Od svih veličanstvenih građevina što ih je u prošlosti podigla ljudska ruka, niti jedna ne izaziva toliko divljenja kao Velika piramida faraona Keopsa. Pred tom fascinantnom građevinom ne zastaje dah samo laiku, već i stručnjaku arheologu, povjesničaru, arhitektu, povjesničaru umjetnosti… I to u tolikoj mjeri da se, gotovo u pravilu, zaboravlja veličina, umijeće, napor, trud i vizija graditelja mnogih drugih zadivljujućih i čudesnih arhitektonskih djela, od kojih navodim tek nekolicinu: Stonehenge, Kineski zid, Machu Picchu, Panteon, Taj Mahal, Notre Dame, zidine Konstantinopola, Trajanova tržnica, Partenon, Didimajon, Aja Sofija, Hatšepsutin hram… Iako za većinu navedenih dragulja bez pretjerivanja možemo zaključiti da su u arhitektonskom smislu složeniji od Velike piramide, ona ipak i dalje zadržava prvenstvo. Odgovoriti na pitanje: "Zašto?" u stvari nije moguće. Još je u antici, u helenističko doba, Velika piramida smatrana jednim od sedam svjetskih čuda. No, dio odgovora na postavljeno pitanje zacijelo leži u spoznaji da je Keopsova piramida najstariji spomenik takvih dimenzija u povijesti, da je razdoblje u kojem je sagrađena zamalo praskozorje civilizacije, da je količina u nju ugrađena materijala teško pojmljiva, a jednako toliko i činjenici što ta piramida ne stoji sama, već su u njezinoj neposrednoj blizini još dvije piramide, Kefrenova i Mikerinova, koje veličinom odskaču od ostalih egipatskih piramida.

Mistifikaciji piramida dodatno je doprinijelo i to da ni u jednoj od njih nisu pronađena tijela faraona, što je potaklo sumnju u izvornu funkciju piramida kao grobnica vladara. Jasno je da ni jedan egiptolog, kao ni školovani stručnjak, arheolog ili povjesničar, neće danas dovoditi u pitanje tu primarnu funkciju piramida, građevina različitih dimenzija, kojih u Egiptu ima na desetine. Takvu njihovu namjenu potvrđuju i brojni sačuvani izvori. Ali, za nadriznanstvenike i fantaste, pobornike različitih ideja i vanzemaljskih teorija, poput Ericha von Dänikena, piramide i to isključivo ove tri najveće, predstavljaju neiscrpno vrelo nadahnuća. Kroz kvaziznanstvenu, popularnu i sličnu literaturu, širokoj se publici sugeriraju različiti neznanstveni stavovi i teorije kojima je kroz desetljeća Keopsova piramida mistificirana do neslućene razine. U posljednjih je petnaestak godina tome pridonio i cijeli niz različitih znanstveno-popularnih dokumentarnih filmova, kojima nisu mistificirane samo piramide u Egiptu, već i mnoge druge povijesne građevine, zbivanja iz dalje prošlosti pa i njihovi protagonisti. Primjerice, ne tako davno, prije nekoliko godina, jedan je zaljubljenik u biblijsku povijest (govorim o dokumentarnom filmu BBC-a prikazanom na Hrvatskoj televiziji) nastojeći uskladiti Mojsija i njegov boravak u Egiptu s egipatskim izvorima pokušao dokazati kako je potrebno revidirati kompletnu egipatsku kronologiju ni manje ni više već za nekoliko stoljeća. Drugi je primjer sumanute potrebe za revidiranjem civilizacije i povijesnog razvoja čovječanstva grozničava potraga za mitskom Atlantidom, što samo po sebi i ne bi bilo toliki problem kad se ista ta Atlantida ne bi tražila na najnevjerojatnijim mjestima jer njezini istraživači, pozivajući se na jedini povijesni izvor koji je spominje, Platona, gube iz vida kako je on locira na točno određenom mjestu, to jest nasuprot Heraklovih stupova. Postoji još jedan simpatičan uvodni primjer u problematiku neznanstvenog pristupa razmatranom problemu, a to je dovođenje u svezu egipatskih piramida s piramidama u Srednjoj Americi. Na temelju oblika geometrijskog tijela neki bi “proučavatelji” civilizacije željeli uspostaviti vezu između građevina koje ne dijeli samo nekoliko tisuća kilometara u to doba neprolaznog oceana već i nekoliko tisuća godina razlike, a jedino što ih povezuje je sličnost (napominjem još jednom: samo sličnost) oblika, a ne i namjena. Ono što, međutim, povezuje oba ta prostora, iako u različito doba, je visoko razvijena civilizacija, bogatstvo i vrlo brojna populacija. Obje su navedene poveznice omogućene prvenstveno zahvaljujući zemljopisnim i klimatskim posebnostima, i što je još važnije, o tome postoji obilje povijesnih izvora. Bilo kako bilo, piramide su s vremenom među nadriznanstvenicima postale mjera razvijenosti i starosti civilizacije po principu: “U početku bijaše piramida”, a najstarije su, naravno, one u Egiptu, iz čega pak logično proizlazi da su sve svjetske piramide povezane s Egipćanima, jer Egipat je ishodište piramida.

Semir Osmanagić

Elem, gospodin Semir Osmanagić, “dokazao” je da najstarije piramide nisu one egipatske, već ove “bosanske”, koje je datirao u vrijeme od oko 10.000 godina pr. Krista služeći se “visokosofisticiranim metodama” i tehnikom satelitskog snimanja te sondažnim istraživanjima. Na taj je način gospodin Osmanagić otkrio čak tri piramide, čiji vrhovi čine jednakostraničan trokut s kutovima od 60 stupnjeva. Na ovom mjestu ne bih se upuštao u analizu Osmanagićevih metoda niti prepričavao historijat otkrića, o čemu se zainteresirani čitatelj može lako informirati i na stranicama ovog portala. Radije bih se posvetio vrlo kratkom razmatranju teoretskih mogućnosti o postojanju piramida, ne samo u Bosni, već i igdje drugdje u Europi, pa radilo se tu o Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Austriji ili Škotskoj.

Za početak, valjalo bi se zapitati koja je bila namjena tih bosanskih građevina. Zadržavajući se na strogo znanstvenoj razini, konstatirajmo da su egipatske piramide građene kao grobnice faraona, dok su piramide Maja imale funkciju hramova. Koja je bila namjena bosanskih piramida Osmanagić, koliko ja znam, do sada nije odgovorio. Iz njegovih navoda, koje sam osobno u nekoliko navrata imao prilike čuti na televiziji, iz onoga što sam pročitao, kao i iz njegovih ranijih stavova, radi se o zacijelo o građevinama koje su imale nekakvu zagonetnu funkciju, možda baš u svezi s vanzemaljcima.

Sljedeće je pitanje, kojoj su civilizaciji pripadali graditelji piramida u Visokom, a na njega se dovezuju i pitanja o vremenu nastanka, kao i vremena nestanka visoke civilizacije koja bi uspjela sagraditi takve građevine, te tehnologije kojom je eventualno raspolagala. Upravo na tim pitanjima Osmanagićeva arheološka dostignuća padaju kao kula od karata. Razdoblje u koje taj arheolog amater datira svoja “otkrića” geološki i klimatološki pripada završnom razdoblju glacijacije Wűrm, što će laički reći ledenom dobu. Mogućnost nastanka i razvoja visoke civilizacije u to doba otprilike je jednaka mogućnosti da gospodin Osmanagić u Bosni doista otkrije piramidu i spada u sferu znanstvene fantastike. Druga je mogućnost pomicanje kronološke granice ledenog doba dalje u prošlost, ali tome se suprotstavljaju spoznaje znanosti poput arheologije, geologije, klimatologije, paleobotanike itd. Osim toga, iako se arheološka istraženost prostora današnje Bosne i Hercegovine ne može smatrati pretjerano zadovoljavajućom, poznat je ipak i istražen više nego dovoljan broj značajnih arheoloških lokaliteta (da spomenem, primjerice, samo Butmir i Glasinac) koji nedvojbeno ukazuju da se tijek bosanske prapovijesti ni po čemu nije izdvajao od prapovijesti okolnog prostora, čiji je kronološki slijed sa svim bitnim odrednicama prilično dobro poznat (Lepenski vir, Starčevo, Impresso cardium, Vinča, Sopot, Vučedol…), a za prostorom Mezopotamije i okolnih krajeva kaska nekoliko tisućljeća. Osim toga, prihvate li se Osmanagićeva fantaziranja, prostor Visokog, a o ostatku Bosne naš arheolog ne govori ništa, bio bi napredniji i od Bliskog Istoka, što će reći prostora na kojem je otpočela neolitička revolucija, gdje je čovjek po prvi puta počeo koristiti metal, gdje je nastalo prvo pismo, civilizacija i država. Vratimo li se na trenutak konstataciji kako su Egipat i Meksiko bili mnogoljudna i bogata područja, što je, a mislim da to ne treba posebno dokazivati, jedan od glavnih preduvjeta za gigantski pothvat poput gradnje piramida, moramo se zapitati gdje je u Bosni živjela tako brojna populacija. Tako je brojno stanovništvo moralo ostaviti izuzetno mnogo tragova svog bivstvovanja na spomenutom prostoru, ali materijalnih tragova takve civilizacije u Bosni se nikada nije našlo. Koliko bi tragova morala ostaviti tako visoka civilizacija imamo li u vidu veliku količinu arheoloških nalaza s lokaliteta na kojima su boravile po broju članova ne naročito brojne neolitičke zajednice? Je li prostor Bosne i Hercegovine uopće mogao prehranjivati tako brojno stanovništvo? U svezi s time, poslužimo se jednom malom komparacijom. Prema Herodotovim riječima Keopsovu je piramidu dvadeset godina gradilo 100.000 ljudi, a visoka je 147 metara. Koliko je ljudi, pod pretpostavkom da su oko 7.000 godina prije Keopsova doba raspolagali istim sredstvima, trebalo graditi Osmanagićevu piramidu visoku 650 metara? Prema matematičkom izračunu ispada da ih je moralo biti 442.000.

Umjesto trošenja energije na obaranje rezultata Osmanagićevih istraživanja, konstatirao bih sljedeće:

1. 1.    Piramida u Bosni nema niti ih je ikada bilo jer ih nije imao tko sagraditi
2. Zašto bi itko u Visokom gradio tri piramide, čija bi gradnja, trajala zamalo jedno stoljeće, da bi im vrhovi činili jednakostraničan trokut s kutovima od 60 stupnjeva
3. Kojim bi mjernim sredstvima ti ljudi, ma kako visokoj civilizaciji pripadali, uspjeli izmjeriti precizan kut u takvim razmjerima
4. Kad bi piramide u Visokom teoretski i postojale, koja bi bila njihova namjena?
5. Osmanagićeve tvrdnje nemaju nikakvih uporišta u znanstvenim spoznajama o bosanskoj prapovijesti, protopovijesti i povijesti
6. Habitus dotičnog gospodina ne omogućava mu iznošenje tako dalekosežnih zaključaka, a nisu održive ni teoretski moguće komparacije s Heinrichom Schliemannom, već prije s gospodinom Eduardom Salinasom, koji je prije nekoliko godina potaknuo senzacionalističke vijesti o Homerovoj Troji u hercegovačkoj Gabeli
7.  Na piramide u Visokom ne treba više trošiti vrijeme i prostor