Novo:

Počeci grčke književnosti

Grčki alfabet

Irački predsjednik Saddam Hussein

Herodot govori da su Grci primili pismo od Feničana. Kretsko – mikensko slogovno pismo pružalo je samo ograničene mogućnosti za pismeno izražavanje. Grci su do VIII. stoljeća pr.Kr. prihvatili fenički alfabet, Tako je stvoren grčki alfabet s 24 slova, od alfa do omega. Grci su najprije pisali na semitski način, od desna ulijevo. Nakon kolebanja su kao i drugi Indoeuropljani ustalili pisanje slijeva udesno. Stari spomenici pokazuju da se pisalo i bustrophedon – zdesna pa slijeva.  Najstariji su sačuvani pisani spomenici alfabetskog pisma natpisi na vazama iz kraja VIII.st. nađeni u Atici, na Egini, Itaci i Ishiji. Malo su mlađi natpisi na kamenu i bronci iz Tere, Melosa i Krete.

Razlikuju se četiri glavna tipa starogrčkih alfabeta:

  • alfabet Tere i drugih Egejskih otoka
  • jonski ili orijentalni alfabet
  • atičko – cikladski alfabet
  • halkidijski ili zapadni alfabet.

Ostrakon, odlomak keramičke vaze ili crijepa, bio je najdostupniji za kratku bilješku. Vjerojatno su u VII. stoljeću Grci (Jonjani) počeli pisati na papirusu.

Dva najslavnija spomenika antičke literature su Ilijada i Odiseja. Ilijada (Illyas) je ep o Ilionu – Troji u 24 pjevanja s ukupno 15 693 stiha (heksametri). U njoj su opjevane neke epizode iz posljednje godine Trojanskog rata. Odiseja (Odysseia) je ep o Odiseju, u 24 pjevanja s ukupno 12 110 heksametara. Tu su opjevane zgode i nezgode koje je, po priči, doživio junak Odisej na povratku iz Troje. Grci i Rimljani općenito su držali da je Ilijadu i Odiseju spjevao slijepi pjesnik Homer. Homer vjerno i snažno slika ljudske osjećaje. Svaki je lik junak svog kova. Životinje su date zorno.  U Odiseji se spominje obrada željeza – a onaj užareni kolac u oku Ciklopa i rana što cvrči kao užareno željezo u vodi. U Ilijadi se opisuje Hefestova kovačnica.

Nijemac Friedrich August Wolf je 1795. pokrenuo Homerovo pitanje tvrdeći da ni Ilijada ni Odiseja nisu djelo jednog pjesnika, nego da je svaki od tih epova nastao spajanjem i kompiliranjem raznih, starijih i mlađih, grčkih narodnih pjesama. Wolfkaže da u Homerovo doba Grci nisu imali pismo prikladno da se zabileži tako velika poema, da ona primitivna sredina još nije osjećala potrebu za publiciranjem tako golema književnog djela, da su pojedini dijelovi različite umjetničke vrijednosti. Još nije riješeno Homerovo pitanje. Zna se da su Ilijada i Odiseja, onakve kakve su sačuvane, uglavnom redigirane u Ateni u Pizistratovo doba, dakle u VI.st.pr.Kr.

 

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (212 Articles)
<p>Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.</p>