Novo:

Pestalozzi programme – učitelj i učenik u multikulturalnom okružju

Osvrt na strucnu edukaciju u sklopu Pestalozzi programa

Gert Hofsted, nizozemski antropolog, daje sliku šačice porotnika, socijalno i kulturalno različitih, čija je zadaća međusobnom komunikacijom donijeti presudu. Pritom izdvaja urara i vozača budući da je između njih došlo do svađe. Vozaču je, naime, zasmetalo neprestano ispričavanje urara, točnije započinjanje svake rečenice s riječju oprostite.

Tijekom svađe, vozač je upitao urara o razlogu njegova stalnog ispričavanja. Ovaj mu je odgovorio kako se ispričava iz razloga iz kojih se on ne ispričava, odnosno jer je tako programiran. Hofstedu je ovaj filmski primjer trebao biti osloncem u definiranju kulture, dok je ovdje u službi predstavljanja seminara Living together: Citizenship and community cohesion koji je održan u Velikoj Britaniji u razdoblju od 18. do 22. siječnja 2010. pod pokroviteljstvom Vijeća Europe i organizacije British Council a u sklopu Pestalozzi programa. Seminaru je prisustvovalo ukupno 35 prosvjetnih djelatnika iz svih europskih zemlja (Albanija, Andora, Austrija,  Bosna i Hercegovina, Bugarska, Francuska, Gruzija, Hrvatska, Litva, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Slovenija, ) koji su prema riječima organizatora, voditelja skupa Amande Brodale, Louise Cowper, Chloe Ewing, Ariela Wosnera u Veliku Britaniju, Brimington, došli pomnom selekcijom budući da je pristigao velik broj prijava.

Tema tjednodnevnog rada bila je multikulturalnost, interkulturni dijalog, prihvaćanje razlika, migracijski procesi kao i njhov utjecaj na društvo u cjelini. Organizatori su iznosili svoja, britanska iskustva, posebno iskustva britanskih škola s dotičnom tematikom. U uvodnim predavanjima propitivala se uloga škola i njihovo sudjelovanje u životu zajednice. Britanski kolege su pokazivali na koji je način etnička, kulturna i rasna pripadnost zastupljena u kurikulumu te pritom naglasili kako su najveće teme religija, etnicitet, kultura, socio-ekonomski status. Nadalje, istakli su kako su ankete koje su proveli u školama pokazale sklonost učenika stvaranju stereotipa. Jedan od izlagača je naglasio: They (children) see Africa is poor, Asia is flooded and England as shobby whites and poor black. Nadalje, zaključili su kako bi škole trebale biti srce zajednice, odgajati aktivne i odgovorne građane, slaviti različitost ali promicati sličnosti. Napomenuli su kako je značajna uloga ravnatelja škole koji se mora usmjeriti na život u zajednici te aktivno u njemu sudjelovati, a istovremeno poticati i stimulirati učitelja. Vidljivo je bilo  kako je uložen velik trud kao i želja da se započeto dovede do potpunog savršenstva. Svaka radionica redovno je bila kreativno usmjerena te su pritom nastavnici, ravnatelji, članovi agencija za obrazovanje imali prilike raditi sve što bi i sami učenici radili na satu. Pritom je tematska radionica pod nazivom Migracija istražila razloge migracijskih procesa, utjecaj migranata na stanovništvo zemlje u koju su došli i obrnuto te njihovu međusobnu prilagodbu i mogućnosti daljnjih napetosti. U istom danu upoznali smo školu za djecu s posebnim potrebama kao i nekolicinu polaznika koja je pokazala izniman rad i trud učenika, učitelja, pomagača te roditelja. Škola je svakako za svaku pohvalu te je istovremeno, moglo bi se reći, izložbeni primjerak kako bi svaka škola za djecu s posebnim potrebama trebala izgledati. Isto tako pokazala se  primjerom odlične suradnje zajednice, roditelja djece i same škole. Osim s dotičnom školom, britanski kolege omogućili su nam posjet školama kao i predavanje te potom uvid u njihov školski sustav koji se razlikuje od hrvatskog ali i od ostalih sustava u Europi, kako su me obavijestili pojedini sudionici u međusobnoj kominikacijskoj razmjeni o izgledu školskih sustava. Posjet školama ostavio je na sve sudionike snažan dojam, te je to rezultiralo kasnijim međusobnim razgovorom sudionika koji su o posjetu govorili samo koristeći superlative. Čini se, iz razgovora, kako je pojedine sudionike ugodno šokirala odlična organizacija i pripremljenost te drugačiji pristup učenika radu kao i drugačiji rad nastavnika, budući da, za početak, svaki razred od kojih 20 učenika ima dva nastavnika – jednog predavača i jednog pomagača. Radionice koje su kasnije uslijedile dotakle su se definiranja kulture i identiteta što je vodilo razgovoru u grupama gdje su sudionici mogli izmijeniti različita mišljenja o kulturi te vidjeti kako njihova razmišljanja i definiranja kulture utječu na edukaciju učenika. Razmatrano je i upoznavanje učenika s pojmom političkog života, ljudskih prava te sudjelovanje u javnom životu zajednice, odnosno kako sudjelovanje u javnom životu može pridonijeti ili nepridonijeti sudjelovanju na političkim izborima, glasanju. Britanski kolege ostavili su za sam kraj raspravu o sličnostima i različitostima u obrazovnim sustavima svake zemlje, individulanom planiranju ovakvih satova te u određivanju daljnjega rada te priredili i sudjelovanje u zabavnom programu posljednje večeri, događaj pun intriga i ubojstva po uzoru na popularnog Sherlocka Holmesa, Hercula Poirota ili legendarnu Mrs. Marple. Iznimno velik trud uložen je u samu organizaciju i nikakav prigovor nije bilo moguće niti će biti moguće uputiti organizatorima koji su nastavničkim rječnikom zaslužili sve petice i pohvalu razrednog, učiteljskog vijeća.

About Aleksandra Duric (1 Articles)
Profesorica povijesti. Trenutno radi u Osnovnoj skoli Vladimira Nazora Pribislavec.