Pad Bosne i nešto kasnije Hercegovine (nazivom izvorno Humske), nanio je tako ogromnu štetu hrvatskom narodnom biću, posljedice čega će se osjećati sve do novijeg doba, umnogome i danas tj. na navedenim područjima na kojima obitavaju Hrvati.

Najbolji primjer takvih posljedica i narušenih vjerskih, kulturalnih te nacionalnih odnosa predstavlja grad Mostar koji je danas pod stranom upravom i međunarodno-policijskim nadzorom. Grad je od kratkog ali krvavog muslimansko-hrvatskog sukoba 1993. i 1994. godine strogom vjerskom, nacionalnom i kulturološkom nevidljivom granicom podijeljen na dva dijela. Stari most u ovom gradu, građen od podatnog i blijedo-žućkastog mjesnog kamena vapnenca turskog naziva tenelija – primjer je vrhunske turske gradnje iz XVI. stoljeća. On također danas predstavlja i određeni ”kamen spoticanja i sukoba” jer obostrano vuče korijene iz doba ranije kršćanske (stari lančani most sa dvije kamene kule sa početka XV. stoljeća koje stoje i danas) i kasnije islamske gradnje. Primjer je to kako povijest može utjecati na ljudske živote i stotinama godina poslije završetka nekog važnog društveno-političkog događaja ili procesa. No ipak, moraju se donekle naglasiti i donekle pozitivni učinci turske – otomanske okupacije kroz graditeljstvo, barem u gradnji zahtjevnih kamenih lukova i mostova koji do tad nisu bili poznati u Bosni. Primjerom toga je i začuđujuće jednostavno, lijepo i precizno urađeni više-lučni most na Drini u Višegradu, građen drugom polovnom XVI. stoljeća. Kao takav, postao je i temom brojnih umjetničkih djela i putopisnih opisa.

Simboli nekad i danas – mali primjer

Ljiljani su stari kraljevski motiv bosanskog plemstva i kralja (slično kao i u Francuskoj toga doba i ranije), nalaze se na brojnim ulomcima, zastavama, poveljama i zapisima iz doba. To je poznato svakome tko imalo bolje pozna povijest Europe. Danas, točnije od početka devedesetih godina 20. stoljeća, ljiljani kao simbol pripadnosti i suvereniteta svojataju se uglavnom od strane Bošnjaka – muslimana i njihovog političkog vodstva.
– Što leži iza toga pokušaja? Neznanje ili svojatanje i čitave današnje države BiH za samo jedan narod?  Prije ovo drugo!
Osvrnimo se stoga još malo na neke povijesne detalje i jednu zanimljivost iz vrlo popularne knjige od osamdesetih godina – Sveta krv, sveti gral, koja iako nekim temama pristupa na čudan i pomalo usputan te gotovo proračunat, senzacionalistički način, uspijeva ipak zadržati pozornost čitatelja do kraja…

Grb obitelji Kotromanić – Kotromanovića

– …o neo-viteškom redu, poznatom pod imenom Fleur de Lys (Red ljiljana). Taj Red su 1439. navodno osnovali Rene d’ Anjou, Cosimo de Medici, i neimenovani član obitelji Montgomery, jedan od brojnih Škota koji su se u to doba borili u Europi. Pretpostavlja se da je red potisnuo Siksto IV. 1478. nakon čega veći dio stoljeća nije djelovao… Pretpostavlja se da je osnovni cilj reda ljiljana bio vojni pohod protiv Turaka u današnjoj Srbiji, što bi moglo objasniti i simbol ljiljana na grbu današnje? Bosne. No čini se da je red bio usko povezan sa francuskom politikom u 16. i 17. stoljeću.
Zanimljiva pretpostavka kojih inače ima mnogo, no otkud ona u ovoj knjizi koja se bavi uz ostalo i slobodnim zidarstvom i njegovim korijenima? Kažu da određeni stručni ili spisateljski rad nije dobro završiti sa pitanjem, stoga ćemo ovom pregledu i temi dati konačnu riječ u sljedećem zaključku.

Zaključak

Povijest igra važnu ulogu u životu svakog naroda i države, bez nje nema opće spoznaje o istini i podrijetlu, bilo da je riječ o pojedincu, obitelji ili narodu u cjelini – to je neupitno!
Povijest Bosne kao jednog od najstarijih i naj-izvornijih dijelova nekada moćne hrvatske države, teška je i puna etapa koje mogu biti na ponos, ali ujedno služe i opomeni. Danas, iako na udaru vremena i propadanja, nama svjedoče malobrojno očuvani ali značajni kulturni spomenici pisane, slikovne ili usmene predaje poput stećaka, nadgrobnih ploča, povelja ili temelja utvrđenih gradova. Jedan od takvih graditeljskih primjera je i stari grad humsko-hercegovački grad Blagaj (osnovan na prijelazu XIII – XIV. stolj., južno od Mostara), nekada velikaško i vojvodsko sjedište, danas zapušten i oronuo. Oni su naše naslijeđe koje trebamo poštovati da bismo mogli poštovati sami sebe. Iznimno je stoga te vrlo bitno za svakog čovjeka; naročito za mlade naraštaje i studentske kadrove (ne samo one koji se poviješću ili kulturnim naslijeđem usko bave), da poznaju prošlost svoga naroda kako ne bi padali u česte zablude i pogrešne interpretacije. Bilo da su te zablude i pogreške ubačene sa strane, bilo da se u njih same upada vlastitom nevoljnošću i neznanjem…

Literatura

1. BAIGENT, Michael, LEIGH, Richard, LINCOLN, Henry, Sveta krv, sveti gral, Stari grad, 2005.
2. BEŠLAGIĆ, Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.
3. DODIG, Radoslav, Društvo za proučavanje hrvatske kulturne povijesti – Mostar, Troplet – mala uljudbena knjižica, VELEBIT – VELEGRAF, Zagreb, 1994.
4. HORVAT, Josip, Kultura Hrvata kroz tisuću godina, Globus, Zagreb, 1980.
5. KLAIĆ, Bratoljub, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
6. KLAIĆ, Vjekoslav, Povijest Bosne, Svjetlost, Biblioteka Izdanci, Sarajevo 1990.
7. KLAIĆ, Vjekoslav, Povijest Hrvata, knjiga četvrta, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1982.
8. LORKOVIĆ, Mladen, Narod i zemlja Hrvata, DoNeHa 1996., Prvo izdanje – Zagreb, 1939.
9. PETROVIĆ, Leon, Kr’stiani cr’kve bos’nske, ZIRAL – Svjetlo riječi, Mostar – Sarajevo, 1999.
10. POPARIĆ, Bare, Tužna povijest Hercegove zemlje, LUKOM d.o.o., Zagreb, 1997.
11. RAGUŽ, Željko, «Lažni kraljevi», u: Crkva na kamenu, Mostar, lipanj 2007.
12. READ, Piers-Paul, Templari, Stari grad, Zagreb, 2003.
13. ŠIŠIĆ, Ferdo, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskog naroda, Marjan tisak, Split, 2004.
14. ŠKALJIĆ, Abdulah, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
15. INTERNET, http://hr.wikipedia.org/, http://www.bosnasrebrena.ba/