su ponižavane i ismijavane, pogotovo ako su bile uspješne. Mi imamo i u našoj zemlji primjere ženske upornosti. Poboljšanju položaja žena uvelike su doprinijele  Ivana Brlić-Mažuranić i Marija Jurić Zagorka koje su bez obzira na to što su ih drugi ponižavali uspjele ostvariti svoje ciljeve. Dokazale su da i žene mogu biti visoko školovane i uspješne, a ne samo muškarci, ali čak i u 20. stoljeću, koje i nije tako davno iza nas, ženin položaj u obitelji nije bio lagan, mada je bio bolji nego u prethodnom stoljeću. Borba za ravnopravnost i dalje se nastavlja.

Literatura

Mary, Wollstonecraft, Obrana ženskih prava ( Zagreb, 1999.), internet

Suzana Jagic
About Suzana Jagic (15 Articles)
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest i geografiju. Magistarski rad obranila je 2008. na Poslijediplomskom znanstvenom studiju hrvatske povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorski rad s temom Prosvjetna politika u osnovnome školstvu Hrvatskog zagorja 1918. – 1941. obranila je 2012. godine. Radila je u OŠ Vidovec, a od 1996. radi u OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu kao učiteljica povijesti (geografije). Godine 2007. napredovala je u zvanje učitelja mentora, a 2012. stekla je napredovanje u učitelja savjetnika. Aktivna je u radu Županijskog stručnog aktiva učitelja povijesti i posebice dodatnom radu povijesne skupine koju vodi u školi i s kojom je postigla dobre rezultate na županijskoj i državnoj razini. U svom radu primjenjuje suvremene nastavne metode kojima obrađuje raznovrsne teme iz zavičajne i opće povijesti ponajviše kroz projektnu i terensku nastavu. Voditeljica je i istraživačke sekcije koja djeluje u sklopu školske učeničke zadruge Ivančica. Sudjelovala je na više seminara, znanstvenih i stručnih skupova na županijskoj, međužupanijskoj, državnoj i međunarodnoj razini, a na nekima je održala predavanja i radionice. Jedan je od organizatora stručnog skupa koji je bio održan povodom 170. obljetnice školstva u Ivancu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje u Zagrebu.