Novo:

Pestalozzi iskustva iz Estonije

Multi-perspective approach on learning and teaching History: different tools to develop empathy and respect for diversity (CoE 2010 0506-0509 Estonia)

U estonskoj prijestolnici Tallinn, od 6. do 9. svibnja 2010. godine održala se radionica Pestalozzi programa za nastavnike povijesti. Hrvatsku smo predstavljali Marijana Skopljak iz Dugog Rata i ja, a sudjelovali su nastavnici-domaćini iz Estonije te gotovo cijele Europe (Njemačka, Cipar, Poljska, Rumunjska, Danska, Malta, Italija, Grčka, Španjolska, Turska). Historia est magistra vitae stara je latinska poslovica, no unatoč tome, povijest se i dalje nalazi među predmetima koji nisu omiljeni baš svim učenicima. U nadi da ću u ovoj radionici pronaći nove ideje i upoznati tuđa iskustva u nastavi povijesti, prijavio sam se i ja i bez problema dobio pozivnicu. Na prijavu me potaknula i činjenica da mi u Hrvatskoj gotovo i nemamo previše spoznaja o „baltičkom tigru“ – maloj državi Estoniji i njenim ljudima. U mislima što nas čeka u toj bivšoj sovjetskoj republici, zaista se nismo mogli prisjetiti nijednog poznatog glumca, sportaša ili banda iz Estonije. Istina, naši nogometaši obično odigraju koju utakmicu u kvalifikacijama s Estoncima, no to je sve koliko je meni poznato.

Još s avionskih prozorčića ugledali smo Estoniu – tmurnu, bez zelenila, sve neke tamne boje. Iako početak svibnja, u Estoniji i dalje hladno, oko 5-10oC. No unatoč svemu, bio je ovo jedan od najbolje organiziranih seminara/radionica na kojima sam prisustvovao. Moram pritom spomenuti Maru Oja, voditeljicu radionice, i Katrin Rein, voditeljicu estonskog Pestalozzi programa te im zahvaliti na njihovom trudu. Cijela radionica vrtjela se oko pitanja Kako poboljšati našu nastavu povijesti? i to na način vanučionične i terenske nastave, posjeta kulturnim institucijama, radionicama, i naravno, što većem osobnom angažmanu učenika u nastavi povijesti. Naravno, mi smo morali pripremiti kratko izlaganje na engleskom o našim dosadašnjim iskustvima u nastavi. Dok je Marijana pripremila prezentaciju o terenskoj u samostanu Blaca na Braču, ja sam govorio o našoj nastavi povijesti, organizaciji terenske nastave i mogućnostima posjeta lokacijama u Varaždinskoj županiji, poput dvorca Trakošćan. Imam tu ponešto iskustva, u dobroj politici škole pokušavam svake godine „progurati“ barem jednu terensku nastavu iz povijesti i geografije što i učenicima predstavlja malo veselja.

Zbog male gužve za karte (!), u Tallinn smo stigli zrakoplovom preko Frankfurta kasno popodne 4.5., dan prije službenog okupljanja. O svemu smo bili dobro obaviješteni pa čak i tome koji će nas autobus odvesti od zračne luke do Hotela. Nakon što smo se smjestili u Hotel Reval Central u Ulici Narva, slobodno vrijeme smo iskoristili za razgledavanje starog hanzeatskog grada Tallinna, srednjovjekovne prijestolnice Estonije koja je pod zaštitom UNESCO-a. Želeći iskoristiti priliku što smo tako blizu, sljedećeg dana smo se čak uputili redovitom brodskom vezom do Helsinkija, na drugoj obali Finskog zaljeva. Dojam nam je bio zajednički: Helsinki nam je djelovao dosta tmurno (još je ponegdje bilo malo snijega) pa nam se živopisni Tallinn činio mnogo ljepšim i veselijim odredištem. Kad smo se vratili u hotel, na večeri smo se upoznali s prvim kolegama koji će sudjelovati na Radionici. Sljedećeg dana započela je Europska radionica – poslije pozdrava domaćina, prvo izlaganje održao je Fabio Del Cavallo iz Italije koji nas je upoznao sa Pestalozzi programom, Vijećem Europe i svojim iskustvima s terenske nastave na Sardiniji. Malo i o organizatoru radionice: Vijeće Europe osnovano je 1949. u Londonu i okuplja više od 40 država-članica. Temelji ove organizacije baziraju se na poštivanju ljudskih prava, zakonodavstva i slobode govora. Vijeće Europe razvija i edukativne programe za državne službenike i namještenike iz Europe, ali i nekih neeuropskih zemalja poput SAD-a, Izraela, Meksika, Japana… Gđa Virve Tuubel iz Estonskog narodnog muzeja predstavila nam je svoju instituciju pa nam se kroz njeno izlaganje učinilo da Estonci ipak više od Hrvata posjećuju muzeje, galerije, arhive i ostale institucije koje su otvorene za učenike i obične posjetitelje. Muzeji potiču škole na suradnju, zajedno izrađuju programe prilagođene učeničkoj dobi, a škole i same mogu pripremati tematske izložbe pa se zabilježilo i nekoliko slučajeva gdje je školski muzej prerastao u zavičajni (npr. Iiasaku Museum). Smatra se da je učenje u muzejskim prostorijama mnogo produktivnije za učenike od tipične učionice. Velika pažnja se pridaje stalnom usavršavanju nastavnika povijesti, muzeji na njih mogu djelovati poticajno i kreativno. Posjetom KUMU Art Musem-u to se i potvrdilo: radionica o nacionalizmu je vrlo popularna zbog prijašnjih sukoba mlađih Estonaca i Rusa, a ja se odmah prisjetio problema naših manjina u Hrvatskoj. Takve radionice potiču osobnu kreativnost – i mi smo se okušali u izradi bedževa koji su po našem mišljenju predstavljaju Estoniju, a zatim ih razmijenili (ja sam dobio svoj od Jennifer s Malte). U Estonskom muzeju na otvorenom na svoje su došli nastavnici kojima je bliska etnologija i geografija jer osim uobičajenog razgledavanja rekonstruiranog estonskog sela s kraja 19. stoljeća, imali smo orijentacijsku utrku koja je uključivala i praktične zadatke – cilj je bio prikupiti 8 štapića s osam različitih lokacija. Tako se štapić od crkve dobio ako ste pravilno posložili slagalicu Oče naš na engleskom ili estonskom, a onaj s ribnjaka ako ste složno odveslali na drugi kraj i uzeli poruku za vaš tim.

Svakako da je bilo zanimljivo vidjeti kako je izgledao život na selu u prošlosti, a slično mi možemo vidjeti u našem Kumrovcu. Poslije boljeg upoznavanja uz estonski čaj i rumunjsku rakiju (kojom nas je počastila Julija iz Moldavske) završio je i naš prvi dan. Sljedećeg dana upoznali smo funkcioniranje Estonskog državnog arhiva koji omogućuje nesmetan rad svim zainteresiranim posjetiteljima. Koristi su obostrane: korisnici dobivaju informacije o svojoj prošlosti, a sami mogu ponuditi podatke i dokumente o svojim obiteljima ili nekim događajima. Ta suradnja se posebno intenzivirala u posljednjih 10 godina jer su do tada arhivi bili zatvoreni za javnost što je nasljeđe iz sovjetskog doba. Najbolji dio Radionice je predstavljao rad na terenu – posjet podzemnim hodnicima ispod Švedskih bastiona i kuli Kiek in de Kök. Ti ostaci vojne povijesti Tallinna su doživjeli mnoge preinake, no ipak su se očuvali u gotovo izvornom obliku. Uz kreativne crtiće, dokumentarne isječke i posebne efekte (kašljanje beskućnika, sirena za zračni napad, lutke švedskih vojnika) doživjeli smo sliku Bastiona u kroz zadnjih petsto godina. Bastioni su otvoreni za javnost tek nekih mjesec dana prije našeg posjeta, tako da nam je pripala čast da ih posjetimo prije mnogih Estonaca. Popularna gradska kula Kiek in Kök nosi zanimljiv naziv, u prijevodu s estonskog znači pogled u kuhinju jer je svojom visinom nadvisivala ostale zidine pa su vojnici u njoj mogli gledati kuhinje neprijateljskog tabora. U njoj je smješten dio vojno-povijesnog postava dok se na samom vrhu (45 m) nalazi kafić gdje smo imali prilike objedovati. U prizemlju kule održao se originalni tečaj srednjovjekovnih plesova, a za tu priliku morali smo navući prikladne tunike. U toku naše probe, japanski turisti su neprestano škljocali fotoaparatima, misleći valjda da prisustvuju svakodnevnoj priredbi za njih.

Popodne smo proveli u Gradskom muzeju i razgledavanju Starog grada pješice, nakon četverosatne šetnje, večera u srednjovjekovnom stilu: sir, bademi, orasi, kruh ispod peke, voće, vino. I sve to u glinenom posuđu. A zatim malo zabave uz borbe toljagama (plastičnim), tečaj lijepog pisanja, izrade pletenica… Posljednjeg dana završna predavanja u Estonskom povijesnom muzeju i radionice o estonskoj zastavi, prezentacije sudionika i pozdravljanje. Poslije 4 dana, učinilo nam se kao da smo zajedno bili najmanje 2 tjedna. Kako nam je let bio predviđen tek za sutra, odlučili smo Marijana, Jennifer i ja malo otputovati u provinciju. Kroz sumorne, još zaspale, estonske šume stigli smo do grada Haapsalu, nekadašnje rezidencije ruskih careva na Baltiku. Najveća znamenitost su ruševine biskupskog dvorca s 14. stoljeća te blatne kupelji vezane za zdravstveni turizam. Zadnja noć u hotelu je protekla u pakiranju, posebno raznih suvenira. S malim zakašnjenjem i promjenom rute leta (zbog erupcije vulkana na Islandu), preko Stockholma i Frankfurta, uspješno se vratismo kući. Prijavljivanje na Pestalozzi program moguće je svake 2 godine, tako da se već veselim 2012. i novoj zanimljivoj destinaciji.

Milivoj Dretar
About Milivoj Dretar (25 Articles)
Diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. godine radi u OŠ "Petar Zrinski" Jalžabet. Iste godine objavljuje prvi članak „Povijest ludbreške židovske zajednice“ u Podravskom zborniku, a nakon toga seriju članaka o povijesti ludbreških Židova u Ha-Kolu, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj. Pisao i za Historiu Varasdiensis, Meridijane i Most. Dopisnik Glasa antifašista i Ha-Kola, autor više članaka na Hrvatskom povijesnom portalu. Najviše se bavi zavičajnom poviješću i tematikom 2. svjetskog rata, posebno Holokaustom i Narodnooslobodilačkim pokretom.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.